Autor:
Marija Biuk (PET+)
Zatoplilo je, a to znači samo jednu stvar- ljeto je blizu, a svi znamo što nas čeka. Potrebno je odbaciti sve suvišne odjevne predmete i odjenuti se oskudnije. Oskudna odjeća otkriva sve naše nedostatke poput strija, celulita, poveće stražnjice ili trbuha. Naravno, ovakvo stanje si ne možemo dopustit pa je sad idealno vrijeme za gubljenje svih onih kilograma viška i kupovanja svih skupocjenih krema na bazi C vitamina jer naša koža treba hitan oporavak. Realno gledajući, zašto se zamarati usvajanjem zdravih navika kada sve to možete postići u jako kratkom vremenskom roku jedući mizerno male obroke, pijući shakove, uzimajući pića za znojenje i naravno vježbajući do iznemoglosti.
Jednom, ne tako davno, ja sam nalikovala takvoj osobi. Nakon što sam se prestala baviti grupnim sportovima poput košarke i odbojke imala sam višegodišnju pauzu, upala sam u poražavajuće lijeno stanje. Ali na drugoj godini fakulteta odluka je pala, upisujem teretanu i vraćam se u formu! I tako sam krenula u teretanu.
Kako sam tip osobe koji u svemu mora postići cilj s najboljim mogućim učinkom, odlučila sam se posvetiti vježbanju svakog dana tijekom cijelog tjedna, osim nedjeljom, jer ipak tada teretana ne radi. Međutim, nisam bila usamljena u tome. Svakog dana sam susretala ista lica koja su morile iste brige kao i mene. Većinu dana smo provodili na poslu, fakultetu ili u školi, a ostatak u teretani ili po grupnim treninzima. Naravno, uvijek samo birali fat burning vježbe jer su nas jako dobro naučili da mrzimo masne stanice te ih zbog toga moramo brzo iskorijeniti. Život su nam definirale sprave u teretani i one male brojčice (potrošene kalorije) koje rastu na njima sa svakom minutom našeg vježbanja. Okolina je bila krajnje stimulirajuća, glazba predivna, a odraz u ogledalu sve bolji.
Ekipa je bila spolno podijeljena, većina žena na aerobnim treninzima, a većina muškaraca na anaerobnom. Žene su se natjecale koja će dulje ostati na traci, a muškarci su odmjeravali snage na benchu. Žene su pile pića za ubrzanje metabolizma i jače znojenje, a muškarci su kupovali shakove i proteinske čokoladice. U tom periodu nisam viđala prijatelje toliko često, često sam se osjećala malaksalo, kada bih ugledala hranu razmišljala sam je li ugljikohidrat ili protein i koliko kalorija ima. Sve mozgovne strukture su bile usmjerene na samo jednu stvar, a to je „zdrav“ život.
Dok sam pisala ovu kolumnu naišla sam na zanimljiv članak na jednom od naših internetskih portala. Članak prikazuje rezultate istraživanja provedenog na Sveučilištu u Bristolu. Naime, istraživanje je pokazalo da su žene spremne odreći se godine svog života u zamjenu za idealnu tjelesnu figuru. Je li vas ovaj podatak šokirao? Mene nije. Prva misao koja mi je pala na pamet jest „pa i ja bih bila spremna na to“. U startu je lako pomisliti „neš’ ti godine života, pa što je to naspram svih ostalih“. Ali nakon nekoliko kratkih sekundi promislim: „koji epic fail!“. Pa svake godine proživim toliko predivnih stvari. Ta godina dana je godina više s obitelji, djecom, prijateljima, dobrom glazbom i filmovima i zar nam je uistinu tako lako odreći je se?! |
Sad zaboravite sve što sam napisala i pokušajte razmisliti što vas veseli u životu i kakva osoba želite biti. Želite li postati osoba koju definira njen izgled ili postoje stvari koje su vam bitnije. Ni pod koju cijenu ne želim umanjiti važnost vježbanja niti zdrave prehrane, ali ono na što trebamo paziti u životu je balans. Većina nas živi sjedilačkim životom i malo se krećemo. Također, većina nas nema vremena niti novca za spremanje zdravih obroka pa se često okrećemo junk foodu. Međutim, ono što je zabrinjavajuće jest da se većina nas ne pita što to čini našem krvožilnom sustavu, leđima i probavnom traktu, jedino što nas brine je odraz u ogledalu. Ukoliko taj odraz u ogledalu nije zadovoljavajući okrećemo se nasilnim tehnikama skidanja kilograma i prepravljanja svih ostalih mana na koje nailazimo te bez prevelikog razmišljanja završimo u nekom sasvim čudnom filmu. U tom čudnom filmu nismo sami, naići ćemo još na stotine istomišljenika i međusobno ćemo si biti podrška u svim tim „zdravim“ aktivnostima sve dok to „zdravlje“ ne uništi zdravlje.
Pitate se kako je moja „zdrava“ priča završila? E pa nakon nekog vremena sam shvatila da sam „zabrijala“ i da bi bilo dobro da popustim s tim autodestruktivnim stilom života. Još uvijek volim otići u teretanu ili na aerobik, ali si dopuštam i periode lijenosti. Pokušavam jesti što zdravije, ali ne ljutim se na sebe ako pojedem pizzu ili čips.