Autor:
Jozo Renić
[email protected]
– Moj suprug poginuo je tu preko puta, u Staroj Vlaškoj. Ja sam bila doma, imala sam malu bebu. Sin mi je bio na prsima kad sam čula da je grunulo. Poslije su mi došli javiti… Ne mogu više pričati o tomu – s tugom se sjeća gospođa Irena Krhen kako je početkom svibnja 1995. čula za pogibiju supruga Stjepana, koji je stradao u Staroj Vlaškoj od četničkih zvončića.
Skupa s ostalim stradalnicima i članovima Udruge civilnih stradalnika Domovinskog rata, pohodila je Trg svibanjskih žrtava 1995., da bi odala počast na mjestu gdje je spomen-ploča za šestero poginulih i 205 ranjenih, kada su pobunjeni Srbi s Banovine 2. i 3. svibnja 1995. godine kazetnim bombama gađali Zagreb.
Svibanjskim je žrtvama gradonačelnik Milan Bandić, u društvu načelnika Odjela za branitelje i invalide Domovinskog rata Miodraga Deme i pročelnika ureda gradonačelnika Mire Lace, zapalio svijeću i položio vijenac. Vijence je položilo i dvadesetak predstavnika Udruge civilnih stradalnika Domovinskog rata, među kojima su uglavnom bili stradalnici ili rodbina stradalih na zagrebačkih ulicama, a potom su svi skupa izmolili Očenaš. Nakon dirljivih trenutaka gradonačelnik Bandić izjavio je za Zagreb.hr:
– Petnaest je godina prošlo otkad su srpski teroristi i barbari raketirali grad Zagreb. Šestero je naših sugrađana, civila, ostavilo svoj život na zagrebačkim ulicama, a 205 ih je bilo ranjenih, od toga 40 teško. Moja je poruka kratka – mržnja razara i ubija, oprost je smiraj duše, a zaborav gubitak identiteta – poručio je gradonačelnik.
