U srijedu, 16. studenog 2022. godine u 19:30 sati u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti otvara se velika retrospektivna izložba Putnik američkog apstraktnog slikara Seana Scullyja, jednog od vodećih i iznimno uspješnih umjetnika svoje generacije. Autor izložbe je Dávid Fehér, direktor Srednjoeuropskog istraživačkog instituta za povijest umjetnosti i kustos za suvremenu umjetnost 20. stoljeća u Muzeju likovnih umjetnosti u Budimpešti, a kustosice zagrebačke izložbe su Jasna Jakšić, Ivana Kancir i Ana Škegro.

Retrospektivna izložba sadržava šezdeset i četiri Scullyjeva antologijska djela: platna, radove na papiru, fotografije i skulpturu te predstavlja iznimno vrijedan presjek slikarovog stvaralaštva posljednjih 50 godina. Trajat će do 12. ožujka 2023, a za to će vrijeme biti organiziran raznolik edukativni program namijenjen djeci, mladima, odraslima te osobama s oštećenjima vida i sluha, kao i različita, tematski orijentirana vodstva izložbom. Popratni program započet će Scullyjevim predavanjem 16. studenog u 18 sati u dvorani Gorgona MSU-a.

Izložba Seana Scullyja u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu iznimna je prilika da se autorove monumentalne kompozicije i djela manjih formata sagledaju u jednom od novijih i najvećih izložbenih prostora u ovom dijelu Europe. Kao zaključna postaja izložbi koje su započele iznimnom Scullyjevom retrospektivom Muzeja likovnih umjetnosti Mađarske nacionalne galerije u Budimpešti, a nastavile se u atenskom muzeju Benaki, i u Muzeju moderne umjetnosti u Bologni (MaMBO), zagrebačka je verzija retrospektive ponajprije rekapitulacija prilagođena prostornoj specifičnosti MSU-a, ali u velikoj mjeri i dijalog s vlastitim naslijeđem. Podsjećamo da je MSU jedna od prvih javnih institucija u svijetu uopće koja se nazvala suvremenom, i od osnutka 1954. godine gorljivo je zastupala i promicala apstraktnu umjetnost, a u svjetskim je razmjerima prepoznata kao jedno od ključnih središta rane kompjutorske umjetnosti.

Sagledavajući opus Seana Scullyja od polovice šezdesetih godina do današnjih dana, kroz retrospektivu se otvara se cijeli niz potencijalnih narativa, suglasja i doticaja – koji su se u prošlosti mogli dogoditi, kao i slutnja nekih budućih, možda i neočekivanih, prepoznavanja srodnosti i težnji. Otvara je naslovna sekcija Putnik, koja u nomadskim značajkama spaja utopiju o univerzalnom jeziku umjetnosti – kojemu se, barem deklarativno, neprekidno teži – sa životnim iskustvom samog umjetnika emigranta. Njegov intiman iskaz i osobna povijest, apstrahirani u vizualni jezik i njegove znakove, izložbu grade kao autentično svjedočanstvo jednog umjetničkog puta na kojem ostaju tragovi dvojbi, sumnji i iznevjerenih nadanja u svijetu umjetnosti i njegovim kompleksnim nepisanim pravilima i nikad objavljenim zakonima.

Scullyjeva djela, od intimnih crteža i pastela, preko ranih eksperimenata s figurom do skulpturalnih slikarskih površina, u monumentalnom volumenu prostora Muzeja suvremene umjetnosti postat će su, kako bi on rekao, „teško osvojena ustrajna površina”. Postav postupno uvodi publiku u opus autora kojeg kritika smatra jednim od najznačajnijih aktivnih slikara u svijetu. Hodom kroz izložbu očituju se polazišta i nadahnuća za neke od njegovih antologijskih intervencija u mediju slikarstva, kojem je vratio dostojanstvo i inovativnost. Stoga pred njegovim monumentalnim kompozicijama – vrijeme bar na čas stane.

Autor retrospektive Seana Scullya Dávid Fehér predložio je kustosicama MSU-a, Jasni Jakšić, Ivani Kancir i Ani Škegro, gostovanje Scullyjeve izložbe u Zagrebu u veljači 2020., nekoliko dana prije pandemije. Svijet se od tada preokrenuo naglavce, i to nekoliko puta, a budućnost nikad nije bila tako neizvjesna. Iz tog vremena straha, tjeskobe i zatvorenosti mogli smo naučiti koliko je važna prisutnost drugog, dodir, toplina i bliskost. A sve to potrebno je i za doživljaj umjetnosti: izravno iskustvo djela, ne samo vizualno, nego i tjelesno – ulazak u plohe slike. Priče i sjećanja Seana Scullyja, njegovo „emotivno slikarstvo” – kako ga je sam nazvao – može nas vratiti bitnome: susretu sa sobom i drugima. Baš kao što on kaže da „koristi jezik univerzalnog da bi učinio nešto osobnim”, promatrač može od osobnog doći do univerzalnog: humanizma i empatije, okosnice slikarove poruke svijetu.

