Akademik Krešimir Nemec predstavio je svoju najnoviju knjigu “Čitanje grada”. Riječ je o veoma zanimljivom djelu koje je koncipirano interdisciplinarno i pripada području semiotike književnosti i urbane antropologije. Sam autor ističe kako mu je cilj bio da kroz različita djela uglavnom hrvatske književnosti prikaže gradski život i urbano iskustvo.
Budući da je grad prostor u kojem se najjasnije očituje opozicija priroda-kultura, slika urbanoga prostora u hrvatskoj književnosti varira od fascinacije do straha i nelagode. Velikim brojem književnih djela, napominje Nemec, dominira urbanofobija (strah od grada) i želja za bijegom iz urbanog prostora koji se često prispodobljuje mitskim nemanima i artikulira biblijskim metaforama Sodome i Gomore.
Za razliku od Šenoe, koji je rođen u Zagrebu, većina naših realističkih pisaca potjecala je sa sela tj. iz provincije i tek im je dolazak na školovanje u Zagreb, Prag, Graz ili Beč bio prvi ozbiljniji doticaj s urbanom sredinom. Naši realisti, dodaje Nemec, nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu isključivo kao o otuđenoj formi života. S iznimkom Dubrovnika, kao urbane strukture dugog trajanja, naša književnost preferira selo i pastoralne ugođaje, istaknuo je.
Od razdoblja moderne, grad se počinje promatrati kao proces koji s jedne strane nudi veliku kulturnu ponudu (kazališta, koncerti kino i izložbe) i mogućnost zadovoljenja različitih potreba, ali i urbanu otuđenost i depresiju, primjećuje Nemec.
Ovu vrlo zanimljivu koja će nam pomoći da se bolje upoznamo objavila je Naklada Ljevak.
