U esejima Bože Koprivice, drukčijem, ali svakako veoma zanimljivom pogledu na driblanje uživat će naš čitatelj Zvonimir Petrec. Osvojio je knjigu “Samo bogovi mogu obećati”, izdanje Naklade Ljevak. Čestitamo! Informaciju o preuzimanju nagrade primit će e-mailom.
Odgovor na nagradno pitanje koje je godine objavljena knjiga je – 2010. godine.
Prijeteći vatrenim oružjem maskirani muškarac ukrao je jutros oko 8,15 sati nekoliko kilograma zlatnog nakita. Vrijednost se procjenjuje na više od milijun kuna.
Cijelo jutro trajao je očevid u zlatarnici “Aurum” u zagrebačkoj aveniji Dubrava. Pojedinosti se ne govore, za sada je tek zna kako je nepoznati zaprijetio dvjema djelatnicama zlatarnice i u strahu za vlastiti život one su mu predale nakit.
Prošlotjedni uspjeh policije, odnosno hvatanje kradljivca nakita vrijednog 300.000 kuna iz King Crossa na Jankomiru nije obeshrabrio razbojnika, niti ga odvratilo od nauma. Tko zna koliko je dugo planirao pljačku, motrio, pripremao bijeg i skrivanje plijena. Dio ukradene robe mogao bi se uskoro naći i na crnom tržištu.
Zaposlenice zlatarnice potresene cijelim događajima nisu željele razgovarati s novinarima. Zasigurno trebat će im još dosta vremena da se oporave od traume. Oporavku će svakako pridonijeti i brzo uhićenje počinitelja.
Izvor:
PRiredba Studio /Tomas Krstulović
Padaju posljednje klape nakon 35 dana snimanja, dugih priprema, audicija i proba. Nadomak Zagreba, u Kloštar Ivaniću jučer je završeno snimanje dugo očekivanog filma redatelja Branka Ivande „Lea i Darija – Dječje carstvo“. Film je sniman na više autentičnih lokacija u Zagrebu i okolici, a sudjelovalo je puno poznatih hrvatskih glumaca.
Povodom završetka snimanja redatelj Branko Ivanda kratko je izjavio:
– Istovremeno sam sretan i ponosan i tužan. Sretan jer smo snimanje uspješno završili a pomalo tužan jer je ovom divnom iskustvu došao kraj. Ovo snimanje bilo je jedno nezaboravno putovanje i zahvalan sam svim njegovim sudionicima i cjelokupnom filmskom ansamblu. Svi smo bili kao velika obitelj i izvanredno surađivali, a to će gledatelji sigurno osjetiti.
SADRŽAJ FILMA “LEA I DARIJA – DJEČJE CARSTVO”
U Zagrebu 1940. godine živi zvijezda kazališne scene – dvanaestogodišnja Lea Deutsch, mala step plesačica, glumica i pjevačica, koju nazivaju „čudom od djeteta“, hrvatskom Shirley Temple. Kada nastupa, rasprodane su predstave u velikom Hrvatskom narodnom kazalištu. Redatelj Strozzi i kompozitor Deči pišu i skladaju specijalno za nju operetu „Čudo od djeteta“. Sve hrvatske novine pišu o Lei kao o senzaciji, kao i njemački, austrijski i francuski tisak također. Lea s dječjom trupom Dječje carstvo gostuje po čitavoj Jugoslaviji. Iz Pariza dolazi snimatelj Pathea Gerard i snima dokumentarni prilog o njoj za tjedni žurnal jer Lea je fenomen, ljubimica publike i zagrebačkih kazališnih krugova.
