Autor:
dr. sc. Petar Kurečić
Visoka škola međunarodnih odnosa i diplomacije
[email protected]

Petar Kurečić (Foto: Saša Zinaja /Medijska mreža)Prošloga tjedna, točnije 15. srpnja, događaji vezani uz Varšavsku ulicu i izgradnju podzemne garaže i ulazno-izlazne rampe kulminirali su početkom radova i policijskim razbijanjem mirnog prosvjeda građana koji su organizirale udruge civilnog društva, koje se kroz senzibiliziranje javnosti i mirne prosvjede bore protiv izvedbe ovoga projekta.

Pošto su osnovne informacije o samom projektu i tijeku građanske inicijative i samoorganiziranja građana kako bi se projekt zaustavio uglavnom poznate ili se mogu naći na Internetu i u ostalim medijima, fokusirat ću se samo na dva aspekta: kontekst i implikacije cijelog slučaja.

Varšavsku i sve što se tamo događalo, a i očito će se još događati, treba promatrati kao jedan od, čak vjerojatno ne ni najveći niti najpogubniji čin uništavanja stare gradske jezgre Grada Zagreba. Prvi znakovi tog uništavanja mogu se pratiti od sredine 1990-ih godina, kad su zaslugom tadašnjih gradskih vlasti prvi puta pale administrativne barijere, a zatim je otvoren put krupnom kapitalu koji je tražio i traži lokacije u Zagrebu gdje bi se mogao uložiti, oploditi, a u mnogim slučajevima i naprosto legalizirati ili jednostavnije rečeno „oprati“. Kako su godine odmicale, projekata poput Varšavske bilo je sve više, a barijera sve manje. Sjetimo se samo promjena urbanističkog plana kako bi HOTO Grupa, koja gradi i garažu u Varšavskoj, mogla izgraditi svoj neboder u Savskoj, iako se tamo neboderi nisu smjeli graditi. Slučaj Varšavska predstavlja kulminaciju nezadovoljstva građana Zagreba politikom kakva se u Zagrebu vodi posljednjih 15-ak godina, a tiče se urbanog planiranja, na koje uvelike utječu posebni interesi.

Smanjenje štete

Implikacije i epilog cijelog slučaja tek treba pričekati, nakon što se izvuku određeni zaključci i pouke, a možda i donesu neke nove odluke, koje bi minimizirale štetu. Teško je očekivati potpun prekid radova i vraćanje lokacije u prvobitno stanje. Na moguće implikacije velikog utjecaja dakako imaju i tijela koja su nadležna i koja su izdavala dozvole te dala pozitivna mišljenja projektu, kao što su Gradski uredi, ali i nadležno Ministarstvo. Međutim, najveća politička odgovornost ipak leži na Gradskoj skupštini, koja je i pred dvije i pol godine, tada u bitno drugačijem sastavu, dala zeleno svjetlo ovom projektu. Sada Gradska skupština pokušava umanjiti štetu, te je već ranije donijela zaključke (koji nisu obvezujući) da se radovi prekinu dok se ne utvrde sve činjenice vezane uz cijeli slučaj. Doza odgovornosti sa sobom nosi i dozu „krivice“ i dozu „zasluga“, prema kojima će i građani honorirati uloge svih koji su uključeni u ovaj slučaj, političkih stranaka i institucija. Kako će se cijela stvar rasplesti, pratit ćemo u narednim mjesecima.

No, zasad možemo zaključiti da je Zagreb, kroz forsiranje izgradnje u samom centru grada, protivno pravilima urbanizma i struke, a u službi krupnog kapitala, u dobroj mjeri postao urbana džungla, čemu pridonosi njegova prenaseljenost i nedostatak infrastrukturnih kapaciteta. Zbog slučajeva poput Varšavske i događaja od prošlog tjedna, a kojima se kraj još ne nazire, postao je i prava džungla, u kojoj vrijedi zakon jačega. Džungla u kojoj se materijalni interesi pojedinaca neizbježno sudaraju s interesima grada, građana i zajednice.

uhićenja u Varšavskoj (Foto: Saša Zinaja /Medijska mreža)