Autonomni kulturni centar Attack! kroz program galerija Siva poziva vas na otvorenje grupne izložbe pod nazivom SHAPED SHAPES. Otvorenje izložbe predviđeno je za 23. lipnja u 20.00 sat u galeriji Siva, Pierottijeva 11, Medika. Izložbu možete pogledati do svaki dan do 28.lipnja od 17 – 20:00 sati.

OTVORENJE: ČETVRTAK 23.6.2022. U 20:00 H
GALERIJA SIVA (MEDIKA), PIEROTTIJEVA 11

Na izložbi naziva „Shaped Shapes“ svoje nove umjetničke radove predstavljaju tri autora i autorica: Nikica Jurković, Mario Miličić, Damir Sobota i Josipa Tadić.  Iako inicijalno nije zamišljeno da bude tretirana kao tematska grupna izložba, neupitno je da radovi umjetnika, kao i oni sami, dijele nekoliko glavnih zajedničkih karakteristika i međusobno u prostoru Galerije Sive, ali i izvan njega, ostvaruju višeslojni dijalog.

Damir Sobota predstavlja se novim radom pod nazivom „Konveksna forma“. Rad se sastoji od dva presavinuta aluminijska papira, horizontalno položena jedan iznad drugoga. Obrisna linija papira stvara formu, pretvara svoju plošnost u treću dimenziju – u oblik kojeg, kako autor ističe, ne treba gledati asocijativno. Kao i u prethodnim radovima (mapa serigrafije 30102020 – radovi prikazani na izložbi u Institutu za suvremenu umjetnost u Zagrebu krajem prošle godine) preispituje na koji način granica rada – obrisna linija – može postati motiv rada.  U ovom slučaju motiv rada je horizont koji se stvorio dodirivanjem dva papira. Bočne strane rada tvore dvije kružnice, jednu iznad druge, te kroz njih vidimo prazan prostor. Reflektirajuća prednja strana i plava stražnja strana papira pritom su u kontrastu.

Mario Miličić izlaže seriju kolaža pod nazivom „Nusprodukti“. Radovi su nastali od ostataka preostalih nakon izrade prijašnjih radova, pri čemu je tad za svaki pojedini rad korištena samo jedna vrsta materijala: folije, papira, naljepnice i slično. Novonastali radovi kombinacija su više različitih materijala te zbog toga za autora predstavljaju nusprodukt. Miličić naglašava da je motivaciju za rad oduvijek nalazio u materijalima – ponajviše u onima koje bih negdje pronašao ili bi se od nekud pojavili. „Posebni sam ljubitelj ostataka, dijelova koji su na prvi pogled suvišni. Nastali “slučajno”, bez određene namjene, na hrpi čekaju svoj trenutak za ponovni život, na prepoznavanje njihovog potencijala. Nakon posvećene pažnje te njihovog izdvajanja iz hrpe, pri radu i razvoju kompozicije pretvaraju se u ključne dijelove koji na kraju čine skladnu cjelinu.“

Dosadašnji radovi Josipe Tadić su, prema njenim riječima, uvijek bili usmjereni na preciznost i detalje te je sam proces razrade i izrade bio spor. Karakteristično je za te radove da su bili manjih dimenzija i gledali su se iz blizine. Time rad na izložbi „Shaped Shapes“ naziva “If you think I am beautiful, don’t come closer“ predstavlja zaokret u njezinom dosadašnjem stvaralaštvu. Kreativni proces započinje skicom koju crta lijevom rukom kako bi se maksimalno odvojila od prijašnjeg pristupa. Na taj si način oduzima kontrolu nad onim što joj je do sad uvijek bilo najbitnije tijekom rada. Skice u konačnici namjerno jednako neuredno izvodi u tkaninama većih dimenzija. Ideja je da se rad promatra iz daljine, pa je tako i nastao sam naziv.

Novi rad Nikice Jurkovića, službeno „bez naziva i opisa“, tvore četiri para identičnih tenisica koje ovaj umjetnik kupuje zadnjih pet godina. Radi se o istoj marki, istom modelu, istoj veličini i istoj boji – Reebok Classic Nylon, 46, crna. Autor primjećuje da svi parovi traju otprilike isto – do kad se ne pojavi prva rupa. Svaki par tenisica izlaže zasebno na svojem pripadajućem postamentu, pritom bojajući sve postamente u crno, a potom svaki idući jednu ruku više u bijelo, čime ističe kronologiju (iznošenosti), ili njegovim riječima „lijepu priču o vremenu“.

Kroz naziv izložbe jasno je da je fokus autora u aktualnoj fazi stvaralaštva na transformaciji oblika. Točnije, za sva četiri umjetnika, izloženi radovi reflektiraju igranje formom, eksperiment, istraživanje novog medija-prostora. Ono što je pritom možda najvažnije za istaknuti – u svemu tome karakterizira ih i povezuje jednostavnost, prozračnost i otvorenost – svojevrsno prepuštanje neizvjesnosti kreativnog procesa. Dobiven rezultat na koncu možda nije očekivan ili finalan, ali uvodi element spontanosti, zaigranosti i samim time otvara nove kreativne smjerove. Bilo da je riječ o prihvaćanju greške i nesavršenosti kao dio umjetničkog stvaranja, isticanju potrošnosti/poroznosti u duchampovskoj maniri i usprkos tome/baš zato što za neke predstavlja izlazak iz komfor zone, radi se o četiri rada i autora, koji kao i prostor u kojem izlažu, odražavaju opuštenost u stvaralačkom procesu i umjetničkom izričaju.