Jednoga dana, iz Slavonskog Broda, sa svojom obitelji u Zagreb dolazi i dvanaestogodišnja Darija Gasteiger, također izuzetno talentirana step plesačica. Djevojčice se po prvi put sreću u Studiju za moderni ples europskog plesača Roda Rifflera. Bez pripreme i koreografije, počinju se spontano natjecati u svom plesnom umijeću. Oko njih se okupe oduševljeni ljudi, a Rod Riffler s oduševljenjem shvati da konačno ima savršenu podjelu uloga za svoju novu predstavu „Ivica i Marica“. Lea će biti Ivica, a Darija Marica!
Tadija, vrlo mladi student koji je došao iz provincije u Zagreb, zarađuje za život radeći u kazalištu kao scenski radnik. Od prvog je susreta fasciniran Leom. Njene nastupe prati premještajući kulise iza pozornice. Lea ga u početku gotovo i ne primjećuje.
Natjecanje između Gasteigerovih i Deutschovih
Čini se kako je neminovno natjecanje između obitelji Gasteiger i Deutsch. Obitelj Gasteiger je njemačkog podrijetla i u njihovoj kući se govori njemački jezik. Približavanjem nacizma Gasteigeri dobivaju na ugledu i gotovo ne komuniciraju sa židovskom obitelji Deutsch. Lein otac Stjepan vodi uglednu odvjetničku kancelariju, a majka Ivka dobro je obrazovana domaćica i prvakinja Zagreba u šahu. Premda „u rukavicama“, do prvog otvorenog sukoba između dvije majke dolazi kada poznata zagrebačka modistica sašije dvije različite haljine za nastup Lee i Darije, ali od istog materijala.
Obiteljski sukob ne prenosi se na Leu i Dariju; upravo obratno – potiče njihovo sve intimnije prijateljstvo i sazrijevanje. Publika ih obožava, a privatni život vodi ih kroz iste krize, dileme, ali i emotivna iskušenja. Kada Leina teta počini samoubojstvo zbog nesretne ljubavi, zajednički doživljavaju i prvo iskustvo sa smrću.
Iz Zagreba odlaze prvi transporti Židova. Među njima je i nježni homoseksualni plesač Rod Riffler za kojeg se otkrilo da je zapravo osječki židov Raul Ungar. Kasnije će doći poštanska karta iz koncentracijskog logora Jasenovac u kojoj prijatelj obitelji Deutsch javlja kao je Rod umro od gladi.
Kada je u Zagrebu viđen Patheov žurnal s reportažom o Lei, obitelj Gasteiger putuje s Dariom u Berlin, gdje snimaju promidžbeni materijal za poznatu producentsku kuću UFA.
Za to vrijeme biva objavljen dekret kojim se židovskoj djeci zabranjuje redovito pohađanje škole, ali Lea posebno teško prima zabranu ulaska u Hrvatsko narodno kazalište.
Nenadano se pojavljuje Tadija u novom svjetlom baloneru dajući na znanje, da je njegova politička karijera u usponu. Obitelj Deutsch je zgrožena i preplašena, ali vrlo brzo shvate da im Tadija želi pomoći. Ne vjeruju da bi se Lei moglo nešto dogoditi, jer ona je bila toliko voljena i cijenjena. Ipak, pokrštavaju je uz pomoć Tadije na katoličku vjeru.
U starom kaputu sa žutom zvijezdom
Lea je sada već četrnaestogodišnja djevojčica, u starom sivom kaputu sa žutom zvijezdom. U kazalište više ne smije ni ući. Kod Deutschovih u stan doseljava Tadija koji je Leinom ocu Stjepanu Deutschu pomogao da se sakrije u Bolnici sestara milosrdnica. Leina mama, Ivka Deutsch pokušava pobjeći s djecom, Leom i Sašom u partizane, ali nakon dvije noći čekanja u Karlovcu, unatoč primljenom novcu, ne pojavljuje se čovjek za vezu pa je prisiljena vratiti se u Zagreb. Tadija prosi Leu želeći joj spasiti život, ali ona je premlada i ne dobiva dozvolu za udaju.
