HISTRIONSKO LJETO
Kazališna predstava Mislibolesnik iliti hipokondrijakuš, Opatovina, 21 sat
režija: Georgij Paro; glume: Ljubomir Kerekeš, Vid Balog, Jan Kerekeš, Slobodan Milovanović, Željko Duvnjak, Janko Popović Volarić, Adam Končić, Franjo Jurčec, Anđelko Petric / Damjan Simić, Ronald Žlabur / Anđelko Petric
Kazališna predstava za djecu Gašpar i napitak zločestoće, Dječje kazalište Dubrava, 18 sati, ulaznica 10 kuna
Dječje kazalište Dubrava, Cerska 1, tel. 2050-038. http://www.ns-dubrava.hr
Autor:
Infopunkt.tv /Online-Zagreb.hr
Tko su zagrebački beskućnici? Obično se u tu skupinu svrstavamo osobe koje s imovinom što stane u jednu do dvije vrećice lutaju gradskim tržnicama i spavaju u parkovima. Međutim, beskućnici vrlo lako postaju i podstanari ako ostanu bez zaposlenja, osobe s prevelikim kreditima, dužnici onima koji se hvale da “zaobilaze listu HROK-a”… Beskućnici su vjerojatno i još neki, možda upravo oni čija je ruka ispružena prema nama u tramvaju ili ispred dućana…
Toliko često susrećemo beskućnike da je šokantno kako je svaka vlast slijepa na njihovo postojanje. U državi i gradu gdje je prosjačenje gotovo dio nacionalnog folklora Zakon o socijalnoj skrbi uopće ne poznaje termin “beskućnik”.
– U svim zemljama koje su se priključile Europskoj uniji problem beskućništva je porastao pa će tako sigurno biti i u Hrvatskoj. Ekonomska kriza ne pogoduje poboljšanju pa smatramo da se problem treba što prije sustavno rješavati,- rekla je Valentina Otmačić, koordinatorica za zagovaranje ljudskih prava Amnesty Internationala Hrvatska (AIH).
Vlasti najprije trebaju problem prepoznati, što im do sada nije polazilo za rukom, potom ga definirati i na kraju sustavno raditi na njegovom rješavanju, pojašnjava Otmačić.
Izvan institucija se radi na rješavanju problema, postoje male nevladine organizacije i vjerske zajednice koje pomažu beskućnicima u vezi s njihovim smještajem, prehranom pa čak i s resocijalizacijom. Međutim, ta pomoć treba biti sustavna i to od strane državnih institucija, smatraju u Amnesty Internationalu, a teško je ne složiti se. Za većinu ljudi koji su postali beskućnici takav status uopće nije bila stvar njihovog odabira već životnih okolnosti u kojima su se našli.
Nije vlastiti odabir
[infopunkt 2042&video=06 nolink]
Što hitnije sustavno rješavanje
[infopunkt 2042&video=02 nolink]
Samo naizgled mali problem
[infopunkt 2042&video=03 nolink]
Državo, pokreni se…
[infopunkt 2042&video=05 nolink]
Drugog dana natjecanja na Prvenstvu Europe za kadete, Hrvatska je zasluženo pobijedila reprezentaciju Bugarske.
Utakmicu su bolje otvorili Bugari, stvarali su pritisak na naše te se bolje pozicionirali na terenu. Dominirali su prvih 20 minuta i u tom vremenu postigli i vodeći pogodak iz kratkog kornera.
Nakon primljenog pogotka Hrvatska reprezentacija je konsolidirala svoje redove, igrači su nadvladali mentalni pritisak i počeli igrati bolje od protivnika. Na odmor se otišlo negativnim rezultatom za Hrvatsku, no prikazana igra potkraj prvog poluvremena davala je vjeru u mogući bolji rezultat. Već u prvoj minuti nastavka Hrvatska je preko Marka Mucića, realizirala kratki korner i došla do izjednačenja. Igrači izbornika Ljevakovića nastavili su s dominacijom na terenu i zbog uzastopno izborenih kratkih kornera ponovno postigli zgoditak. Strijelac je i ovog puta bio kapetan Hrvatske Marko Mucić.
Do završetka utakmice obje reprezentacije su imale još prilike postići zgoditke, no rezultat se nije mijenjao. Na kraju je uslijedilo slavlje, pravi izljevi emocija koje pobjednici nisu suzdržavali. Hrvatska reprezentacija je ovom pobjedom učvrstila izglede za subotnje finale. Prije toga, u petak, igraju protiv reprezentacije Rumunjske i moraju opravdati ulogu favorita.