Inicijativu za realizaciju izložbe dugujemo Dávidu Fehéru, koji je još tijekom pripreme budimpeštanske retrospektive upravo prostor MSU-a prepoznao kao primjeren za izlaganje Scullyjeva stvaralaštva. Zahvalni smo mu na tome, kao i na nesebičnom dijeljenju znanja i entuzijazmu koji je strastvenim angažmanom nadišao kolegijalnost. Od srca zahvaljujemo Dávidu na prilici da se njegova kustoska koncepcija Scullyjeve izložbe prilagodi našem prostoru, u čemu je zdušno i sam sudjelovao. Izložba ne bi bila moguća bez detaljne dokumentacije i popratnih materijala te niza korisnih informacija, na čemu zahvaljujemo kolegici Magdolni Rajkai iz Muzeja likovnih umjetnosti. Na iznimnoj kolegijalnoj suradnji i podršci krovne institucije, Mađarske nacionalne galerije, zahvaljujemo ravnatelju dr. Lászlu Baánu.

Izložba i monografija ostvarene su ponajprije zahvaljujući partnerskoj podršci Kerlin galerije iz Dublina. U vrijeme nesigurnosti, krize i štednje primjer je to koji govori koliko je važno upravo ulaganje u kulturu, dijeljenje zajedničkih vrijednosti i, dakako, suradnja među akterima umjetničke scene. Svega toga ne bi bilo bez velikodušne posudbe antologijskih radova iz ateljea Seana Scullyja, u kojoj su angažirano, stručno i promptno sudjelovali Michellé Hoban, Faye Fleming i Frank Hutter. Dakako, iznimno smo zahvalni samom umjetniku, Seanu Scullyju, na povjerenju koje je ukazao Muzeju suvremene umjetnosti, predstavivši nam osobno vlastiti rad, na predavanju i u razgovoru s publikom. Autentična rekapitulacija prvotne retrospektive ne bi bila moguća bez slike koja sažima cjelokupni narativ izložbe – a to je Putnik svjetlo svjetlo u vlasništvu Zbirke Klein, čijim vlasnicima, kao i direktorici, zahvaljujemo na posudbi djela.

Izložbu prati opsežna monografija, ali prilagođene verzije prvotnog koncepta, realiziranog i razgrabljenog u povodu Scullyjeve istoimene retrospektive u Budimpešti. Uistinu smo zahvalni na prilici da tu sjajnu i ne više dostupnu knjigu iznova tiskamo, sa svim esejima koji su za nju bili naručeni. Usto, zahvalnost dugujemo Nacionalnoj galeriji Mađarske i kolegi Dávidu Fehéru te dizajneru Ferencu Elnu na tome što su nam odobrili izradu prilagođene verzije i time omogućili da monografija, u koju je uložen golem rad, dobije još širu publiku na barem još jednom jeziku. Osim toga, čast nam je što među suradnike MSU-a sada možemo uvrstiti sjajne pisce poput Davida Carriera, vjerojatno najboljeg poznavatelja slikarova rada, koji je o njemu objavio niz ključnih naslova; Kellyja Groviera, koji je uredio knjigu umjetnikovih tekstova; Raphyja Sarkissiana, velikog stručnjaka za njegov rad; Dávida Fehéra, koji je temeljito i znanstveno iscrpno iščitao Scullyjev opus. Nova verzija kataloga retrospektive sadrži i tekst Sunčice Ostoić, kustosice i teoretičarke dugi niz godina aktivne na području novih medija te sjecišta tehnologije i umjetnosti. Pristupivši tom opusu iz pozicije afektivne teorije i aspekta doživljaja., Ostoić ga inventivno tumači u svjetlu pojmova imerzivnosti, monumentalnosti i empatije. Sekciju eseja zaključuje antologijski tekst Arthura Dantoa, čijim nasljednicima zahvaljujemo na dopuštenju za objavljivanje. Na kraju, u zapisima i bilješkama samog umjetnika očituje se i književni dar, otvarajući nove uvide u izvore njegova slikarstva, kao i objašnjenje za očuđujuće naslove: „Naslovi mojih slika neka su vrsta zrcala, vrsta zrcala koje diše, tako bih to opisao. Dakle, to je u konačnici poetično.”