PET+: Kada bi se Oxford Street teleportirao

Autor:
Ana Džeba (Udruga PET+)

London. Grad sa sto lica i tisuću naličja, grad nepojmljive veličine i nezamislivo puno različitih ljudi, grad snova. Provesti dobar dio ovog ljeta u Londonu bilo je kao malo ostvarenje snova nakon naporne akademske godine. Uz učenje, rad, zabavu i turističko istraživanje grada kao zadatak sam si dala i opažati i proučiti ljude, posebno djevojke i žene te pokušati otkriti kako izgledaju ‘prave’ londonske cure i što za njih predstavlja ideal ljepote i kakve su one u odnosu na nas.

Nerijetko nailazimo na opise Engleskinja kao svjetloputih žena koje su često obučene neprikladno godišnjem dobu pritom izgledajući kao Lolite – izazovno, napadno odjevene i s previše šminke na svojim porculanskim licima.

Ima li istine u tome ? Ima, ali samo djelomične. Kada dođete u London, vrlo brzo shvatite da se na tzv. ‘izvornog’ Londončanina ili Londončanku vrlo rijetko može naići. Ono što vas zabljesne i čemu ne možete izbjeći je nevjerojatno velik broj stranaca iz doslovce cijelog svijeta. Grad živi pravim kozmopolitskim duhom i to je vidljivo na svakom koraku. Za nekoga tko dolazi iz, u usporedbi sa Londonom, relativno male sredine gdje se još uvijek rijetko susreću ljudi koji su potpuno drugačiji od nas samih (kulturno, religijski, fizički), u Londonu je dio svakodnevice sjediti u podzemnoj kraj indijske obitelji, studirati s kineskim i japanskim studentima ili isprobavati torbe u velikoj robnoj kući zajedno sa ženama u burkama s Bliskog istoka.

Kakve osjećaje to budi u čovjeku ? U početku se provuče malo nelagode, iako to možda ne želimo priznati, ali nakon svega par dana činjenica da ste dio toga, toga svijeta u malom, jednostavno vas preplavi osjećajem da i vi tu zapravo pripadate bez obzira na vašu boju kože, odjeće koju nosite i zemlje iz koje dolazite.

Razmišljajući o svom zadatku usporedbe ‘naših’ i ‘njihovih’ djevojaka, zapravo sam shvatila da bilo kakva komparacija jednostavno nema smisla. Kako gledati na mladu djevojku iz Irana koja već sa 16 godina nosi pokrivalo za glavu koje neće moći skinuti do kraja života? Što misliti o mladim Japankama koje su stvarna inačica Gossip Girl-a i po cijele dane samo kupuju u nadi da će izgledati više kao njihove ‘zapadne’ vršnjakinje ? Smijem li se okrenuti za skupinom Britanki koje obučene kao zečice upravo izlaze iz blindiranog auta i kreću prema klubu na proslavu djevojačke večeri? Je li sve ovo navedeno zbilja čudno ili sam to samo ja? Kako se nositi sa svom tom različitošću?   Na kraju krajeva, kako ta 16-godišnja djevojka gleda na mene kada me vidi bez hidžaba i u trapericama s kavom u ruci? Nisam li i ja njoj možda čudna? Drugačija?

Iako se u početku može činiti kako je tolika različitost jednostavno malo previše za podnijeti, brzo sam uvidjela da je svatko od nas upravo zbog te različitosti poseban, lijep, drugačiji, jednostavno individua za sebe. I upravo to čovjeka nagna da se osjeti zadovoljnim sobom, takvim kakvim je, bez usporedbe s drugima.

Za svog boravka u Londonu, stalno sam u glavi vrtjela film kako bi to izgledalo da se jedna mala skupina ljudi s Oxford Streeta nakratko teleportira na naš Cvjetni trg u subotnje jutro usred famozne ‘špice’. Usudim se reći da bi sve oči iz kafića bile uprte u te ljude, da bi se odmah povlačile paralele između toga kako izgledaju oni, a kako mi, kao i komentari poput ‘Otkud su ovi došli?’. I nemojte me krivo shvatiti, ne mislim to u lošem smislu. Jednostavno, nismo naučili na toliku raznovrsnost među sobom i na toleriranje međusobnih različitosti.

No da se vratimo na djevojke i tzv. ideale ljepote. Nasreću (ili nažalost) nisam uspjela zapaziti neki istaknuti stil, tjelesnu građu, način odijevanja, frizure, modne dodatke i sl. koji bi bili sveprisutni i očiti ideal koji se nastoji nametnuti mladim djevojkama u Londonu. Prisutno je sve i tolerira se sve. Iako časopisi i trgovine možda i dalje prednost daju mršavicama svijetle puti i duge valovite kose, nekako imam dojam da je stvarnost londonskih ulica odnijela ovog puta pobjedu i nametnula novi ideal: budite različiti i budite na to ponosni. Plavuše, brinete, tamnopute, svjetlopute, visoke, niske, mršave, ugodno popunjene, punk, pomodne, sa pokrivalima ili bez,  našminkane ili ne – sve ste dobrodošle i sve ste lijepe.

Ostaje samo nada da će i kod nas jednog dana zaživjeti takav veličanstveni festival različitosti. I jedinstvenosti.