Dragi naši purgeri i purgerice, danas vam donosimo intervju s našim i vašim najdražim purgerom i dvije purgerice – Zagreb Factovcima!
S ponosom mogu reći kako sam gledala ove tri godine kako je od jednog projekta na faksu nastao Zagreb Facts. Kad se kroz smijeh prisjetimo početaka, sjedenja u klupama i smišljanja daljnjih koraka projekta, profesora koji je današnje Factovce nazvao „Odvjetnička firma Mitak, Mitak & Benšek“, jer baš zvuči odvjetnički, danas s istim tim kolegama ponosno i zabavno radim intervju jer ih vi draga publiko, jednostavno obožavate! Kao i naš Grad!
Započnimo intervju s našim, kako ga volim zvati od milja CEO ZGFC, Matijom Mitakom. Sada nakon tri godine, kako se osjećaš kada pogledaš uspjeh samo jednog malog projekta na fakultetu, a danas je jedna od najpoznatijih facebook stranica u Zagrebu i okolici?
Matija: A kaj drugo da ti velim, nego da sam baš ponosan i hepi. Svaki početak je težak, a mi smo od početka radili sve s ljubavlju. Smatram da su to fanovi osjetili u objavama i da je upravo zbog toga projekt bio brzo i odlično prihvaćen od korisnika društvenih mreža. Kad čujem da ljudi pričaju o tome, da ljudi vole naše objave, da nam sami javljaju informacije jer smatraju da smo idealna stranica i mjesto za podijeliti neku informaciju osjećam se ponosno i sretno. U posljednje tri godine Zagreb facts postal je dio naših svakodnevnih života. Nema dana kad nekaj ne komentiramo, raspravljamo, istražujemo il objavimo. Stalno nekaj delamo barem pet minuta u danu. Znaju nas zafrkavati da smo stalno na mobitelima, ali mi društvene mreže koristimo u profesionalne svrhe, a ne kak ih ”obični” ljudi koriste.
Da imaš prilike napraviti izložbu fotografija Grada Zagreba kako bi izgledala, gdje bi se održala, koje bi fotke izabrao točnije kako bi izgledala priča Zagreba?
Matija: Jooooj, Anja, svaki tjedan muku mučimo s fotkama jer su tak sve super da bi najrađe sve objavili, al’ nemremo. Da napravim izložbu fotografija o Zagrebu to bi za mene bil težak posel jer bi mi bilo jako teško odabrati određen broj fotki za izložbu. Ali, da je napravimo to bi bila kombinacija starih i novih fotkica koje bi bile kategorizirane možda kroz godišnja doba ili kroz neki period. Ali kad bolje pogledam, na našim društvenim mrežama svakodnevno imamo prekrasnu izložbu starih i novih zagrebačkih fotki i tam nema nekoga brojčanoga ograničenja kaj je prednost, no valja napomenuti da treba dozirati objave kak ne bi bili prenaporni našim fanovima.
Kako ste se osjećale onog trenutka kad ste shvatile u što se ZGFC pretvara? Sjećate se gdje ste bile i vaše reakcije?
Tea: Od početka se cijeli projekt počeo veoma brzo razvijati, na što nikako nismo bili spremni. Počevši s nečim što je trebao biti jednostavan studentski zadatak a danas imati skoro 40 tisuća ljudi koji nas prate je nestvarno.
Mislim da se svo troje sjećamo trenutka kada je miščaflin pobrao svu slavu na našoj stranici. Ja sam bila ta koja je objavila taj post i odjednom je mobitel počeo zvoniti s notifikacijama i tri dana nije prestao. Odmah smo se počeli zvati, slati poruke… nismo mogli vjerovati kako jedna riječ koju nas troje koristimo u svakodnevnom govoru, kod nekoga može potaknuti takvu reakciju.
I dan danas kada prođemo određeni milestone se zovemo i pišemo poruke, 30 tisuća weeee haha i takve stvari. Nakon tri godine mislimda jedino možemo biti ponosni na sve što radimo i zahvaliti svima koji nas prate.
Matea: Još uvijek je meni sve oko Zagreb factsa igra i velika ljubav, tako da nisam ni svjesna u potpunosti koliko je on postao velik, iako susrećem i upoznajem ljude koji kroz priču spomenu Zagreb facts i kako ga prate, ni ne znajući da sam ja dio tog tima. Reakcija na svaki spomen i komentar je sreća i zadovoljstvo, osjećaj postignuća. Ljudi s generalno zadovoljni i sviđa im se naš sadržaj, a to je najbitnije, jer bez njih naša ideja ne bi zaživjela.
