Bela ili belot kartaška je igra koja se u najvećoj mjeri igra u kontinentalnoj Hrvatskoj s naglaskom na Slavoniju, središnju Hrvatsku, Hrvatsko Zagorje i Međimurje. Osim u Hrvatskoj, bela je popularna i u regiji i karta se u Srbiji, Mađarskoj, Bugarskoj i na većem dijelu Balkana, a bela je popularna i u svijetu i karta se među armenskom dijasporom. U Dalmaciji bela nije toliko popularna, već je zamijenjena veoma sličnom igrom koja se zove briškula čije inačice se kartaju diljem Mediterana.
No, između svih tih silnih štihova bele jeste li se ikada zapitali – odakle bela dolazi, tko ju je izmislio i kako to da je kartamo i mi u Hrvatskoj? Svi igrači bele znaju zašto je bela toliko popularna i zašto je i dan danas toliki broj studenata, učenika, zaljubljenika u karte i entuzijasta svakodnevno karta bilo online bilo offline. Bela uključuje skrivene strategije i što se više igra i razumije, tim više igrači počinju shvaćati njene skrivene draži i važnost bacanja karata na pojedini način te što se sve može postići bacanjem jedne karte umjesto druge u određenom trenutku partije. Uz to, pravila bele (belota) su jedinstvena i iako, naizgled, jako stroga i ograničavajuća, dopuštaju dozu kreativnosti koju najiskusniji igrači znaju iskoristiti. Unatoč njenoj značajnoj prisutnosti u kulturi, idemo istražiti koje je podrijetlo bele i kako je belot nastao i postao dijelom kulture balkanskih naroda.
Kako je bela nastala?
Povijest bele nije intrigantna pa niti toliko zanimljiva. Dapače, većina ljudi slaže se da je bela nastala u 1920-im godinama i da se razvila od tada veoma popularne kartaške igre klaberjass, odnosno po hrvatski klobjoš.
Drugi izvori tvrde da je belot nastao još sredinom devetnaestog stoljeća u Nizozemskoj, opet, kao inačica na klobjoš među židovskom zajednicom nakon čega ju je Nizozemac Bellot donio u Francusku zbog čega su si Francuzi prisvojili zasluge za osmišljavanje igre. Po ovom tipu belot je i dobio svoje ime[1]. Priča tu ne završava. Naime, taj belot koji su izmislili nizozemski Židovi, a onda počeli igrati Francuzi nije izvor bele na području Hrvatske. Paralelno s ovim događajima, u susjednoj Mađarskoj razvijala se inačica na kartašku igru marijaš koja se smatra pravim izvorom bele na prostorima Hrvatske. Ta igra ubrzo je došla iz Mađarske u (današnje) Međimurje, Hrvatsko zagorje i dublje u središnju Hrvatsku, a jednako brzo i u Slavoniju nakon čega i u druge dijelove tadašnje monarhije.
Bela u literaturi
Prema manjku pisanih podataka o beli iz prošlosti, može se zaključiti kako ona nije bila jedna od važnijih kartaških igara u Hrvatskoj povijesti. Prije bele u raznim uputstvima o kartaškim igrama i drugoj literaturi, prije bele su se objasnila pravila mnogih drugih kartaških igara. Među prvim važnijim uputstvima za igranje kartaških igara važno je izdvojiti Pravila komersnih igara na karte Franje Valića iz 1920. godine gdje je Valić kroz 49 stranica obuhvatio pravila kartaških igara – pignet, šnaps, preferanc, alsoš, dardl, žandar, tarot, rumi (remi) i bridge. Valićeva ideja bila je upoznati narod s pravilima ovih igara kako bi u što većoj mjeri izbjegao razmirice među igračima prilikom kartanja u gostionicama i kavanama.[2]
Poslije Valića slične upute 1926. piše Oskar Ključec. U knjizi Igre i vještine s kartama je opisao jednostavne kartaške igre – Crni Pero, Vatra, Forum, Veliki i mali durak. 1932. Lučić i 1933. Vrbica pišu specijalizirane knjige o bridžu. Još je važno napomenuti djelo Kako se igra moderan internacionalan kontakt bridž iz 1936. dr. Julija Perca.
Prva literatura koja opisuje pravila bele na hrvatskim prostorima izlazi 1967. godine. U knjizi Zabavne igre i poglavlju Igre kartama obrađuju se preferans, šnaps, crni mačak, belot, poker, pasijans i tablonet. Nakon toga bela je, u pravilu, dio svih sličnih kartaških priručnika.
Iako 1967. možemo smatrati godinom kada je belot prvi puta službeno opisan i objašnjen sa svojim pravilima i posebnostima, zanimljiv je i satiričan, ironičan ‘poziv’ koji bi se slao osobi koja je često gubila u kartama. Ovaj poziv spominje belu čime možemo zaključiti da je već u pedesetim godinama u Zagrebu bela bila važan dio kartaške kulture.
Bela u Domovinskom ratu
Nakon što je bela 1920-ih stigla na područje Hrvatske, polako se, ali sigurno ljubiteljima kartanja uvlačila pod kožu. Tako je u razdoblju prije rata u svega 70 godina postala jedna od omiljenih kartaških igara na području današnje Hrvatske, a kartala se u kavanama, na trgovima, u parkovima i studentskim domovima. A ni u doba rata, bela nije gubila na svojoj popularnosti.
