Hrvatska će na predstojećim Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu imati i predstavnicu u snowboardu. Nastup u Pekingu je kroz poprilično kompliciran sustav kvalifikacija izborila Riječanka Lea Jugovac.

„Sustav kvalifikacija u snowboardu je dosta drugačiji od drugih sportova, na ZOI se kvalificira samo 30 žena i 30 muškaraca. Kvalifikacije su išle zajedno za dvije discipline – Slopestyle i Big Air, i to tako da se zbrajalo šest najboljih rezultata sa Svjetskih kupova u Slopestyleu i četiri u Big Airu te rezultati u obje discipline sa Svjetskog prvenstva. Prvotno su se trebali gledati rezultati od rujna 2020. godine, pa do pred same ZOI, ali su se usred kvalifikacijskog perioda retroaktivno promijenila pravila pa se period produžio i na sezonu 2019./2020“, pojasnila je Lea Jugovac svoj put do Pekinga.

Lea će na ZOI nastupiti u obje spomenute discipline – Big Airu i Slopestyleu.

„Big Air, kako se dade zaključiti i iz samog naziva, je disciplina u kojoj se skače jedan veliki skok i pokušava se napraviti najbolji trik. Slopestyle čine nekoliko različitih skokova i elemenata (railova). Na svakom natjecanju nas dočeka neko iznenađenje jer je staza na svakom natjecanju drugačije pripremljena. Nekad imamo dva, a nekad tri skoka, a u zadnje vrijeme to nisu samo klasični skokovi nego različite snježne strukture, tzv. ‘side kickeri’ koji zapravo stoje okomito. A što se tiče elemenata tu je još veća raznolikost, od njihove dužine, širine, oblika i načina na koji su postavljeni, nalaze li se prije, između skokova ili na kraju Slopestyle staze. Tako da je kod nas stvarno teško doći 100 posto pripremljen na neko natjecanje, jer moraš uvijek imati određenu dozu kombinatorike i osmisliti kako i što ćeš raditi na kojem elementu.“

Krv, znoj i suze

U objavi svojeg plasmana na ZOI u Pekingu, Lea je na Facebooku istaknula godine napornog rada te „krv, znoj i suze“. Koliko godina traje put do Igara?

„Uh, na ovo pitanje je gotovo nemoguće odgovoriti. Toliko raznih faktora će utjecati tijekom dugog niza godina, također puno ovisi i o samoj kvaliteti treninga, pa koliko si tijekom te godine trenirao, s koliko si godina počeo, koliko ozljeda si pretrpio, pa naravno i element sreće ponekad ima utjecaja. A krv, znoj i suze… Mislim da znoj ne treba posebno objašnjavati, krv je najčešće bila u igri u slučajevima raznih padova i time prouzročenih modrica preko cijele noge i slično, a suze se pojavljuju u raznim formama, od boli prilikom nekog pada, do slučajeva frustracije i nezadovoljstva kada neki trik konstantno griješiš ili loše prođeš na natjecanju.“

Govoreći o treninzima, Lea ih tek manji dio može odraditi u Hrvatskoj.

„Jedini dio treninga koji se može odraditi u Hrvatskoj su fizičke pripreme i održavanje forme tijekom godine, dakle teretana, treninzi snage i slično. Zahvaljujući  Snowboard klubu Ri-fun i Goranskom sportskom centru zadnjih sezona imamo i mali snowpark na Platku u kojem smo uspjeli provesti nekoliko dana treninga. To je poseban gušt s obzirom na to da sam ‘doma’. Mali park je odličan za klince i nove generacije u stvaranju jer svoje prve treninge i upoznavanje s parkom mogu imati u Hrvatskoj. Inače treniramo po Europi, najčešće u Austriji. Prije smo cijela ljeta provodili u Francuskoj, sada malo rjeđe. Često idemo i do Švicarske i Italije, pogotovo u zadnje vrijeme. Prije par sezona smo po mjesec dana bili i na Novom Zelandu, ali otkad se pojavila korona oni su zatvorili granice tako da je pitanje kada i hoćemo li u skorijoj budućnosti opet ići dolje.“

I završne pripreme za Peking odrađuju se u inozemstvu.

