kolači, ilustracijaOd samog početka života hrana za većinu ljudi ima emocionalnu obojenost- dojenčad se hrani kad plače, sladoled je utjeha za razbijeno koljeno a rođendani su obilježeni tortama. Malo je onih koji mogu reći kako je za njih hrana tek biološko gorivo tijela. Dosada, želja za određenom vrstom hrane, društvo koje se okuplja uz večeru, udovoljavanje samom sebi – sve su to razlozi koji potiču ljude da jedu.

No, za kompulzivne prejedače hrana postaje više od toga. Ona postaje utjeha i utočište, sredstvo nošenja sa stresom i nerazriješenim emocijama. Ovaj poremećaj prehrane karakteriziran je epizodama unošenja velikih količina hrane koje se često odvijaju u tajnosti a kojima ne prethodi stvarna glad. Pri prejedanju osoba može imati osjećaj gubitka kontrole a prestaje jesti tek kad se pojavi bol u predjelu želuca nakon čega se javljaju snažni negativni osjećaji poput osjećaja krivnje i mržnje prema sebi. Prema američkim statistikama ovaj poremećaj zahvaća 0,9-4 posto populacije, a procjenjuje se da od njega pati čak 30-40 posto pretilih osoba.

Osobe koje imaju ovaj problem nisu nužno pretile te isto vrijedi obrnuto – ne pate sve pretile osobe od kompulzivnog prejedanja. Dok pretila osoba može imati npr. medicinski problem ili nezdrav životni stil osoba koja se kompulzivno prejeda u kratkom razdoblju unosi goleme količine hrane pri čemu osjeća gubitak kontrole a nakon prejedanja osjeća krivnju i mržnju prema sebi.

Važno je imati na umu kako je kompulzivno prejedanje često ‘”tajna”‘ bolest koju i sama osoba i okolina ignoriraju. Jedan od razloga zanemarivanja ovog problema je krivo tumačenje epizoda prejedanja kao nediscipliniranosti i slabe snage volje.

voćka, ilustracijaProces ozdravljenja često započinje kad osoba osvijesti svoj problem. Tada je izrazito važan individualni psihoterapeutski rad kombiniran sa širom psihosocijalnom podrškom. Udruga PET+ nudi jedan oblik podrške osobama koje pate od kompulzivnog prejedanja kroz tjedne grupne sastanke. Grupa podrške je zamišljena kao dopuna psihoterapeutskom radu, a njen cilj je ponuditi sigurno mjesto u kojem članovi mogu podijeliti svoja iskustva i emocije te dobiti podršku od ljudi koji imaju sličan problem.

Ukoliko su vam neki od ovih simptoma poznati iz osobnog iskustva ili ih prepoznajete kod bliske osobe nemojte čekati. Porazgovarajte s nekim, zauzmite se za sebe i potražite pomoć. Oporavak od ovog poremećaja je moguć i ne morate proživjeti ostatak života s tim bremenom! (Antonela Meštrović /PET+)

Odgovori

Please enter your comment!
Please enter your name here