U timu vas je troje, Matea Mitak, Tea Benšek i ti. Kako ti je raditi s dvije djevojke? Čija je na kraju zadnja? (Da, da… tu govorimo o muško ženskim odnosima jer već znamo da ste jako dobar i složan tim)
Matija: Hehehe, raditi u timu s dvije cure je supač. Moram to reći tak inače bu svega i svačega. Hehehehe, ma zafrkavam se. Naravno da je super. Da nije dobro i da nismo dobar tim, ne bi projekt bil aktivan. Zanimljivo je prije svega jer svatko od nas razmišlja drugačije i obraća pozornost na nekaj drugo i onda kad se sve to skupi imamo onda puno dobrih ideja i tema. Čija je zadnja? Hmmm, pa rekel bi da se uvijek svi složimo oko svega. Timski donosimo odluke i nikad nismo imali situaciju da je rečeno da je moja ili njihova zadnja. Sve je stvar dogovora i kompromisa i onda sve radi ko po špagi. Pa kaj se ne vidi? :)
Tea: Iako smo dvije, mislim da je ipak sve stvar kompromisa. Svatko od nas ima ideja i prijedloga, ali na kraju se sve svodi na ono što je najbolje za našu stranicu. Ne ljutimo se ako je neki prijedlog ”odbijen”, jer mnogo puta iz nečije ”gluposti” nastanu dobre ideje. Smatram da se uvijek sve dogovorimo, bilo to oko neke objave ili kod snimanja priloga, što će tko reći.
Matija trenutno obavlja većinu posla što se tiče mog djela – samih objava, i zadužen je za vizuale, jer ja zbog novog posla, nažalost ne stignem biti uključena koliko bi željela. Sve u svemu mislim da dobro radimo i funkcioniramo skroz dok na ovaj projekt gledamo ne kao na posao, nego kao na gušt, na nešto što radimo i zbog sebe i zbog drugih.
Matea: Rad na projektu je baš pravi timski, oko svega se konzultiramo i dogovaramo, ali naravno da se ponekad vodi i rasprava. Matija je možda najsnažiji član tima u smislu motivacije ostatka, ali uvijek će poslušati tuđu ideju. Na kraju nađemo zajedničko rješenje koje odgovara svima. Mi se i privatno družimo i dobro slažemo, a to je po meni jako bitno za održavanje dobrih odnosa
Ispričaj nam neku anegdotu tijekom vašeg rada po Zagrebu…
Matija i Tea vrlo složno odgovaraju (kroz smijeh): Jedna lokalna TV postaja snimala je prilog o našem projektu, u blizini Kamenitih vrata. Tea je davala izjavu novinarki i u tom trenu prolazila je skupina korejskih turista. Jedan turist bil je valjda tak oduševljen tim prizorom, možda je mislil da je naša Tea neki celebrity, i poskrivečki iza ugla ju je počeo fotkati kak daje izjavu. I to nekoliko puta. Matea i ja smo se tad baš slatko nasmijali. Tea praktički nije čovjeka ni primijetila da ju snima već smo joj kasnije to rekli. Baš je bila smiješna scena, a kasnije smo se šalili kako ću postati poznata zvijezda u azijskim zemljama!
Koji su vam budući planovi? Nastavit ćete raditi samo društvene mreže ili nam pripremate nešto više?
Matija: Trenutno radimo samo društvene mreže: Facebook, Twitter, Instagram i Pinterest. Želja nam je otvoriti web stranicu i proširiti se, imati svoj web shop i još dosta toga. S obzirom na to da trenutno nemamo love, joj oprosti, penez, neki delaju, neki studiraju, trenutno nam je ovo dovoljno. No, nije nemoguća misija da bumo jednoga dana možda tražiti neke poticaje od grada ili Turističke zajednice grada Zagreba koja trenutno nije zainteresirana za projekt. Nikad se ne zna. Često kažemo da je to projekt koji može dugo trajati. Tko zna kaj nas još čeka. Tek smo zapravo počeli. Ak’ bu bilo nekaj više, o tome bute bili obaviješteni na vrijeme. Niš se vi ne brinite. To ne bu bilo nekaj tek toliko. :)
Što poručujete svojim čitateljima za kraj?
Dragi čitatelji zagrebonline.hr, fala kaj nas pratite. Vi koji nas ne pratite, ne bumo vam zamerili, ali dojdite na naše društvene mreže, lajkajte nas i pratite. Sigurni smo da bute bili zadovoljni. Ak smo nekaj zgrešili, kak bi naši stari rekli – najte kaj zameriti! Tak imamo vas rad. Voli vas vaš Zagreb facts. :)
Općenito:
Zagreb facts je projekt na društvenim mrežama o Zagrebu i svemu zagrebačkom. Svakodnevno objavljujemo raznorazne informacije i činjenice o Zagrebu. Imamo nekoliko kategorija po kojima razvrstavamo objave: činjenice, sat purgerskog, nove fotke, stare fotke, Kvizpurger i razne dosjetke sa zagrebačkom tematikom. Nastao je na Fakultetu političkih znanosti na kolegiju PR i Novi mediji 29. ožujka 2013. godine. Zagreb facts je projekt s istinskom zagrebačkom emocijom koja se osjeti u svakoj objavi.
Intervju vodila Anja Mihaljević
