Autor:
Maja Jagar (PET+)
Žena je ona koja daje život. U pojedinim etapama povijesti i u mnogim dijelovima svijeta žene su zbog te činjenice bile i još uvijek su veoma poštovane, kao svećenice, božice i stvoriteljice. Krv njihove mjesečnice smatra se svetom. Tako za vrijeme mjesečnog pranja žene i djevojke ako žele, mogu odmarati, dok drugi rade za njih. Zvuči nevjerojatno? :-)
Meni da, imajući na umu prijezir spram žena diljem svijeta kojemu svakodnevno svjedočim, o kojem čitam i gledam na televiziji. Ono što me muči je otkud uopće ideja da su žene iz nekog razloga manje vrijedne?
Odgajana sam u tradicionalnoj obitelji, gdje sam od starijih naraštaja od najranijih dana dobivala jasne poruke kako moram sakrivati svoju sramotu (bit će da je sramota sve ono što sa sobom nosi biti ženom) od više vrijednih bića, muškaraca. Odlučila sam istražiti otkud dolaze te ideje koje su mi se kao maloj činile potpuno sumanute s obzirom da sam se osjećala u najmanju ruku jednako normalno i vrijedno kao primjerice, moj brat. Uzela sam u ruke najdražu knjigu moje bake, Sveto pismo.
Kao da nam je bilo suđeno, meni i Levitskom zakoniku, kad ugledah sljedeće retke:
- 18 „Kad žena imadne krvarenje, izljev krvi iz svoga tijela, neka ostane u svojoj nečistoći 7 dana, tko god se nje dotakne, neka je nečist do večeri.
- 20 Na što god bi legla za svoje nečistoće, neka je nečisto, na što god sjedne neka je nečisto.
- 21 Tko god dotakne bilo koji predmet koji je ona dirala, neka svoju odjeću opere, u vodi se okupa i do večeri ostane nečist.
- 24 Ako koji čovjek s njom legne, njezina nečistoća za nj prianja i neka je nečist sedam dana… Ako žena rodi kćer, nečista je duplo duže nego kad rodi sina, reče Jahve Mojsiju nekoliko stranica ranije.
Moj interes za ove teme doveo me do još jedne knjige slične tematike u kojoj sam pročitala sljedeće: (El – Bekare, 222 – 223) Pitaju te o mjesečnom pranju. Ti reci: „to je gadljivo! “Od žena u mjesečnom pranju vi podalje! I ne približavajte im se dok se ne očiste! A kad se okupaju, onda im se, gdje vam je Allah naredio, približite. Allah, doista, voli one koji se kaju i voli one koji se čiste. Žene vaše su njive vaše! Njivama vašim prilazite kako hoćete!
Listajući K’uran za potrebe ovog teksta, nisam uspjela pronaći jedan stih koji mi je ranije zapeo za oko, a govorio je o nečistoći muškarca kada ne operu ruke nakon vršenja velike nužde, jednakoj kao i nakon odnosa sa ženom.
Radi se o prastarim knjigama. Napisano se, jasno, ne bi trebalo doslovno shvaćati, kao ni koncept da je Eva nastala iz Adamova rebra ili da je upravo ona ta koja je Adama nagovorila da pojede jabuku i prouzročila Istočni grijeh. Ipak, ovi mi sadržaji izazivaju popriličnu tjeskobu. Ne mogu vjerovati da bi Jahve ili Allah željeli diskriminirati 50 posto svijeta kojeg su sami stvorili.
Još mi je manje jasno da mnogi moderni autori pišu na slične teme, poput Weiningera, Nietzschea, Hegela i drugih. No ne bih sada o njima, radije bih prešla na neke veselije teme.
Mjesečnica je znak da žena može stvoriti novi život. Da je zrela, jaka i plodna. To su stvari za ples, pjesmu i veselje. Možda i bocu kakvog finog pića. Sva sreća da još ljudi diljem planete Zemlje misli isto.
Evo nekih primjera:
U Nigeriji se smatra da djevojka koja ima prvu mjesečnicu donosi sreću i plodnost. Toga dana ona prolazi svim seoskim poljima i ostavlja na zemlji nekoliko kapi svoje krvi. Tako blagoslivlja tlo i donosi bogatu žetvu.
- U Japanu se na svečani objed pozivaju gosti kojima se poslužuju crveni cvjetovi i crvene ušećerene jabuke. Na nekim japanskim otocima svečanost povodom prve mjesečnice važnija je od vjenčanja.
- U Panami se još i dan danas priprema svečanost u čast svih djevojčica koje dobiju prvu mjesečnicu. Tom prigodom dobiju crveni šal bogato ukrašen zlatnim nitima. Za svečani obred očevi sakupljaju lišće svetog drveća.
- U jednom plemenu u Brazilu, djevojka nakon prve mjesečnice dobiva novu frizuru. Odrežu se dječje pletenice, a lijepa poni frizura svima pokazuje da je djevojčica postala mlada žena. Roditelji i prijatelji za uspomenu dobivaju po pramen kose.
- Domoroci u Australiji pripremaju veliku svečanost povodom prve mjesečnice njihovih djevojaka. Plesanjem i pjevanjem do kasno u noć slavi se moć žene u mladoj djevojci.
Ako sam se ja u 20. stoljeću sramila činjenice da sam dobila prvu mjesečnicu, vjerujem da je mojim ženskim precima bilo bar duplo gore. Gaze umjesto današnjih tampona i uložaka, skrivanje umjesto slavlja… Razgovarajući sa svojim prijateljicama, otkrila sam da nam je svima dan dobivanja naše prve mjesečnice ostao duboko u pamćenju. Ipak, malo se o tome razgovara.
Voljela bih da se to promjeni. Već sam počela smišljati kako bismo i mi unutar udruge PET+ mogli tome doprinijeti, uvrštavajući zanimljive sadržaje vezane za ovu temu u naš program rada sa srednjoškolkama. Cure, super ste! Budite ponosne na sebe, svoje tijelo i katkada lavovsku snagu potrebnu za izdržati bolove onih nekoliko dana u mjesecu. Ja upravo prolazim kroz njih i osjećam se nekako počašćeno zbog tog pravog malog čudesa unutar moga tijela, a koje jednog dana može stvoriti i novi život. :-)
inteligentno, svaka čast!!!!!!!!!!!