U Zagreb se vraćaju Gasteigeri i Darija se sastaje s Leom. Spojile su ih školske kolegice, koje svakodnevno i tajno Lei donose knjige i teke iz škole s nadom da će joj se dozvoliti privatno polaganje razreda na kraju godine. Darija tajno uvlači Leu na kazališnu galeriju, dok ona nastupa na pozornici.
U zadnjem transportu Židova za Auschwitz, 1943. godine odvode Ivku, Leu i malog Sašu. U vagonu koji se negdje noću zaustavio u nekoj pustopoljini, Lea doživljava halucinaciju u kojoj svi sretni plešu step, i putnici za Auschwitz i njemački stražari.
Tadija i Stjepan Deutsch preživjeli su rat. Gasteigeri su bježali glavom bez obzira pred partizanima i gubi im se svaki trag negdje u Austriji. Ekipa filma Dječje carstvo – Lea & Darija 2008. godine pronalazi u Insbrucku, u jednom malom stanu, sedamdesettrogodišnju Dariju Gasteiger. Darija je zaboravila hrvatski jezik i ničega se ne sjeća.
[nggallery id=149]
Autor:
Lider Press
Spajanje na internet postalo je ključni zahtjev i tijekom odmora. Priliku su prepoznali i ugostitelji: uvođenjem besplatnog bežičnog interneta postali su atraktivniji poslovnjacima, a i turistima koji žele jeftino telefonirati i besplatno surfati.
Poslovni ljudi i turisti očekuju bežični internet kao normu u centrima svjetskih gradova, na tranzitnim točkama, turističkim odredištima i – da – omiljenim kafićima. Za trendom ide i Hrvatska. Sve je više mjesta na Jadranu koja nude besplatno spajanje na internet uz kavu i dobar pogled te visoke temperature. Ljetovanje i nije neka prilika za odmor ako se u isto vrijeme čovjek odriče svojih omiljenih aktivnosti, zar ne? Domaći ugostitelji prepoznali su priliku. Uvođenjem bežičnog interneta istodobno poboljšavaju svoju ponudu i atraktivniji su i za poslovnjake i za strane turiste koji svoje pametne telefone ne ostavljaju doma.
Grad Rijeka jedan je od predvodnika trenda uvođenja besplatnog bežičnog pristupa internetu. Iz riječke Turističke zajednice hvale se pokrivenošću cijelog središta grada, Trsata i objekata kao što su sportski kompleks na Kantridi.
Splićani i njihovi gosti mogu uživati u besplatnom internetu na ključnim turističkim točkama u središtu grada – na Rivi, Voćnom trgu, Pjaci, Prokurativama i u kući Dešković. Kako kažu u B-netu, od početka do kraja turističke sezone (od 1. svibnja do 1. studenoga) brzina bežičnog pristupa na Rivi iznosi 10 Mbps, a na ostalim pristupnim točkama od 4 do 5 Mbps. Korisnicima čije potrebe nadilaze postojeća ograničenja, zahvaljujući posebnim pinovima, omogućuje se spajanje većim brzinama. Bežični internet omogućuje i više od 20 ugostitelja u ostalim dijelovima grada. Turisti korištenjem bežičnog interneta mogu radikalno srezati troškove upućivanjem poziva putem VoIP (Voice over Internet Protocol) operatera te uspostavom sustava interne telefonije na globalnoj razini.
U prilogu objavljujemo popis mjesta na kojima možete GRATIS NA MREŽU
Web redakcija Lidera također poziva pružatelje besplatnog interneta koji nisu uvršteni da se za dopunu popisa jave na e-mail [email protected].
