Autor:
Zvonimir Milčec

[singlepic id=125 w=250 h=222 float=left]Ugodno me iznenadila knjiga Vladimira Ivankovića “Objekti perivoja Maksimir”. O Maksimiru su objavljeni deseci knjiga i monografija (jednu sam i sam priredil i uredil), ali ovaj put riječ je o ozbiljnom djelu, o kojemu veliki poznavatelj Maksimira Damir Mudrinjak u predgovoru podsjeća: “Ovo djelo je vrlo bogato podacima i sveobuhvatno ilustrirano fotografijama, nacrtima, planovima i tlocrtima… Stoga je knjiga za neupućene dragocjen priručnik za upoznavanje s povijesnim podacima i sadašnjim stanjem objekata diljem perivoja, a upućenima je to sustavna aktualna rekapitulacija održavanih objekata i ažurna inventura o objektima koji se ne održavaju ili održavaju neprimjereno.”

U autoru Ivankoviću posložilo se više povoda i razloga za knjigu. Do umirovljenja godinama je bil jedan od čelnih ljudi Javnog poduzeća Maksimir i s tog mjesta osjetil je potrebu za temeljitom knjigom o graditeljstvu i građevinskim objektima, njihovim projektantima i investitorima u mapi tog jedinstvenog gradskog parka. A kak je i rođenjem Maksimirac, on njemu, kao i meni, nikad nije bil turistička destinacija i razglednica grada. Nama je Maksimir bil dnevni boravak i vlastito dvorište.

Tak nas Ivanković kao pravi domaćin uvodi u Švicarsku kuću iliti Švicariju i znalački nam otkriva njen salon na katu: “Kad se prisjetimo Haulikove 1842., dok je taj salon bio mali graditeljski muzej, ispunjen umjetničkim vrijednostima od kojih je do naših dana ostao samo klosternburški strop, majstorsko djelo njemačkog baroka, i slike na staklu izrađene tehnikom paljenja, a deset srebrnih Nibelunga, brončana ura, japanske vaze, gotički namještaj, veliki svijećnjak, pa čak i ornamentalni parket besramno su pokradeni… Slično je i s kapalicom sv. Jurja. Oskvrnjavana je 1964., kad su joj razbijena ulazna vrata, drveni retabl s reljefom sv. Jurja, crni mramorni oltar, klupe i Haulikovo klecalo, vitraji na prozorima”…

Nabraja i štetu učinjenu Maksimiru s pozicije svog Javnog poduzeća Maksimir, da bi kao zaljubljenik u svoj park pentirao stihovima: “Grickali su Maksimir i straga i sprijeda/ al’ ponosno on treće stoljeće broji/ i pored svih GUP-ova i PUP-ova/ Maksimir još uvijek u Maksimiru stoji”…