Autor:
Katarina Butković
[email protected]

Vladimir Kočiš Zec (Foto: Siniša Kosić /Medijska mreža)Nekada davno brzo je trčao pa su mu dali nadimak Zec. I danas ga nosi, a ne žuri i ne trči nikamo. Radi polako i tako mu najbolje ide. Upravo se vrti njegova najnovija singlica pod nazivom “Dobro ti jutro, ljubavi”, posvećena pokojnoj supruzi. Nismo mogli izbjeći razgovor o tome, ali je vidljivo da vrijeme još liječi rane.

– Najviše me boli na obiteljskim slavljima, gdje svi imaju nekoga – kaže naš sugovornik s tugom u glasu.

Vladimir Kočiš Zec ove je godine proslavio 40 godina uspješnog rada. Počeo je davne 1970. u grupi Biseri, da bi nakon 26 godina došao u Nove fosile. Ratna 1991. puna preokreta donijela je promjene i njemu – otpočeo je samostalnu karijeru. Posljednjih pet godina vozi na dva kolosijeka, samostalno i sa starim Novim fosilima. S Fosilima je snimio 15 LP-a i 25 singlova, a samostalno 10 kantautorskih singlova. Ekskluzivno nam otkriva da priprema i jedanaesti te da će Novi fosili nakon 20 godina ovih dana objaviti novi singl “Kada Bog sve zbroji”.

Bogatstvo je imati prijatelja
– Jedan sam od rijetkih koji je ostao u starom kvartu. Prijatelji su se iz ekonomskih razloga razišli po svijetu, trbuhom za kruhom. Dugo ih nisam vidio.
– Čini se da ste bili jako vezani?
– Da, bili smo pravi prijatelji. Prije je bilo drukčije. Bilo je romantičnije, sporije se živjelo i ljudi su bili okrenuti jedni drugima. Možda mladima odgovara današnji tempo, ne znam koliko imaju vremena jedni za druge, ali im govorim da je veliko bogatstvo imati barem jednog prijatelja.

A kada mi sve zbrojimo, primjećujemo da smo se udaljili od Zagreba, od priče po koju smo došli. Vladimir Kočiš rođeni je Zagrepčanin, a kaže da se rodio u Zajčevoj kao i polovica Zagrepčana. Djetinjstvo je proveo u Supilovoj, a onda su roditelji kupili kući u Menčetićevoj, gdje i danas živi. Obožava svoje Trnje, a posebno je ponosan na to što je u tom dijelu grada sačuvan stari štih naselja. Plaši ga novi GUP koji tu dopušta gradnju višekatnica i ne može vjerovati da će možda zauvijek nestati male obiteljske kuće koje toliko voli. Pričao nam je o mladosti, o vječitim nadmetanjima oko djevojaka između Kanala i Sigečice. Loše bi završio momak koji bi oteo najljepšu djevojku iz drugog kvarta. Kada bi se strasti stišale, ponovno bi se družili. Poslije su se prijatelji rasuli po svijetu, a velika većina do danas se nije vratila.

Zec nerado ide u centar grada, jer je ogorčen na to što neki novi ljudi premalo cijene Zagreb.

Vladimir Kočiš Zec (Foto: Siniša Kosić /Medijska mreža)– Najprije se bore da dođu u njega, a onda ga mrze i uništavaju, a Zagreb se ne zna poput Londona obraniti od takvih. Zagreb ponekad poklekne.

Ipak je netko kriv što Zagreb poklekne!?

– Kultura je u nadležnosti gradskog ureda i on treba u rukama držati pečat grada koji je oduvijek srednjoeuropski. Ne treba bježati od činjenice da smo puno lijepih stvari dobili od Austro–Ugarske, prije svega arhitekturu. Volio bih da sam na vlasti pa da zauvijek iskorijenim korumpiranost i bezglavost u svim segmentima života.

Pričajmo o lijepim stvarima, predlažemo Zecu.

– Lijepo je znati da se Zagreb, unatoč svemu, dobro drži. Lijepo je otići na Strossmayerovo šetalište i vidjeti umjetnike kako uveseljavaju ljude, prošetati parkovima, Jarunom. Ovaj grad je lijep sam po sebi, ali mu treba ljubavi i, naravno, financijskih injekcija.