Hrvatska: Filip Sedmak (golman), Vedran Krapac, Marko Marić, Marko Mucić (kapetan), Ivan Zlatar, Domagoj Akšamović, Ivan Franjić, Roko Rebernik, Andrija Alerić, Ivan Bagur, Roko Kranjec (golman), Toni Premilovac, Luka Marić, Andrija Hršak, Ivan Snoj i Tomislav Culjak. Izbornik: Davor Ljevaković.
Bugarska – Hrvatska 1 : 2 (1 : 0) (Madzhurov 18′ ; Marko Mucić 36′ i 50′)
FOTOGALERIJA: Bugarska – Hrvatska (1:0)
[nggallery id=138]
Autor:
Restart
Ovaj tjedan u Dokukinu Croatia možete pogledati program Supetar Super Film Festivala, bračkog festivala europskog dokumentarnog filma. SSFF već drugu godinu za redom obogaćuje ljetni kulturni program Brača najnovijim dokumentarnim naslovima, pa je tako od 7. do 10. srpnja u Supetru prikazano petnaestak europskih dokumentaraca s ovogodišnjih svjetskih festivala. Prvi filmski festival na jednom od naših većih otoka od ove godine ima i zemlju partnera, a čast da bude prvi partner pripala je Škotskoj. Domaćini kažu da će zajedno opovrgnuti glasine o škrtosti Škota i Bračana.
Od petka, 16. srpnja, u zagrebačkom Dokukinu Croatia možete pogledati po jednu projekciju četiri dokumentarna naslova glavnog programa, te sedam kratkih i jedan dugi škotski doks SSFF-a. Svi filmovi imaju hrvatske i engleske titlove.
GRADSKI LJUDI / MEN OF THE CITY, Mark Isaacs, UK, 59′
Tvorac filma “Sve je Bijelo u Barkingu” uronio je u različite londonske klase.
NA RUBU SNA / THE EDGE OF DREAMING, Amy Hardie, Škotska / Scotland, 73′
Prekrasna poetična priča o snovima i sumnji u njihovo ostvarenje. Redateljica je sanjala da će umrijeti…
MUŠKARČINE U SLOBODNO VRIJEME / FREETIME MACHOS, Mika Ronkainen, Finska /Finland, 86′
Jedan od lošijih finskih ragbi timova želi ostati u ligi. Jesu li muškarčine kakvima se predstavljaju?
MOSTAR UNITED, Claudia Tosi, Italija, Slovenija / Italy, Slovenia, 73′
Nekada simbol jugoslavenskog zajedništva, grad Mostar, sada je podijeljen. Mensud želi pomiriti zavađene strane – kroz nogomet.
SUGARTOWN: DAN POSLIJE / SUGARTOWN: THE DAY AFTER, Grčka / Francuska / Greece, France, 60′
Nastavak sjajnog “Mladoženje iz Sugartowna”. Grad je izgorio. Što dalje?
Serijal kratkih škotskih dokumentaraca po izboru Finlaya Pretsella (Scotish Documentary institute)
OTTICA NULA, Maja Borg, Škotska, 2007.,13’
Nedugo nakon što se “problila”, talijanska glumica Nadya Cazan je nestala. Odbila je prihvatiti kompetitivne i umjetne vrijednosti društva koje predstavljaju. Ottica Zero prati Nadyu.
IRENE, Lindsay Goodall, Škotska, 2008., 10’
Irene je žena stara 92 godine i ima Alzheimerovu bolest. Unatoč tome, ne želi otići u starački dom. Vrlo osoban dokumentarac o tri generacije žena koje se suočavaju s teškom odlukom. Film je bio nominiran za “škotskog Oscara” za najbolji kratki film.
BEZGREŠNA MELISSA, Julian Krubasik, Škotska, 2009. 13’
Melissa bi uskoro trebala postati rimokatolkinja. Radnja filma prati Melissu u njenim pripremama, u posljednjim danima uoči krštenja, u stanu u predgrađu Edinburgha.
PRAVO NA PRIVATNOST, Alice Nelson, Škotska, 2007., 10’
Povodom obilježavanja 60. obljetnice Deklaracija o ljudskim pravima, Lansdowne Productions i Scottish Documentary Institute okupili su najtalentiranije filmaše u Škotskoj. Zajedno su snimili cjelovečernji dokumentarac koji se zove Novih deset zapovijedi. Pravo na privatnost jedna je od tih zapovijedi.
PRAVO NA NEMUČENJE,Douglas Gordon, Škotska, 2008., 10’
Povodom obilježavanja 60. obljetnice Deklaracija o ljudskim pravima, Lansdowne Productions i Scottish Documentary Institute okupili su najtalentiranije filmaše u Škotskoj. Zajedno su snimili cjelovečernji dokumentarac koji se zove Novih deset zapovijedi. Pravo na nemučenje jedna je od tih zapovijedi.
