Autor:
Sanja Knjaz /Online-Zagreb.hr
[email protected]

Više ne mogu spavati od ova dva štakora – govori nam uzrujana Zehra, stanarka Plinarskog naselja. – Uđite, slobodno uđite i pogledajte gdje i kako mi živimo. Ja se ničega ne sramim. Nije sramota biti siromašan. Sramota je biti prljav ili lopov, a mi to nismo!

Ulazimo u kućerak sklepan od dasaka, na krovu najlon. U kućerku tri prostorije – kuhinja, soba i trošna kupaonica. Na peći na drva upravo se kuhao kelj za ručak. Na zemljanom podu tepih u svim prostorijama, iako je kućerak trošan i tijesan. Sve je zaista čisto, iako izvana tako ne izgleda. Zehra, suprug i četvero djece već 18 godina žive u Plinarskom naselju. Dvoje starije djece ide u Osnovnu školu Rapska.

– Djeca zadaću pišu pod svjetlošću svijeće. No, svejedno su dobri učenici. Kao što vidite, nemamo struje, ali ni vode. Djecu samo jednom tjedno mogu okupati da ih čiste pošaljem u školu. Kupamo se tako da zagrijavamo vodu na peći. Pitate nas gdje spavamo? Evo, na ova dva kreveta spava nas šestero. Zima kuca na vrata, nemamo ogrjev, kuće nam prokišnjavaju. Već sad smo se svi razboljeli – ogorčeno govori Zehra.

Njena i druge obitelji očekuju nekakvu pomoć od Grada, bilo kakvo rješenje.

– Nama je svejedno gdje će nas smjestiti, trajno ili privremeno. Vidite i sami da se ovako više ne može živjeti.

Najveći su problemi počeli kad je u naselju isključena struja. U Gradu govore da nemaju u budžetu 50 tisuća kuna da HEP-u podmire dug, a ni romske udruge nisu smislile neko rješenje.

– Stalno nam dolaze neki predstavnici udruga Roma. Kao, brinu se za nas, a još ništa konkretno nisu poduzeli. Kad su posljednji put bili, rečeno nam je da ćemo u srpnju dobiti novi smještaj. No, od toga ništa, samo su nam još isključili struju i vodu. Vjerojatno se nadaju da će nas tako lakše otjerati – nastavlja se na Zehrinu priču Seniz.

U Plinarskom naselju živi još 19 obitelji s djecom, neke imaju i devetero djece. No, nisu tu samo Romi, ima i Hrvata.

– Sad se stalo s dodjelom stanova u Sopnici-Jelkovcu jer su navodno neki Romi tamo pravili probleme – uključuje se u razgovor Manda, Hrvatica porijeklom iz Bosne. – No, ja s njima živim već 20 godina i nikad mi ništa nisu ukrali niti sam imala neugodnosti. Naprotiv, u Plinarskom naselju svi si pomažemo. Ja sam na listi za socijalni stan već gotovo 20 godina. Evo, iz našeg naselja samo su četiri obitelji otišle u Sopnicu-Jelkovec i sigurna sam da ti Romi u Sopnici ne prave probleme. Probleme rade “neki drugi Romi”, a Rome trpaju sve u isti koš.

– Ogorčeni smo na udruge Roma – tuži nam se i Safet. – Oni zapravo zarađuju i žive na našoj muci. Dok ima nas sirotinje, predstavnici udruga imaju što raditi. Kad nas ne bude, čime će se oni baviti, pitam ja vas. Zamislite, u Zagrebu ima čak 30 romskih udruga! Kad dolaze u Plinarsko naselje, još nam kažu – neka djeca budu što prljavija, gola i bosa, da vide ovi iz Grada. Zar to nije žalosno?

Svojedobno je postojao projekt kontejnerskog naselja, čiju je gradnji inicirao Grad. To se naselje trebalo graditi negdje na Kozari Boku ili u Strugama. To bi bio niz kontejnera sa svom infrastrukturom: vodom, strujom, kanalizacijom i asfaltom. Tu bi se naselili Romi, ali ne za stalno, nego samo u prijelaznoj fazi dok ne dobiju bolji smještaj od Grada.

– I, zamislite, neki su Romi bili protiv toga! Kao, to je geto, to je segregacija. A što je ovo gdje mi danas živimo, pitam ja vas – kaže nam Safet i poziva Zagrepčane da se prošeću Plinarskim naseljem.