Autor:
Maja Jagar (PET+)
Udruga PET+ organizira radionice u zagrebačkim srednjim školama kao dio programa prevencije poremećaja prehrane „Tko je to u ogledalu?“. Razredi sudjeluju u 10 radioničkih susreta koji vode educirane voditeljice – studentice psihologije, pedagogije i socijalnog rada.
Čuti o nasilnom hranjenju djevojčica u Mauritaniji kako bi bile što deblje a time privlačnije svojim budućim muževima, vidjeti poznate osobe bez šminke, naučiti zašto smo nakon pizze brzo opet gladne, shvatiti koliko možemo pogriješiti prosuđivanjem ljudi samo na temelju izgleda, naučiti se oduprijeti glasovima u sebi koji nam govore ružne stvari, čuti o ljubavnim problemima svojih vršnjakinja i dobiti savjet ili komentar na vlastiti, saznati od drugih što im se na nama sviđa te još mnogo drugih zanimljivih tema… iskreno, ne znam reći je li mi je draže voditi radionice „Tko je to u ogledalu?“ ili sama u njima sudjelovati. Istinski uživam u ovom poslu i promišljanju tema koje su mi zadavale jaku glavobolju kao tinejdžerici.
Sadržaji koje obrađujemo su uvijek aktualni a perspektive sa svakom sljedećom radionicom kao i razredom različite. Veliko je zadovoljstvo započeti ciklus radionica sa novim djevojkama. Upoznati se, učiti kroz igru i veselje, dotaknuti i neke intimnije teme.
Uz takvu atmosferu prebrzo dođe kraj našem druženju, ali i on protekne u veselom i optimističnom tonu, ponajviše zbog dobrog osjećaja uzrokovanog svime zanimljivim što smo naučile u naših 10 susreta.
Upravo je takva atmosfera bila prošli tjedan u Gornjogradskoj gimnaziji.
Evo što je Martina Kajtazi, učenica 4.c razreda napisala tom prigodom:
Ne prođe dan a da ne naiđem na ogromnu reklamu u centru grada na nekoj zgradi, na internetski R’n’B spot sa superseksi, utegnutim djevojkama.
Čitam novine (i to ne bilo koje već jedan ozbiljni dnevni list) u kojima na A3 stranici ugledam spasonosnu anticelulitnu kremu, ili onu protiv akni, mitesera, pa za utegnutost oblina i smanjivanje struka za 3 cm u 2 tjedna… I tako unedogled. I onda kupim. Kupujem…
Na taj način potrošim pola mjesečnog džeparca na: boju za kosu sa slikom überzgodne Linde Evangeliste ili Eve Longorie, trake za depilaciju, razne dezodoranse koji sprječavaju znojenje – my ass :/, i moooožda koji prekrasni lak u boji koralja.
O odjeći da i ne govorim. Čipkaste tajice, UGG-sice, Timberlandice i sve što se nosi zime 2010./2011. ja moram imati. Moram. Pa makar i ne jela. Zapravo, time riješim 2 muhe istim udarcem.
Znam da to nije to. Znam da je to samo djelić onoga što me čini lijepom, bla bla bla. Ali moje cure toliko vole razgovarati o tome. Znam da sam im zanimljivija kada se pojavim s nekim takvim novitetom. Cure to vole. Dečki to vole. Premda se često pretvaraju da im se više sviđaju prirodne, s malo šminke i jednostavno odjevene djevojke. Oni naprosto uživaju znajući da se njihova “ženskica” uređuje, šminka, šopingira, ide na špicu gdje ispija kavice i takve stvari. To ih naprosto usrećuje, upotpunjava njihov, u tom slučaju, superioran ego.
Neki dan smo, mi cure, imale tjelesni. Smiješno zvuči, ali tjelesni imamo toliko rijetko da smo ga prvi put imale eto – u studenom.
Nisam računala na to da ću se morati skinuti pred curama, a imala sam nepočupane noge. Točnije, posjedovala sam džunglu. Međutim, vidjela sam da su i ostale cure s nelagodom reagirale kada su saznale da imamo tjelesni. Sjedile smo tako, dok nas profesorica nije upozorila da je krajnje vrijeme za presvlačenje. I rekla sam im: “Cure, meni je neugodno, ali ja nisam sredila noge i to.” Vidjelo se da sam time probila led. Počele smo se smijati, a nakon toga smo se skinule. Bilo je jako smiješno. No, u svakom slučaju, godi kad znaš da nisi jedina koja nije imala vremena ili interesa usred zime sređivati noge. Godi kad znaš da još nekim curama to nije od presudne važnosti.
Ovo je samo jedna od mnoštva sličnih tema koje smo dotaknule na radionicama udruge PET+.
Na radionicama smo se otvorile, ispričale razne smiješne i tužne dogodovštine i shvatile da smo sve mi prvenstveno ljudi. Svi mi djelujemo na neki način suprotno od takvih glupih pravila kao što je ono da “žena mora imati glatke noge.” One koji sude ljudima zbog takvih stereotipa i koji općenito procjenjuju ljude po odjeći, šminki, kilaži i obliku tijela, ja odsada odbijam zvati ljudima. Postojiš, ako misliš. A život po nametnutim pravilima isključuje razmišljanje.
I zato, odlučih da ću manje trošiti na preparate koji, ruku na srce, ne djeluju na način na koji se propagira da djeluju. Tih ćemo 100 kuna mjesečno, ja i moje drage djevojke odvojiti sa strane, i iduće ljeto putujemo u Tunis!
Hvala vam, udrugo PET+, jer ja više u ogledalu ne vidim ni ono što nisam, ni ono što bih trebala biti, već isključivo sebe. I zadovoljna sam onim što vidim.
:))