BESPLATNO NA INTERNET U ZAGREBU:
1 st coffee, Preradovićeva 12
Barkod cafe, Baštijanova 17
Bogaloo, klub, Ulica Grada Vukovara 68, www.boogaloo.hr
Booksa, Martićeva 14d, www.booksa.hr
Cafe bar Flores, Frane Petrića 1
Chanson, caffee bar, Kranjčevićeva 32
Choco bar, Ilica 15
Dublin Pub, Maksimirska 75
Golden Melbourne, Ljubljanica 15d
Hotel Dubrovnik, Gajeva 1, www.hotel-dubrovnik.hr
Hotel Four Points by Sheraton Panorama, Trg sportova 9, www.hotel-fourpointspanorama.com
Hotel I, Remetinečka cesta 106
Hotel Sheraton, Kneza Borne 2, www.hotel-sheratonzagreb.com
Hotel Westin, Kršnjavoga 1, www.westinzagreb.com
HT, Kupska 2
Lusso, caffee bar, Ozaljska
Kic, caffee bar, Preradovićeva 5
Laganini, Radnička 44
Lobby, caffe bar i restoran, Eurotower, Ivana Lučića 2A
Lokin, Maksimirska 111
Maraschino, bar, Margaretska 1
Me Gusta, caffe bar, Vrbani, www.megusta.hr
Mini Bar, Savska 41,
Moje malo zlato, Trg J.F. Kennedya 16
Nacionalna sveučilišna knjižnica, Ul. Hrvatske bratske zajednice 4, www.nsk.hr
Press Club Bulla, Perkovčeva 2
Profil Megastore Zagreb, Bogovićeva 7, www.profil.hr
Profil Store, Branimir Centar, Branimirova 29, www.profil.hr
T-Centar, Iblerov trg 7
T-Centar, Trg Petra Preradovića 3
T-Centar, Ulica grada Vukovara 23
T-Com – HoTo toranj, Savska cesta 32
Trezor, Hypo centar, Slavonska Avenija 6
Vienna, caffe bar, Drenovečka 4
Yabani, caffe bar, Jarun i Kruge
Autor:
Martina Širol (PET+)
Svaki dan dok naoko bezbrižno ležim na plaži zapravo dosta vremena provodim promatrajući ljude (i to većinom žene). Ekstremno iskvarcane žene, žene s bolno teškim naušnicama, žene s debelim slojem pudera i šminke na 35 °C… Čak i po ovim nesnošljivim vrućinama, u vrijeme kada bi se trebale opustiti, uživati i odmarati od svega, žene svaki dan prinose velike žrtve svom totemu – imperativu dobrog izgleda. Žene svakodnevno provode sate i sate njegujući se, šminkajući, ravnajući kosu…troše enormne količine novaca na preparate za mršavljenje i celulit (koji uz sve to čak ni ne djeluju), šminku, preparate za kosu, uklanjanje dlačica, nakit… Ne bi mi dostajala cijela kolumna da nabrojim sve što žene rade kako bi izgledale prihvatljivo prema današnjim nametnutim idealima savršenog izgleda. No, nije ni potrebno da vam sve to nabrajam, vjerujem da svaka za sebe to može pobrojati i sama.
Ne može proći ni jedan dan, a da se ne zapitam zbog čega to žene rade? Zbog čega se toliko muče? Kao odgovor mi se nameće zaključak kako se žele osjećati voljeno, prihvaćeno i važno. Navečer u prepunim barovima na plaži noseći samo par krpica koje nekada ne pokrivaju ni najnužnije, mnoge djevojke žele isto. Drage djevojke, morat ću vas razočarati. Izgled ne donosi ni jedno od toga! Svi oni muškarci koji zvižde za vama dok ste u ultra kratkoj suknji žele od vas samo jedno. Je li to doista ono što vi želite? Hoćete li na taj način dobiti ljubav i prihvaćanje? Oni koji su vam „prijatelji“ i prihvaćaju vas samo dok ste sređene, a ismijavaju vaš prirodan izgled ili vaše vrijednosti, nemaju ni trunke plemenitih osjećaja prema vama. Trebaju li vam doista takvi „prijatelji“?
