Početna Blog Stranica 3423

IZLOŽBA: Porculanski sjaj socijalizma

Porculanski sjaj socijalizma, Muzej za umjetnost i obrt, dizajn porculana: Jugokeramika /Inker 1953. – 1991., otvoreno utorkom, srijedom, petkom i subotom od 10 do 19 sati, četvrtkom od 10 do 22 sata, nedjeljom od 10 do 14

Muzej za umjetnost i obrt, Trg maršala Tita 10, 4882-111, www.muo.hr

GLAZBA: 33. Susret zagrebačkih glazbenih amatera

Treći koncert 33. Susreta zagrebačkih glazbenih amatera, Centar za kulturu Trešnjevka, 19 sati, ulaz je slobodan

Nastupaju Folklorni ansambl VRAPČANCI, Kulturno-umjetničko društvo FRANKOPAN – REMETE, Zavičajno društvo SINAC i Kulturno prosvjetno društvo SVETA KLARA.

Centar za kulturu Trešnjevka, Park Stara Trešnjevka 1 , tel. 3695-457, email: [email protected], www.cekate.hr

Centar za kulturu Trešnjevka

U kupovinu sa stilistom

[singlepic id=108 w=193 h=250 float=left]Niste sigurni kako se odjenuti ili kupujete odjeću koju poslije ne nosite? Ako su to vaši najveći problemi, smatrajte ih riješenima jer u City Center one odnedavno imaju uslugu odlaska u kupovinu sa stilistom.

Posjetiteljima je na dohvat ruke nova i kod nas ne baš uobičajena usluga. Dakle, nakon odabira jednog od troje stilista i popunjavanja kratkog upitnika modni koordinator će vam se javiti u roku od 24 sata kako biste dogovorili sustret. U njegovu društvu, odličnom poznavanju ponude i svakog kutka trgovačkog centra moći ćete uživati puna dva sata. Kažu, bit će to dovoljno bez obzira namjeravate li kupovati odjeću, obuću, modne dodatke u nekoj od 130 prodavaonica.

Stilisti su: Lidija Fištrek, Ivan Friščić i Ana Lokner. Poznati su po svojem radu za domaće magazine, televizijsku i video produkciju, po angažmanu tijekom različitih modnih događaja i dr. Njihove životopise i više o novoj usluzi saznajte na http://www.shoppingsastilistom.com/.

Noć, fotoaparat i grad…

Autor:
Jasminka Kovačević

[singlepic id=129 w=300 h=300 float=left]Ne trebate odustati od fotografiranja Zagreba nakon zalaska sunca. Naprotiv, noćne fotografije mogu biti vrlo efektne, ako prije nego što krenete u akciju savladate potrebne trikove. Evo važnijih koje je zabilježio Bill Jones za The Photo Argus, a namijenjeni su ne samo početnicima već  i naprednim fotografima.

Za početak odredite cilj snimanja. Dobro je imati fotoaparat koji vam dopušta podešavanje opcija i zaboraviti na bljeskalicu. Naravno mora vam biti jasno značenje opcija, kako biste postavke znali prilagoditi onome što želite postići. Zatim, morate imati stativ (najbolje tripod) ili možda neki drugi stabilni držač. Pomoći će vam za otklanjanje i najmanja mogućnosti trešnje kamere. Nakon što podesite postavke dovoljan je samo pritisak na okidač.

Igra s refleksijama

Kada razmišljamo o urbanoj fotografiji u večernjim satima efektno je snimati refleksije svjetlosti, osobito u vodi kao što je to na gornjoj učinila Jasenka Lukša. Posao je uspješno odradila i svoju fotku ponudila na Shutterstocku.

Stroge linije zgrada lome se na fotografiji u lagano namreškanoj vodi. Odraz  raskošnog večernjeg neba svakako je pridonio privlačnosti krajolika i „smekšao“ dominantnu simetriju.

[singlepic id=126 w=300 h=200 float=left]Poigravanje s odrazom u vodi može biti vrlo efektno, pogotovo ako su motivi dobro osvijetljeni poput mostova, šetnica, obala… Zanimljiv je primjer primjer Brooklynskog mosta u New Yorku kako ga je vidio i doživio Werner Kunz. Prizor uključuje čeličnu ogradu šetališta koja slici daje okvir, ali i približava sadržaj.

