Zagreb – prava, a ne samo urbana džungla?
Autor:
dr. sc. Petar Kurečić
Visoka škola međunarodnih odnosa i diplomacije
[email protected]
Prošloga tjedna, točnije 15. srpnja, događaji vezani uz Varšavsku ulicu i izgradnju podzemne garaže i ulazno-izlazne rampe kulminirali su početkom radova i policijskim razbijanjem mirnog prosvjeda građana koji su organizirale udruge civilnog društva, koje se kroz senzibiliziranje javnosti i mirne prosvjede bore protiv izvedbe ovoga projekta.
Pošto su osnovne informacije o samom projektu i tijeku građanske inicijative i samoorganiziranja građana kako bi se projekt zaustavio uglavnom poznate ili se mogu naći na Internetu i u ostalim medijima, fokusirat ću se samo na dva aspekta: kontekst i implikacije cijelog slučaja.
Varšavsku i sve što se tamo događalo, a i očito će se još događati, treba promatrati kao jedan od, čak vjerojatno ne ni najveći niti najpogubniji čin uništavanja stare gradske jezgre Grada Zagreba. Prvi znakovi tog uništavanja mogu se pratiti od sredine 1990-ih godina, kad su zaslugom tadašnjih gradskih vlasti prvi puta pale administrativne barijere, a zatim je otvoren put krupnom kapitalu koji je tražio i traži lokacije u Zagrebu gdje bi se mogao uložiti, oploditi, a u mnogim slučajevima i naprosto legalizirati ili jednostavnije rečeno „oprati“. Kako su godine odmicale, projekata poput Varšavske bilo je sve više, a barijera sve manje. Sjetimo se samo promjena urbanističkog plana kako bi HOTO Grupa, koja gradi i garažu u Varšavskoj, mogla izgraditi svoj neboder u Savskoj, iako se tamo neboderi nisu smjeli graditi. Slučaj Varšavska predstavlja kulminaciju nezadovoljstva građana Zagreba politikom kakva se u Zagrebu vodi posljednjih 15-ak godina, a tiče se urbanog planiranja, na koje uvelike utječu posebni interesi.
Smanjenje štete
Implikacije i epilog cijelog slučaja tek treba pričekati, nakon što se izvuku određeni zaključci i pouke, a možda i donesu neke nove odluke, koje bi minimizirale štetu. Teško je očekivati potpun prekid radova i vraćanje lokacije u prvobitno stanje. Na moguće implikacije velikog utjecaja dakako imaju i tijela koja su nadležna i koja su izdavala dozvole te dala pozitivna mišljenja projektu, kao što su Gradski uredi, ali i nadležno Ministarstvo. Međutim, najveća politička odgovornost ipak leži na Gradskoj skupštini, koja je i pred dvije i pol godine, tada u bitno drugačijem sastavu, dala zeleno svjetlo ovom projektu. Sada Gradska skupština pokušava umanjiti štetu, te je već ranije donijela zaključke (koji nisu obvezujući) da se radovi prekinu dok se ne utvrde sve činjenice vezane uz cijeli slučaj. Doza odgovornosti sa sobom nosi i dozu „krivice“ i dozu „zasluga“, prema kojima će i građani honorirati uloge svih koji su uključeni u ovaj slučaj, političkih stranaka i institucija. Kako će se cijela stvar rasplesti, pratit ćemo u narednim mjesecima.
No, zasad možemo zaključiti da je Zagreb, kroz forsiranje izgradnje u samom centru grada, protivno pravilima urbanizma i struke, a u službi krupnog kapitala, u dobroj mjeri postao urbana džungla, čemu pridonosi njegova prenaseljenost i nedostatak infrastrukturnih kapaciteta. Zbog slučajeva poput Varšavske i događaja od prošlog tjedna, a kojima se kraj još ne nazire, postao je i prava džungla, u kojoj vrijedi zakon jačega. Džungla u kojoj se materijalni interesi pojedinaca neizbježno sudaraju s interesima grada, građana i zajednice.
Zagrebačka Gradska skupština većinom je glasova, bez zastupnika HDZ-a i HSS-a, donijela zaključke o događajima vezanim za početak radova u Varšavskoj ulici, zatraživši među ostalim ostavku gradonačelnika Milana Bandića, hitan prekid radova u Varšavskoj i deblokadu Gundulićeve ulice.
Skupština upozorava i na neprihvatljivo stanje u prostornom planiranju, a traže da se Skupštini hitno podnese prijedlog izmjena GUP-a na raspravu.
Predsjednik zagrebačke Gradske skupštine Boris Šprem zatražio je danas od Vlade da žurno uskladi Zakon o referendumu s novim Ustavom. Razlog je što se po trenutnim kriterijima ne može opozvati gradonačelnik Milan Bandić budući da bi na referendum trebalo izaći više od polovice upisanih birača. Za Zagreb to znači 360.000 birača. Najnovijim promjenama Ustava referendumi će se lakše organizirati, odluku će moći donijeti obična većina što znači više od polovice izašlih na referendum.
– Neću ja svoj kapital od 300 tisuća glasova iz prvog i skoro 900 tisuća glasova iz drugog kruga predsjedničkih izbora baciti u vodu. Nisam baš takav politički farizej.
“Publika nikada nije zviždala Boži Koprivici. Nije driblao predugo, nije davio i razvlačio, nije nikada dugo držao loptu u nogama, pa mu nisu dobacivali ono “Nosi je kući”, opisao je Mića Vujičić autora knjige “Samo bogovi mogu obećati”. Objavljena je ove godine u izdanju Naklade Ljevak.
