Autor:
Jasminka Kovačević /Foto: Darko Tupek
[email protected]

Je li vam ikada palo na pamet da biste polovicu godine možda mogli živjeti na otočju Fidži koje je upravo onakvo kakvim ga i zamišljamo s turističkih razglednica – raj na zemlji. Naš sugrađanin Darko Tupek život u Hrvatskoj ravnomjerno dijeli s onim u egzotičnom Fidžiju gdje je pronašao nova adrenalinska zadovoljstva među kojima i ronjenje među morskim psima. Pravima!

Hrvatsku polovicu godine, koja uključuje ljetne mjesece provede skačući takozvane Padobranske tandem skokove u klubu Slobodni pad čiji je predsjednik. Dodatnu dozu adrenalina daju mu B.A.S.E. skokovi kojima se bavi u slobodno vrijeme. Riječ je skakanju s padobranom s padobranom s malih visina, na primjer sa zgrada, stijena i drugih objekata gdje nema baš previše slobodnog prostora, a nama neiskusnima zastane dah već pri samom pogledu na skakače.

Tandem skokovi – 50 sekundi slobode i snage

Zašto se skače s visine od 4000 metara i što se događa u 50 sekundi slobodnog pada?

Što je veća visina skoka duže traje i slobodan pad i samim time je i veći gušt jer je slobodan pad osnovna stvar radi koje mi padobranci skačemo iz savršeno ispravnih zrakoplova :-). Nekako je uobičajeno u svijetu da se skače sa 4000 metara pošto do te visine nije potrebno dodatno korištenje kisika, dok je iznad 4000 metara zrak je znatno rjeđi te je potrebno koristiti kisik. Tih 50 sekundi slobodnog pada bih rekao da svatko doživljava na svoj jedinstven pozitivan način, meni osobno slobodan pad daje jedinstvene osjećaje i trenutke slobode, adrenalina i snage koji vas jednostavno čine živim tj. oživljavaju duh i tijelo.

Jesu li poznate osobe zahtjevnije kada je riječ o skakanju s padobranom, npr. kako je bilo skakati s Renatom Sopek?

Poznate osobe su isto od krvi i mesa, ne bih rekao da su zahtjevne eventualno malo se više radoznale oko raznih detalja pošto njihov život ovisi pretežno o njihovom predstavljanju u javnosti. Renata je na zemlji bila malo nervozna te na polijetanju i tijekom leta, no kad smo krenuli na skok sve je odradila kako treba i moram priznat da je to stvarno jedan od boljih tandem putnika s kojima sam skočio.

U tandemu je sigurnije

Je li tandemski skok sigurniji od samostalnog skakanja s padobranom i po čemu? Koliko je vremena i učenja potrebno da bismo postali padobranci?

Padobranski tandem skok ili kako ga mi zovemo PTS predstavlja najsigurniji, najbrži i najpovoljniji način da iskusite slobodan pad u pravom smislu u današnje vrijeme. Prednost kod PTS-aje ta što ne morate prolaziti nikakav tečaj ni liječnički pregled pošto skačete zajedno s tandem pilotom za kojeg ste i privezani za vrijeme cijelog skoka i koji brine o svemu tijekom cijelog skoka. Vi ste putnik i uživate u cijelom događaju. Da vam to malo slikovito prikažem, to je kao da se vozite s nekim u autu. Kod tandem skokova trenutno doživite slobodan pad koji traje ovisno o visini skoka. U Padobranskom sportskom klubu Slobodni pad (PSK SP) možete tako naprimjer iskusiti tri vrste tandem skokova; Basic (2500 m), Extreme (3000 m) i The Right Stuff (3500 m) pa ovisno za koji skok se odlučite očekuje vas od 20 do 50 sekundi slobodnog pada.

Ukoliko ste čvrsto odlučili da želite i sami početi samostalno skakati onda morate proći tečaj početne padobranske obuke koji traje cca 10 dana i koji se sastoji od teorije, ispita, praktičnih vježbi i nakon što to sve uspješno odradite počinjete sa padobranskim skokovima. Za to je potrebno proći i poseban liječnički pregled. Nakon početne padobranske obuke učite i vježbate skokovima sve potrebne stvari kako bi samostalno i sigurno bez nadzora nastavnika padobranstva mogli skakati. Nakon 50 skokova stječete pravo na polaganje za padobransku dozvolu te nakon što to uspijete možete samostalno skakati u cijelom svijetu.