Gradske ulice, dakle, noću su veliki izazov za fotografiranje. Čak i one tihe s prigušenim svjetlima mogu izgledati nevjerojatno dinamično zbog prelijevanja intenzivnih boja i reflektiranja objekata.

Zamućivanje dugom ekspozicijom

Za Times Square naravno ne može se reći da je tih. Naprotiv. Snimajući ga Josh Libatique reducirao je dugom ekspozicijom prekomjerni sadržaj [singlepic id=128 w=300 h=199 float=right]pa su ljudi i vozila zamućeni, a izoštreni su ostali statični elementi, zgrade i reklame.

Efekt je postignut ekspozicijom od 10 do 30 sekundi pri čemu je kamera morala biti na stativu. Primjećujete,  prizor je i dubinski odlično rasvijetljen.

S ekspozicijom se za boravka u Zagrebu poigrao i Paul Prescott. Privukao ga je motiv prolaska tramvaja na raskrižju Draškovićeve i Vlaške ulice, a rezultat je prilično efektan.

[singlepic id=127 w=300 h=200 float=right]Dakle, Kako ćete snimati noćne gradske fotografije ovisi i o tome što želite pokazati, kakvu poruku poslati promatraču, na što mu skrenuti pozornost. Nije jednostavno, prisjetite se samo da je značenje fotografije „zapisivanje sa svjetlošću“ i bit će vam odmah jasno što vam je noću činiti kada svjetlosti gotovo i nema.

Podsjetnik za noćno snimanje:

  1. Sprijateljite se sa svojim fotoaparatom – dobro ga upoznajte.
  2. Ako je moguće, isključite bljeskalicu, povećajte maksimalno ISO vrijednost (kod kompaktnih digitalnih fotoaparata ne isplati se dizati ISO iznad 400 zbog digitalnog šuma)
  3. Blendu otvorite najviše što možete (broj pored kojeg stoji slovo f smanjite maksimalno) i umjesto zuma preporuča se širokokutni objektiv.
  4. Fotoaparat stavite na stativ i koristite daljinski upravljač kako biste izbjegli pomicanja pritiskom na okidač.
  5. Podesite balans bijele kako bi boje bile što vjerodostojnije.
  6. Noćne fotografije grada, neba nikako nemojte raditi s bljeskalicom i automatikom. Stativ je  najbolje rješenje da ćete dobiti željeni rezultat. Naime, ekspozicije traju do nekoliko desetak sekundi pa i dulje, a tko može izdržati savršeno mirno tako dugo? Uz to, ne zaboravite
  7. I ne zaboravite, ako nikako ne možete izbjeći digitalni šum još uvijek ga uz pomoć filtera možete ukloniti u Photoshopu.

FOTOGALERIJA: Zagreb noću by Saša Zinaja

[nggallery id=22]

“Grickali su Maksimir i straga i sprijeda”

Autor:
Zvonimir Milčec

[singlepic id=125 w=250 h=222 float=left]Ugodno me iznenadila knjiga Vladimira Ivankovića “Objekti perivoja Maksimir”. O Maksimiru su objavljeni deseci knjiga i monografija (jednu sam i sam priredil i uredil), ali ovaj put riječ je o ozbiljnom djelu, o kojemu veliki poznavatelj Maksimira Damir Mudrinjak u predgovoru podsjeća: “Ovo djelo je vrlo bogato podacima i sveobuhvatno ilustrirano fotografijama, nacrtima, planovima i tlocrtima… Stoga je knjiga za neupućene dragocjen priručnik za upoznavanje s povijesnim podacima i sadašnjim stanjem objekata diljem perivoja, a upućenima je to sustavna aktualna rekapitulacija održavanih objekata i ažurna inventura o objektima koji se ne održavaju ili održavaju neprimjereno.”

U autoru Ivankoviću posložilo se više povoda i razloga za knjigu. Do umirovljenja godinama je bil jedan od čelnih ljudi Javnog poduzeća Maksimir i s tog mjesta osjetil je potrebu za temeljitom knjigom o graditeljstvu i građevinskim objektima, njihovim projektantima i investitorima u mapi tog jedinstvenog gradskog parka. A kak je i rođenjem Maksimirac, on njemu, kao i meni, nikad nije bil turistička destinacija i razglednica grada. Nama je Maksimir bil dnevni boravak i vlastito dvorište.