MARIJIN PUT, Anne Milne, Škotska/Španjolska, 2009., 15’
Maria sjedi uz cestu, pored klimavog štanda. Pozdravlja prolaznika i poziva ih da se zaustave i provedu nekoliko minuta u razgovoru s njom. Prolaznici su hodočasnici ispred kojih je dug put, prema drevnom Camino de Santiago. Marijini susreti sa nepoznatim ljudima omogućuju nam da se barem površno upoznamo s modernim hodočasnicima.
ISKAPANJE OLOVKE, Carol Salter, Škotska/Uganda, 2009., 12’
Locheng je mladi pastir sa sjevera Ugande koji žarko želi naučiti čitati i pisati. No, šanse su mu jako male. Prije 40 godina, plemenske su starješine zakopale olovku i tako bacile kletvu na pisanu riječ.
PEKARI, Yasmin Fedda, Škotska 2007., 11’
U jedinstvenoj pekari u Edinburghu, zajednica radnika s problemima u učenju pravi niz različitih organskih vrsta kruha, koji svakodnevno dostavljaju trgovinama i kafićima u gradu. Radnici komuniciraju koristeći individualne izraze, repetitivni govor i jezik znakova, otkrivajući intrigantne međusobne i veze s pomoćnim radnicima.
SVIJET PREMA…, Anders Jedenfors & Jamie Stone, Škotska, 2008. 4×3 min
Četiri čuda modernog svijeta objašnjavaju nam djeca u dobi od 9-10 godina. Njihove teorije oživljavaju uz korištenje sapuna i pijeska, kako bi stvorili prekrasnu i tekuću pokretnu sliku.
Autor
Jozo Renić
[email protected]
Pitanje je kada će doći vrijeme da se više ne brinemo o instalacijama, računima, komunalijama u svojoj kući ili stanu. Jedna tvrtka već sada u svojoj ponudi ima ovo: upravljamo i održavamo vašu zgradu, dogovaramo električare i vodoinstalatere, sređujemo vaše račune i provodimo knjigovodstvo ulaznih i izlaznih troškova, obavještavamo vaše odvjetnike, 24 sata dežuramo radi hitnih usluga… Polako stižu tvrtke tog tipa, koje su se ugledale na zapadnu praksu. Neki si takav luksuz mogu i danas priuštiti za individualnu kuću, ali ako živite u zajedničkoj zgradi, jednom će vam dobar menadžer za nekretninu i njezino održavanje biti gotovo bitan kao i menadžer u tvrtki: što više komfora sa što boljom organizacijom i što nižim troškovima.
Ipak, bivša dugogodišnja predsjednica udruge Upravitelj Brankica Dejanović drži da je još rano za privatne menadžere.
– Ne možemo pobjeći od stečevina Europske unije, ali zasad za to nema uvjeta. Morate znati da u Hrvatskoj 90 posto stambenog fonda nije upisano u zemljišne knjige i proći će još barem 4-5 godina da se odradi etažiranje i upisivanje u gruntovnicu, što zakon nalaže, pa će se tek tada moći masovnije sklapati ugovori s menadžerima upravljanja nekretninama – kaže Brankica Dejanović.
| Menadžment održavanja zgrada stigao iz SAD-a U posljednje vrijeme raste broj tvrtki koje nude poseban menadžment za upravljanje i održavanje zgrada. Riječ je o naslijeđu iz Sjedinjenih Država, gdje se početkom 80-ih godina uveo takozvani Facility Management (upravljanje održavanjem zgrada). Štoviše, u Americi je to zasebna profesija. Devedesetih se godina proširila na ostatak svijeta, osobito u razvijene zapadne zemlje. Sada se neke tvrtke s tom ponudom javljaju i u Hrvatskoj, a riječ je ponajviše o hotelima, bolnicama i slično, gdje je nužno uskladiti financiranje, infrastrukturu i troškove. |
Kad je o Zagrebu riječ, pokazala je anketa, mnogi ne znaju tko im upravlja zgradom, Gradsko stambeno-komunalno gospodarstvo ili neka druga tvrtka.
– Živim u zgradi. Ne znam tko njome upravlja, ali je gospođa koja vodi brigu o tomu OK – tako je odgovorio jedan naš sugovornik iz ankete, a manje-više u tom su smislu i ostali odgovori jer stanari uglavnom nemaju jasan ugovorni i poslovni odnos s upraviteljem zgrade u kojoj žive, nego je to neka tamo “gospođa”.
No, ima i onih koji misle da bi sve trebalo ići “pod jedan krov”, da svim kućama u gradu upravlja jedna gradska ustanova ili čak država.