Nekada mi se čini kako žene vjeruju da će im izgled prema standardima današnjeg društva donijeti ljubav, prihvaćanje i sretan život. Danas su prototip sreće poznate manekenke, glumice i pjevačice iz utopijski savršenog svijeta s muževima prekrasnog izgleda, vilama i bjesnim automobilima. Promatrajući ih želimo biti kao one i dale bi sve da to postignemo. Dok nam se smiješe sa reklamnih plakata ili spotova na televiziji, čini nam se ako pokupujemo sve preparate koje reklamiraju biti ćemo sigurno korak bliže tom utopijskom savršenstvu. Moramo biti. Ako je ona rekla da je to tajna njezine svilenkaste kose, mora da je to doista tako, zar ne?! Prvi korak savršen je izgled, a zatim dolazi veliko bogatstvo i sreća je tu, pred našim vratima (vrijednim nekoliko milijuna dolara). Drage moje, sreća se ne mjeri u dolarima, eurima, kunama ni bilo kojoj drugoj valuti. Sreća dolazi iz nas samih i sami smo stvoritelji svoje sreće. Ma koliko vam se te riječi činile ispraznima ili samo dobro poznatim frazama koje ste čule bezbroj puta (većinom od onih koji ne znaju što su to prave vrijednosti), ipak, molim vas da zastanete barem na trenutak i razmislite o njima. Razmislite hoće li vam ekstenzije, umjetni nokti, lažne trepavice ili silikonske grudi doista donijeti sretan i bezbrižan život? Mislite li doista da sve te slavne ličnosti imaju sretan i bezbrižan život bez svojih loših trenutaka, pms-a, tužnih dana i nesretnih događaja? Vjerujete li da takvo savršenstvo koje nam pokušavaju prodati zaista postoji? Ili je to samo obmana nezasitno pohlepnih? Je li moguće da ijedno živo biće nema svojih loših dana, nikada ne brine ni o čemu, nikada se ne svađa, nije umoran ili nervozan? To su stvari koje nam reklamna industrija pokušava prodati, a mi je slijepo slijedimo nikada ne zastavši i ne pokušavajući promisliti zbog čega to činimo i gdje želimo stići.
Jednom je poznati finski pisac Kurjensaari zapisao: Ako za srećom hodaš – ona trči. Ako za njom trčiš – ona leti. Sreća dolazi iz nas samih i nitko i ništa izvana ne može je odrediti, a mi sami nikada je nećemo dostići ako je ne pronađemo u samima sebi.
Zato, drage djevojke, bavite se sobom, ne svojim izgledom. Ulažite u sebe, ne u preparate za celulit. Ne trošite novce na ekstenzije, potrošite ga radije na veliku tortu od čokolade i priredite pidžama party za svoje prave prijateljice koje će zajedno s vama bez šminke skakati po krevetu i smijati se do kasno u noć. Vjerujte mi, nije vam potrebno ništa više. Zračite, smijte se od srca svaki dan i uživajte u samima sebi! Sreća ipak dolazi iznutra.
Tanja, Bianca, Olivija, Diana, zaručnica.Blanche, teta Mina i još mnoga jedinstvena lica napustila su nas zauvijek s odlaskom glumice Mie Oremović. Preminula je u 92. godini. Stariji Zagrepčani pamte je po ulozi kako kažu u najzagrebačkijem filmu “Tko pjeva zlo ne misli”.
Neosporan talent bio je dovoljan za najzahtjevnije uloge, a bilo ih podosta u 50 godina glumačkog staža.
Mia Oremović dobitnica je brojnih nagrada i priznanja među kojima su i nagrada za životno djelo “Vladimir Nazor” i nagrada “Fabijan Šovagović”. Igrala je u Hrvatskom narodnom kazalištu, Dramskom kazalištu “Gavella”, od 1967. godina bila slobodna umjetnica.
Preminula 24. srpnja u Križevcima, a obitelj je njenoj smrti danas izvijestila javnost.
[youtube eOgq3n8dyuA nolink]