Tak nas Ivanković kao pravi domaćin uvodi u Švicarsku kuću iliti Švicariju i znalački nam otkriva njen salon na katu: “Kad se prisjetimo Haulikove 1842., dok je taj salon bio mali graditeljski muzej, ispunjen umjetničkim vrijednostima od kojih je do naših dana ostao samo klosternburški strop, majstorsko djelo njemačkog baroka, i slike na staklu izrađene tehnikom paljenja, a deset srebrnih Nibelunga, brončana ura, japanske vaze, gotički namještaj, veliki svijećnjak, pa čak i ornamentalni parket besramno su pokradeni… Slično je i s kapalicom sv. Jurja. Oskvrnjavana je 1964., kad su joj razbijena ulazna vrata, drveni retabl s reljefom sv. Jurja, crni mramorni oltar, klupe i Haulikovo klecalo, vitraji na prozorima”…

Nabraja i štetu učinjenu Maksimiru s pozicije svog Javnog poduzeća Maksimir, da bi kao zaljubljenik u svoj park pentirao stihovima: “Grickali su Maksimir i straga i sprijeda/ al’ ponosno on treće stoljeće broji/ i pored svih GUP-ova i PUP-ova/ Maksimir još uvijek u Maksimiru stoji”…

Pa tko danas ne bi štel biti majmun?!

Autor:
Zvonimir Milčec

[singlepic id=125 w=250 h=222 float=left]Koliki bi danas naši sugrađani imali razloga pozavidjeti stanarima Zoološkog vrta! Stvar je u (ili na) jelovniku maksimirskog zverinjaka. Najzdravije se hrane majmuni. Njih 25 jedinki (službeni izraz) dnevno smaže 12,5 kg jabuka, 2,5 kg mrkve, zelene salate, grožđa, naranči i mandarina, a prema potrebi jedu i kelj, peršin, cvjetaču, kupus, poriluk. Ne treba zaboraviti (mankiji bi se nafurili) papaju, ananas, mango, šipak (nar). I, naravno, banane, i to barem pol kile za svaku majmunsku jedinku. A bacite pogled na jelovnik s posebnim dodacima, ili desertima: suho voće, sir s vrhnjem, voćni jogurt, žganci s grožđicama, riža s grožđicama, mlijekom i medom… Skoro sam zaboravil na čisto englesku naviku naših maksimirskih mankija. Za majmunski five o clock obvezatan je čaj s mlijekom… Pa tko onda ne bi štel biti majmun?!

Kaj se mene tiče, ja bih najradje bil kalifornijski morski lav. Lijepo bih kunjal i malko se pračakal, a konobari bi me salijetali.. Imam pravo s kompićem ili, još bolje, s komadom svaki dan na 22 kg oslića (svježih, naravno) i 10 kg papalina, a dvaput tjedno i na 4 kg lignji. Nije, bome, loše biti ni grivasti vuk. Za njega nis znal da je mesožder samo 50 posto, kad jede zamorčiće, kuniće i govedinu. I – vidi izbirljivosti! – jednodnevne piliće. Drugu polovicu vuk slinom rastače banane, kruške, grožđe i jabuke.

Kad sam zaviril u jelovnik maksimirskog slona, sjetil sam se svog doktora, internista. Kad mi je pregledal probavni trakt, rekel mi je, ne baš taktično, da kad već žderem ko slon, da bi onda i na slonovsku hranu moral prijeći. A maksimirski slon svaki dan jede jabuke (35 kg), mrkvu (25 kg), salatu (5 kg), banane (10 kg), kruške (2,5 kg), kelj, karfiol, paradajz i zelje (5 do 15 kg), a uz to i 50 kg sijena. Papriku, peršin i sezonsko voće dobiva samo na «jedan zub», što će reći dovoljno za nekoliko ljudi u mjesec dana. Tigrovi i lavovi žderu puno, ali jednolično: uglavnom goveđe meso s kostima, do 10 kg svaki dan. Osim nedjelje…