Autor:
Katarina Butković
[email protected]

staretinarnica na Britancu (Foto: Siniša Kosić /Medijska mreža)Cecilija, Klaudija i Viktorija okupirale su štand gospođe Marije koja, kako kažu, ima najljepše i najvrednije šalice za kavu i tanjure za kolačiće. Odmah su pokupovale gotovo sve što su vidjele, jer idući mjesec nekoliko njihovih prijateljica ima rođendan.

– Svaka će dobiti isto, po šalicu i tanjur, da se ne ljute – rekla je Klaudija.

Otkriva da su svaki komplet platile po 100 kuna i da to nije puno za njemački porculan. Damir nas je mamio damskom kutijom u bronci iz 1850. godine koju je nabavio na sličnom sajmu u Njemačkoj. To je njegov najstariji, a time i najvredniji eksponat.

citra (Foto: Siniša Kosić /Medijska mreža)Malo dalje sami smo se zalijepili za staru citru, instrument koji je odisao davnim vremenima i nakratko nam se učinilo da čujemo njen zvuk pomiješan s glasovima kupaca. Na naše iznenađenje, citru iz 1820. godine vlasnik Mile prodavao je za samo 100 eura.

Hrvoja znaju gotovo svi Zagrepčani. On na svakom sajmu ili bilo kojoj manifestaciji na Trgu bana Jelačića ili u Bogovićevoj prodaje izvorni hrvatski nakit. Naravno, radi se o replikama izrađenima u špijateku – leguri kositra i bakra, uz srebrni ili zlatni premaz. Bilo je tu prstenja, privjesaka, ogrlica, narukvica itd. Svaki štand je imao svoje kupce.

Jedni su gledali stara zrcala, drugi razglednice, sitniji namještaj, nakit, stare gramofone itd. Edo, Dragica i Marko na svoja dva štanda nudili su sve to. Moglo bi se reći da imaju sajam u malom. Marko nam je pokazivao stare razglednice Beča, Graza i Lipika i iz 1848., 1895. i 1898. godine. Edo vrlo vrijednu zbirkom bosanskih kopči iz Žepča i ukrasa na pregačama koje su naša bake nazivale turskim parama. Radi se o sitnim, metalnim kružićima srebrne boje. Kopče datiraju iz 1834. godine. Tu su i posebno lijepe ikone od srebra iz 1839., zrcalo iz 1870. i još puno, puno toga. Dragica nam govori da je svake sezone nešto in, nešto što svi traže i kupuju. Ove godine se najviše kupuju zlatni predmeti.

Sajam na Britancu traje gotovo cijelo desetljeće. Tu su svi zadovoljni, a takva su mjesta rijetka. Jedan od prodavača kaže da najam štanda od 400 kuna nije preskup, a kupci kažu da ima umjetnina za svačiji džep. Pa, ako je tako, zašto nedjeljom ne otići na Britanac?

Cecilija, Klaudija i Viktorija okupirale su štand gospođe Marije koja, kako kažu, ima najljepše i najvrednije šalice za kavu i tanjure za kolačiće. Odmah su pokupovale gotovo sve što su vidjele, jer idući mjesec nekoliko njihovih prijateljica ima rođendan.
– Svaka će dobiti isto, po šalicu i tanjur, da se ne ljute – rekla je Klaudija.
Otkriva da su svaki komplet platile po 100 kuna i da to nije puno za njemački porculan. Damir nas je mamio damskom kutijom u bronci iz 1850. godine koju je nabavio na sličnom sajmu u Njemačkoj. To je njegov najstariji, a time i najvredniji eksponat.
Malo dalje sami smo se zalijepili za staru citru, instrument koji je odisao davnim vremenima i nakratko nam se učinilo da čujemo njen zvuk pomiješan s glasovima kupaca. Na naše iznenađenje, citru iz 1820. godine vlasnik Mile prodavao je za samo 100 eura.
Hrvoja znaju gotovo svi Zagrepčani. On na svakom sajmu ili bilo kojoj manifestaciji na Trgu bana Jelačića ili u Bogovićevoj prodaje izvorni hrvatski nakit. Naravno, radi se o replikama izrađenima u špijateku – leguri kositra i bakra, uz srebrni ili zlatni premaz. Bilo je tu prstenja, privjesaka, ogrlica, narukvica itd. Svaki štand je imao svoje kupce.
Jedni su gledali stara zrcala, drugi razglednice, sitniji namještaj, nakit, stare gramofone itd. Edo, Dragica i Marko na svoja dva štanda nudili su sve to. Moglo bi se reći da imaju sajam u malom. Marko nam je pokazivao stare razglednice Beča, Graza i Lipika i iz 1848., 1895. i 1898. godine. Edo vrlo vrijednu zbirkom bosanskih kopči iz Žepča i ukrasa na pregačama koje su naša bake nazivale turskim parama. Radi se o sitnim, metalnim kružićima srebrne boje. Kopče datiraju iz 1834. godine. Tu su i posebno lijepe ikone od srebra iz 1839., zrcalo iz 1870. i još puno, puno toga. Dragica nam govori da je svake sezone nešto in, nešto što svi traže i kupuju. Ove godine se najviše kupuju zlatni predmeti.
Sajam na Britancu traje gotovo cijelo desetljeće. Tu su svi zadovoljni, a takva su mjesta rijetka. Jedan od prodavača kaže da najam štranda od 400 kuna nije preskup, a kupci kažu da ima umjetnina za svačiji džep. Pa, ako je tako, zašto nedjeljom ne otići na Britanac?