Muzička akademija postavlja opernu produkciju Priroda i opera u režiji Mathiasa Behrendsa i pod mentorstvom maestra Mladena Tarbuka koja će premijerno biti izvedena u subotu, 8. veljače u 19 sati u koncertnoj dvorani Blagoje Bersa. Reprizne izvedbe uslijedit će 10., 11., 12. i 13. veljače. U operi sudjeluju studenti i mentori Muzičke akademije,  Tekstilno – tehnološkog fakulteta, Akademije dramske umjetnosti i Fakulteta hrvatskih studija.


Kao polazište za projekt Behrends uzima umjetničku tezu da priroda više ne postoji. Uništavamo svoj okoliš već poprilično dugo i posljedice toga su sve vidljivije. Mladi su se pobunili protiv tog procesa i zahtijevaju promjene u svakom pogledu, od gospodarstva do kulture. Iz tog je nastala dramaturgija ovog projekta koju bismo mogli nazvati Pet minuta poslije dvanaest: scena prikazuje duboko ukopani bunker nakon katastrofe. Čemu dalje živjeti, u svijetu bez sunca, bez mora, bez prirode? Muzika, kao najumjetnija od svih umjetnosti donosi sjećanja na nekadašnji svijet i netaknutu prirodu. Scene se nižu kroz razne dijelove scenskog prostora i zazivaju različite osjećaje napuštenosti, samoće ili otpora, pojašnjava Mathias Behrends.

Što ostaje kada “priroda” više ne postoji? Koja se sjećanja oslobađaju? Studenti, skupina instrumetalista i pjevača, koji predstavljaju nasumične ostatke čovječanstva, stvaraju fragmente svijeta nakon ekološke katastrofe. Žele pronaći i spasiti pjesmu, glazbu iz ranijeg svijeta i prisjetiti se, primjerice, rijeke, mora, šume, plodova… Kako pronaći svoj jezik, svoju tjelesnost, svoje mišljenje i svoja sjećanja na život prije katastrofe? Ova operna produkcija uključuje niz važnih ulomaka iz opernog stvaralaštva Albana Berga, Luciana Beria, Benjamina Brittena, Antonína Dvořáka, Leoša Janáčeka, Gustava Mahlera, Giacoma Meyerbeera, Modesta Petroviča Mussorgskog, Roberta Schumanna, Richarda Wagnera.

Ovaj novozamišljeni zaplet iz raznih opernih djela oscilira između utopije i distopije. Uništavanje temelja života (“Rheingold” Wagnera), arogantna superiornost čovjeka nad prirodom (“Bog i priroda” Meyerbeera), eksperimenti s posljednjom preostalom vodom (početak “El mar” Berija), smrt vlastitog djeteta (“Wiegenlied” Schumanna) pokazuju beznađe. Nade, razumijevanje, utopije samo su privremeno vidljive: mladoj osobi daju posljednji gutljaj vode (kraj Beriovog “El mara”), prosvjed mlade generacije mogao bi promijeniti društvo nabolje (“Lukava lisica” Janačeka) ), sjećanje na ljubav i čežnju čak i u mračnim, beznadnim danima (početak Schumannove “Genoveve”) i nevine riječi djeteta (kraj “Wozzecka” Berg), dodaje Behrends.

BIOGRAFIJE

Mathias Behrends

Operni redatelj prof. Mathias Behrends pročelnik je Švicarskog opernog studija na Bernskom umjetničkom sveučilištu i redovito režira operne produkcije. Njegovi projekti uključuju opere Krunidba Popeje (C. Monteverdi), Ottone i Giulio Cesare (G. F. Händel), Idomeneo, La finta Giardiniera, Così fan tutte, Čarobna frula (W. A. Mozart), Il curioso indiscreto (P. Anfossi), Falstaff (A. Salieri), The Old Maid and the Thief (G. C. Menotti), Rita, ou Le mari battu (G.Donizzetti) i druge.

Opernu režiju diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Berlinu, asistirao je Ruth Berghaus, Christianu Pöppelreiter, Johannesu Schaafu, Peteru Konwitschnyj i režirao u Stuttgartu, Berlinu, Grazu, Leipzigu, Ingolstadtu, Cottbusu, Singapuru, Zagrebu te na Festivalu u Davosu (Švicarska) i La Chaise-Dieu (Francuska). Predavao je Musiktheater (glazbeni teatar) na Sveučilištu u Grazu, Leipzigu i Karlsruheu, redovito predaje na seminarima iz područja opere te je dugi niz godina bio umjetnički voditelj Međunarodne ljetne akademije u Bielu u Švicarskoj. Spektar njegova režiranja kreće se od Johannes-Passion (Johann Sebastian Bach) do suvremenog glazbenog teatra (Weisse Rose, Udo Zimmermann).

Mladen Tarbuk

Hrvatski skladatelj i dirigent Mladen Tarbuk predaje muzičku teoriju, dirigiranje, kompoziciju i orkestar na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kao redovni profesor u trajnom zvanju. Potpredsjednik je Hrvatskog društva skladatelja.

Djela su mu izvođena na mnogim festivalima suvremene glazbe kao što su Svjetski dani glazbe Manchester, Zagreb i Beijing, Gaudeamus Amsterdam, Wien Modern, World Saxophone Congress Glasgow, Bregenzer Festspiele, Moskovska jesen, Europamusicale München, Musicora Paris, Trieste Prima i Music biennale Zagreb, te su objavljivana u nakladama Doblinger, Cantus i HoneyRock. Dobitnik je nagrada Tolosa 1993, Dr. Ernst Vogel 1993, Papandopulo (dva puta), Slavenski (četiri puta) i Šulek.

Kao dirigent nastupao je s brojnim orkestrima i opernim ansamblima, poput Oper am Rhein u Düsseldorfu, praške i mađarske državne opere, Opera Lyra Ottawa, Sinfonietta Cracovia, Nordic Chamber Orchestra, Orquesta del Estado Mexico, Orchestra Sinfonica Siciliana, Teatro Verdi Trieste, Simfonijskim orkestrom mađarskog radija, te orkestrom National Music Festival Chesterton. Vodio je Operu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i Dubrovačke ljetne igre.