Foto: Saša ZinajaKoliko ste večeri proveli s nekim šetajući pod gornjogradskim fenjerima – od Strossmayerovog šetališta, prema Markovoj crkvi pa put Zvjezdarnice?

Piše: Antonia Glavan

Foto: Saša Zinaja

Stari i mladi Zagrepčani, nadam se da je svaki od vas jednom prilikom poveo svoju Zagrepčanku u romantičnu večernju šetnju po Gornjem gradu. Pod okriljem noći, na tim su se prostorima, prema Šenoi, tajno nalazili Dora Krupićeva i Pavao Gregorijanec. Stoljeće poslije na te prostore postavljena je prva svjetiljka.

Prva svjetiljka na Gornjem gradu pojavila se u 17. stoljeću. Početkom 18. stoljeća njihov broj se lagano povećava, a u 19. stoljeće Storssmayerovo šetalište ulazi osvjetljeno sa četrnaest uljanica. Nedugo nakon toga stižu nešto jače petrolejske svjetiljke koje su svako predvečerje palili nažigači – muškarci u kožnatim pregačama i crnim čizmama sa lojtrom u ruci. Petrolejske svjetiljke nisu dugo osvjetljavale prostore Gornjeg grada, njihovo mjesto zauzeli su plinski fenjeri.
Spomen prvog plinskog fenjera vodi nas sve do davne 1863. godine, na datum 31. listopada. Na taj dan, točno u 19 sati svečano je ugašena petrolejka i upaljena prva plinska lanterna. Ta promjena naišla je na brojne komentare, a neki su se pokušali i pobuniti protiv plinskih fenjera, tvrdeći da su otrovni. Ali oni i dan danas osvjetljavaju Gornji grad. Još tada Gornji grad ih je brojio 364. Do danas se njihov broj smanjio, ali navike su ostale iste – svakog sumraka ih pali jedan nažigač, a ujutro ih, sa prvim zrakama sunca i gasi. Nažigače, kojima danas za paljenje fenjera ne trebaju lojtre, možemo prepoznati po velikom štapu u ruci.
Mnogobrojni prolaznici i šetači reći će da su upravo te svjetiljke zaslužne za romantičnu i pomalo tajanstvenu atmosferu koja ispunjava večeri na Gornjem gradu punom brojnih priča iz davnina. Imate li možda koju za ispričati?

Foto: Saša Zinaja

FoTO: Saša Zinaja