Kojem se riziku izlažu skakači?

Kao i u svim stvarima u životu i u padobranstvu postoje rizici koji su zahvaljujući novom generacijom padobranske opreme i tehnikama u padobranstvu svedene na minimum te bih se usudio reći da je skok padobranom sigurniji od prelaska preko zebre a činjenica da su PTS-ovi u svijetu i način i vrsta turizma govori o tome da je sigurnost kod takvih skokova maksimalno prisutna.

B.A.S.E. je stepenica nakon padobranstva

Što vas je natjeralo da postanete B.A.S.E. skakač, ronite s morskim psima, putujete na Fidži…?

Na B.A.S.E. skakanje sam se “zakvačio” nedugo nakon što sam počeo sa padobranstvom i nakon nekoliko godina skakanja i sa određenim iskustvom iza sebe sam počeo i sa B.A.S.E. skakanjem, koje mi je otvorilo nove poglede i horizonte u životu. Bio sam na dosta mjesta u svijetu gdje sam doživio i napravio jedinstvene B.A.S.E. skokove od kojih bi svakako izdvojio skok sa zgrade Petronas Towers-a u Kuala Lumpuru, Maleziji, hotel Bali-Španjolska, stijena iznad mjesta Campione kod Lago di Garda jezera – Italija, antena blizu Brussela – Belgija, zgrada Zagrepčanka u Zagrebu- Hrvatska. B.A.S.E. skakanje je nadogradnje padobranstvu i rekao bih da je to jedan od smjerova koji su stepenica nakon padobranstva i koji vam daje opet poseban doživljaj  koji je još teže opisati jer padati uz stijenu, zgradu, antenu ili neki drugi objekat je jednostavno neopisivo.

“Uvijek su me privlačili tropski krajevi…”

Pošto u našim krajevima sezona traje od polovice travnja pa do početka studenog  dakle otprilike 6 do 7 mjeseci, a ostatak godine je obilježen lošim vremenom što znači nema skakanja ili ga ima u rijetkim prilikama, htio sam provesti to vrijeme na nekom mjestu gdje mogu skakati i tako nastaviti padobransku aktivnost i van sezone u Hrvatskoj. S druge strane su me oduvijek privlačili tropski krajevi i tu se pojavila jedinstvena prilika da spojim ugodno sa korisnim, a to je da preselim na Fidži otočje i tamo radim kao  instruktor za vrijeme hrvatske zime. Zvuči predobro da bi bilo istinito, ali je postala itekako stvarnost jer svaku zimu od sada provodim na Fidži otočju gdje skačem u sklopu tamošnjeg padobranskog kluba Skydive Fiji.

Teško mi je opisati kako stvari tamo izgledaju, jedina riječ koja mi pada na pamet je raj, a slike će reći više od riječi dok je u stvarnosti to sve još jedno 100 puta bolje. Fidži otočje ima tropsku klimu kroz cijelu godinu te se tamo pojam zime svodi na temperature od 23 do 27 stupnjeva i da budem iskren sve više razmišljam o stalnom odlasku u taj raj. PTS-ovi se tamo izvode iznad egzotičnih otoka, a slijećemo na plaže prestižnih odmarališta kao što su to Hilton, Radisson, Sheraton, Westin kakvi se viđaju u turističkim časopisima. Najbolja stvar na Fidžiju je opušteno i prijateljsko ozračje koje vlada svugdje na tom otočju i ima svoj poseban izraz, a to je fiji time.

Ronjenje s morskim psima

Kako se bavim i ronjenjem u slobodno vrijeme, shark dive kako se naziva ronjenje sa morskim psima je bila stvar koja je bila must i koja me oduševila i ostavila bez daha. Promatrati te morske zvijeri iz neposredne blizine i biti svijestan da vas u samo jednom trenutku mogu rastrgati je jednostavno božanstveno. Naravno za takva ronjenje prethode i pripreme gdje se pripremate na susret sa tim morskim zvijerima.

Slobodnih mjesta na Fidžiju je malo, no za one uporne i dobre u svome poslu se uvijek može naći, odgovorio nam je Darko Tupek na pitanje bi li se našlo u pacifičkom raju mjesta za još kojeg Zagrepčanina ili Zagrepčanku. A do odlaska na Fidži Darka Tupeka možete susresti i na Zagreb Air Showu ove subote kada će u Lučkom biti cjelodnevni program obilježavanja 100 godina hrvatskog zrakoplovstva.

[nggallery id=167]