Opće je poznato da su vojnici između bitaka vrijeme kratili upravo igranjem karata. O tome svjedoče brojni podaci, a neki od najpoznatijih mogu se pronaći u klasicima poput Tolstojevog Rata i mira kao i drugim djelima kojima je radnja smještena u doba nekog rata.
Drugačije nije bilo niti u Domovinskom ratu, a ono što najvećim dijelom može osvijetliti popularnost bele među hrvatskim vojnicima je podatak da se na Novu godinu 1992. godine u tajnosti održao turnir u beli u najozloglašenijem srpskom koncentracijskom logoru u Srijemskoj Mitrovici. Organizator turnira bio je Boris Erdeljija – po nacionalnosti Rusin i poznati zagrebački filmski djelatnik koji je bio glavni animator i osoba koja je dizala moral su-zarobljenicima logora. Na tajni turnir u beli prijavilo se 43 para (ekipe), a kotizacija je bila kutija cigareta. Pobjednici ovog tajnog turnira u belotu bili su Ivica Matanović i Damir Poje – Brzi, a kao nagradu osvojili su bocu Coca-Cole i 43 kutije cigareta. Svaki igrač osvojio je dvadeset kutija, a tri kutije pripale su sucima turnira.[3]
Kao zanimljivost s ovog turnira važno je spomenuti i da je karte za ovaj turnir, ali i za uopće kartanje u Srijemskoj Mitrovici bio zadužen hrvatski akademski slikar Tomislav Fazekaš koji je također bio zarobljenik logora. Njegove karte bile su naslikane na ambalaži prehrambenih proizvoda i manjih dimenzija od današnjih karata (8,5cm x 5cm) kako bi se lakše mogle sakriti od stražara najčešće u kutiji cigareta. Na donjoj lijevoj karti slike Fazekaš je nacrtao i portret Borisa Erdeljija.
Bela danas
Tijekom stoljeća bela nikada nije značajnije gubila na popularnosti i danas je, praktički, dio kućnog odgoja obitelji iz kontinentalnog dijela Hrvatske. U svakodnevnom govoru moguće je prepoznati različite fraze i izraze koje direktno potječu iz kartaške igre belot, a korisnici ovih fraza koriste se belot žargonom pretpostavljajući kako dionici njihove kulture po pravilu razumiju izraz jer poznaju pravila bele. Jedan od najpopularnijih je izraz pod mus kojim govornik želi naglasiti da je nešto morao napraviti jer drugog (često boljeg) izbora nije imao. Ostali popularni svakodnevni izrazi su štiglja što je inačica na popularni šah mat kojim želimo naglasiti da smo nešto napravili jako dobro ili besprijekorno ili izraz do ibera koji ima značenje i u belotu, ali je moguće da ova kartaška igra nije izvor ove fraze.
Bela u hrvatskoj tradiciji živi i kroz razne udruge i belot klubove. Belot klubovi periodično ili nasumično kroz godinu organiziraju samostalne turnire u beli, a osim samostalnih turnira, belot turniri često se igraju i kao dio većih festivala i manifestacija pretežito u kontinentalnoj Hrvatskoj.
Osim ovog offline izdanja, bela ima i svoja online izdanja, a najpopularniji način za igranje bele online je Playtoy gdje tisuće igrača svakodnevno igraju belu online. Ovdje je još važno spomenuti studentski projekt FERBelot gdje su studenti FER-a pokušali napraviti svoju online igru belota.
Bela i druge kartaške igra u Hrvatskoj
Bela danas drži jedinstveno mjesto u hrvatskoj kartaškoj tradiciji. S kartaškim igrama poput briškule i trešete jedna je od, zasigurno, najpopularnijih kartaških igara na području Hrvatske. Pravila briškule vrlo su slična pravilima bele, a jedna od najvećih i najznačajnijih razlika je upravo u igraćim kartama. S druge strane, pravila trešete drugačija su od pravila belota, no postoji velik broj sličnosti zbog čega za sve tri kartaške igre možemo reći da imaju sličan ili blizak izvor.
Među najpopularnije kartaške igre u Hrvatskoj spada i bridž. Hrvatska ima bogatu tradiciju kartanja bridža, a danas su kartaši okupljeni u velik broj klubova diljem Hrvatske. Veće zajednice smještene su u gradovima poput Zagreba, Rijeke, Splita, Dubrovnika, Rijeke i Osijeka, ali i u manjim gradovima kao Samobor ili Opatija. Klubove okuplja i bridž turnire organizira Hrvatski bridž savez. Od istaknutijih klubova bridža možemo izdvojiti BK Dimeros, BK Dr. Jurica Tomljenović, BK Bridgepard, BK Element i druge nazvane, jednostavno, po gradu iz kojeg dolaze – BK Split, BK Rijeka itd. Od istaknutijih ostvarenja definitivno iskače bronca na europskom turniru u bridžu iz 1998. godine.
Osim bele, briškule, trešete i bridža u Hrvatskoj su popularne i kartaške igre Crni Petar, Uno, Kems i druge, ali bela, briškula, trešeta i bridž definitivno su kartaške igre koje zauzimaju najviše mjesto u hrvatskoj kartaškoj tradiciji.
Autor Tin Đudajek
[1] https://dictionnaire.lerobert.com/definition/belote
[2] Slavko Krešo Mrkoci, Mala povijest kartanja, Zagreb, 1998. godina, str. 74.
[3] Slavko Krešo Mrkoci, Mala povijest kartanja, Zagreb, 1998. godina, str. 83.
