Uspinjača ili zapinjača

Jedna od poznatih turističkih atrakcija grada i čest motiv razglednica Zagreba, uspinjača je prvi put u pogon puštena davne 1890., a s prijevozom gradske gospode započela je prije 129 godina. Na njenu se mjestu nalazio brežuljak s vinogradima. Ljudi su koristili puteljak za uspon i spuštanje, pa je odlučeno da će se postaviti drvene stube koje su na svakih 10 metara osvjetljavali dvokraki kandelabri sa svjetiljkama. Razlog njene izgradnje bio je sve veća prometnost između Donjeg i Gornjeg grada. Uz ostale puteve koji su spajali Gradec i Donji grad, poput Mesničke, Radićeve i današnje Tomićeve ulice, ova posljednja, tad nazivana Bregovita, bila je najprometnija. Zaključio je to osječki građevinar Klein koji je pratio učestalost pješaka.

Upravo tamo odlučio je Gradski magistrat odobriti gradnju prve zagrebačke uspinjače. Ona je bila na parni pogon. Zbog svojeg je slabog parnog tlaka često znala stati na pola puta, pa bi se putnici morali nakon evakuacije gurati uskim stepenicama između tračnica. Upravo zato, dobila je nadimak zapinjača. Konačno su 1934. dotrajali parni stroj i njegovi kotlovi zamijenjeni električnim pogonom, na koji ide i danas.

Njena pruga duga je svega 66 metara i time jedna i od najkraćih trasa na svijetu u javnom gradskom prijevozu.Uz svaki od njega dva vagona 28 putnika može se ugodno smjestiti i uživati u pogledu koji se pruža na grad tijekom vožnje od 64 sekunde.