Autor:
Katarina Butković
[email protected]

Sopnica-Jelkovec prije useljenja (Foto: Zagreb.hr)Gradnju naselja Sopnica-Jelkovec pratili smo od početka. Rječju i slikom zabilježili smo prve prosvjede zbog probijanja rokova, prva useljenja, prva rođenja, polnoćku u skloništu, rođendane i upise u školu. Njih stotinjak koji su prvi otključali vrata vlastitog doma žalili su se na pustoš.

– Nema ljudi, govorili su, nema dućana, ljekarne… samo goli beton.

Od ljetos je nekako krenulo. Unošenje namještaja i gužva na stubama bila je neizbježna slika sve do adventskih dana. A onda Božić! Zazelenila pšenica na stolu, prve lampice zablistale na boru, ali ne u podstanarskoj, već u vlastitoj sobi. Nedugo zatim otvorio se prvi kafić pod šatorom, a onda prvi dućan, pekarnica, ljekarna pa onda Lidl , Bauhaus itd…

Danas, kada je već drugo ljeto pred njima, u Sopnici se živi punim plućima. Radi se, ide u školu, a onda u shopping, na rolanje ili u šetnju. Ljudi se razmile kao mravi ulicama i uličicama i nitko više ne govori da će umrijeti od tišine. Na igralištima se čaka red za ljuljačke, tobogane, klackalice…

– Bilo je problema s Romima, ali i s našima, sada je sve u redu, govori nam Sanja koja je u park dovela malu Ninu. Oni koji su pravili probleme su iseljeni i sada živimo kao i svugdje.
– Kako funkcionira prijevoz?
– Autobus za Sesvete ide svakih 20 minuta i to je u redu. Navikli smo se, kao da smo sto godina tu.

Ono što svakog žitelja, ali i posjetitelja naselja iznenadi je velik broj automobila, i to ne svakakvih. Obitelj Pavković nam govori da još uvijek većinu useljenih čine obitelji sa socijalne liste grada i dodaju da upravo oni voze najbolje automobile.

– Po kojem kriteriju su došli na listu ne znam, kaže Iva, ali da je čudno, jest. Isti ti ljudi iz Lidla nose najviše vrećica, djeca su im najbolje obučena.

– Mi koji smo stan kupili i plaćamo ratu oko 500 eura živimo najlošije i pazimo na svaku kunu, dodaje njezin muž.

Ova činjenica nas je malo zatekla pa smo jednim banalnim pitanjem, oko odlaska na more, željeli provjeriti situaciju.
Zaustavljamo mladu obitelj.

– Kako se živi ovdje?
– Super je! Još kad bi ovoga ljeta bio gotov bazen bilo bi i bolje.
– Nećete na more?
– Ne možemo, rata je visoka. Za stan od 70 kvadrata plaćamo više od 500 eura.

Prilazimo i drugoj obitelji.
– Kako ste, je li lijepo u Sopnici?
– Baš nam je lijepo, evo konačno je i zatoplilo.
– Hoćete li na more ili ćete čekati da vam otvore bazen?
– Mi idemo na more.
– A prije toga ćete platiti ratu za stan?
– Pa, mi smo stan dobili, bili smo tri godine na listi…

Što reći? Među obiteljima sa socijalne liste ima zasigurno i onih koji jedva spajaju kraj s krajem, ima ih sa jednom i sa dvije plaće, ima ih koji neće na more. Ista situacija je i sa ovim drugima, koji su stan kupili, a prvi ih nazivaju bogatašima. Tko je socijala, a tko bogataši, prosudite sami. Možda su konačno izjednačeni?