„Završne pripreme provodim u Švicarskoj, u Laaxu. Nekoliko lijepih sunčanih dana, što je neuobičajeno za siječanj, pokušat ću najbolje iskoristiti da što spremnija dođem u Peking.“

A na ZOI u Pekingu Lea nema posebnih rezultatskih očekivanja.

„Evo, velik uspjeh je već i sama kvalifikacija, biti u 30 je već jedan veliki uspjeh, tako da u Peking idem bez stresa i pritiska, s ciljem odvoziti najbolje što znam, ali bez ikakvih rezultatskih očekivanja.“

Medijski prostor limitiran

Snowboard u Hrvatskoj nije naročito popularan sport, za što postoji dosta objektivnih i subjektivnih razloga.

„Prvo bih rekla da postoji velika razlika između rekreativnog i profesionalnog bavljenja snowboardom, za koji mislim da velik broj ljudi nije ni svjestan da postoji, odnosno da se može trenirati. Mislim da je rekreativni snowboard u Hrvatskoj dosta popularan, kad dođete na Platak na stazi ćete pronaći više snowboardera nego skijaša. Ali profesionalni snowboard je već druga priča. Teško je u ograničenim snježnim uvjetima organizirati neke ozbiljnije treninge za mlađe generacije, a tu su i putovanja u inozemstvo. Također, medijski prostor koji snowboard dobiva je limitiran samo na slučajeve nekih ‘značajnijih uspjeha’. Tu je još i problem pronalaska odgovarajućeg osoblja koje bi, osim u djelu zimske sezone, bilo dostupno cijele godine s timom ići na pripreme.“

Pažljiviji pratitelji sporta kod nas znaju za Shauna Whitea, i zbog njegovih rezultata i zbog tekstova o njegovim milijunskim prihodima. Tko su trenutačno najveće zvijezde u snowboardu?

„Pa da, Shaun White je nekako globalno najpoznatiji snowboarder, ove godine se uspio kvalificirati na svoju pete ZOI. Teško će ga ijedan drugi snowboarder prestići i popularnosti koju je dobio za vrijeme svoje dugogodišnje karijere, a i bio je najpopularniji baš u zlatno doba snowboarda, kada se organiziralo najviše natjecanja, kada je bilo puno više interesa i novaca u cijeloj industriji. Danas su među popularnijima sigurno Mark McMorris, Max Parrot, Marcus Kleveland, a od žena Jamie Anderson, Chloe Kim i Anna Gasser.“

Lea je uz treninge i natjecanja uspjela gurati i školovanje, iako to nije uvijek lako.

„Rekla bih da je bilo vrlo teško, ali i vrlo uspješno. Završila sam Prvu sušačku hrvatsku gimnaziju u Rijeci s odličnim uspjehom i poslije sam upisala Pravni fakultet u Rijeci, gdje sam u lipnju 2020. diplomirala kao redovna studentica tako da sam magistra prava. Bilo je vrlo naporno uskladiti školske i fakultetske obveze s obzirom da sam preko 200 dana godišnje provodila na snijegu. To je podrazumijevalo učenje popodne nakon snijega, čitanje lektire u kombiju, dvodnevne povratke doma da bih dala neki ispit na faksu i opet povratak na pripreme. Ali, zadovoljna sam i ponosna što sam to uspjela uskladiti, jako sam ambiciozna bila po pitanju učenja, ali i veliku zahvalu dugujem prijateljicama (Julia i Dorotea) koje su mi tijekom srednje škole i fakulteta svakodnevno slale bilješke s nastave.“

Budući da snowboard nije jeftin sport, sve je to trebalo i nekako isfinancirati

„Mislim da profesionalno bavljenje bilo kojim sportom podrazumijeva i velike financijske izdatke, a snowboard kao takav spada u skupe sportove. Sama oprema, putovanja, ski karte… Sve to, naravno, košta i zato sam iznimno zahvalna podršci koju dugi niz godina imam od Hrvatskog skijaškog saveza, Hrvatskog olimpijskog odbora, Riječkog sportskog saveza, mojeg kluba Ri-fun i sponzora – Nitro snowboards, L1 Premium Goods i TSG“, zaključila je Lea Jugovac koju već 5. veljače očekuju kvalifikacijska natjecanja na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu.