U Gradskom dramskom kazalištu “Gavella” svečano obilježena 35. obljetnica osnivanja umjetničkog kolektiva MONTAЖ$TROJ. Odnoseći se s pijetetom prema tragediji u OŠ Prečko, događaj je protekao bez slavlja. Konferansu je vodila prijateljica i dugogodišnja suradnica kolektiva, novinarka Ivana Dragičević, a s prisutnima su svoja sjećanja na projekte i suradnje s MONTAЖ$TROJEM podijelili Leo Rafolt, autor monografije o MONTAЖ$TROJU, Ana Stunić, dugogodišnja suradnica i prijateljica i zastupnik u Europskom parlamentu Gordan Bosanac, jedan od prvih članova kolektiva.
22. prosinca 1989. godine, MONTAЖ$TROJ izveo je svoju prvu umjetničku akciju, manifestno proglašavajući program “teatralizacije nogometne kulture”. Time su postavljeni temelji jedinstvenog kulturnog projekta koji spaja različite umjetničke prakse i nove medije, usmjeren na društveno odgovorno djelovanje. U turbulentnom razdoblju političkih i društvenih promjena, kada su pad Berlinskog zida i hapšenje Ceaușescua označili kraj jedne ere, nekolicina mladih, nezadovoljna institucionalnim okvirima, krenula je u potragu za novim načinima umjetničkog izražavanja. Početna ideja, “teatralizacija nogometne kulture”, bila je odgovor na tadašnju stvarnost – dinamičnu, kaotičnu i masovnu.
Prvi korak bio je performans “Kopačka u galeriji”, inspiriran Maljevičevim “Sportašima”, kojim su postavili temelje MONTAЖ$TROJA kao interdisciplinarnog projekta. Ime MONTAЖ$TROJ upućuje na “montažu atrakcija” i simbolizira stroj koji proizvodi umjetničke, ali i društvene atrakcije. Rad se nije zadržavao samo na kazalištu, već se širio na galerije, javne prostore, glazbu i audiovizualne medije, uvijek ukorijenjen u duhu vremena.
“Iako smo isprva zamišljali MONTAЖ$TROJ kao petogodišnji projekt, on već 35 godina djeluje kao društveno angažirana umjetnička platforma, ostajući vjeran misiji da umjetnost bude alat za kritiku, dijalog i odgovornost prema društvu u kojem nastaje” – rekao je Borut Šeparović, osnivač umjetničkog kolektiva MONTAЖ$TROJ.
Kroz proteklih 35 godina, MONTAЖ$TROJ je postao sinonim za angažiranu umjetnost u Hrvatskoj, beskompromisno ukazujući na probleme našeg društva i postavljajući pitanja koja su često ostajala zanemarena. Misija ovog kolektiva bila je i ostala jasna: umjetnost mora preuzeti odgovornost za zajednicu u kojoj nastaje. Svaki projekt MONTAЖ$TROJA bio je proces stvaranja, suradnje i promišljanja. Raznolikost njihovih projekata i brojni suradnici koji su tijekom godina sudjelovali u radu kolektiva svjedoče o vitalnosti i važnosti ove umjetničke prakse.
Povijest MONTAЖ$TROJA ogleda se u povijesti burnih društvenih događaja posljednjih desetljeća, uvijek u dijalogu s vremenom i zajednicom, koristeći umjetnost kao alat za istraživanje i promjenu. Kolektiv je prošao kroz različite faze i atribute – od nogometnog, (pseudo)dokumentarnog, političkog do aktivističkog – no ostao je vjeran svojoj osnovnoj ideji: objedinjavanju umjetničkih disciplina i medijske kulture u svrhu društvene odgovornosti.
“Za nas u MONTAЖ$TROJU kazalište je opće dobro. Ono mora biti prostor osvještavanja, propitivanja i izazova – ne samo za publiku, već i za nas same. Naša umjetnost nije samo refleksija stvarnosti, već alat za njeno mijenjanje. I zato, dok kriza traje, MONTAЖ$TROJ nastavlja postavljati pitanja i tražiti odgovore. Jer odricanje od angažmana značilo bi sudjelovanje u šutnji. A šutnja nikada nije neutralna” – pojašnjava Šeparović, redatelj i umjetnički voditelj kolektiva.
Ova obljetnica ne slavi se samo kao retrospektiva postignuća, već se koristi i kao prilika da promislimo o budućnosti u kojoj će MONTAЖ$TROJ i dalje pomicati granice umjetnosti, odgovornosti i zajedništva. Naime, umjetnički kolektiv MONTAЖ$TROJ obilježava 35 godina djelovanja novim autorskim projektom Boruta Šeparovića pod nazivom “Slijepi vode slijepe” u suradnji s Gradskim dramskim kazalištem Gavella. Premijera je zakazana za 22. siječnja 2025., a uz Boruta Šeparovića projekt su predstavili dramaturg Filip Rutić, glumci Sven Medvešek, Filip Križan, Franjo Dijak, Ivan Grčić, Anđela Ramljak i Rok Juričić.
Predstava istražuje fenomen post-istine kroz vizualni i konceptualni okvir Bruegelove slike Parabola o slijepima, ali i složeni odnos čovjeka i umjetne inteligencije, propitujući kako tehnologija mijenja stvarnost i čini nas “slijepima” za istinu uslijed informacijske zbrke i predrasuda. Inspiraciju pronalazi u tekstovima Karla Čapeka (R.U.R.) i Mauricea Maeterlincka (Slijepi), čime otvara teme moralnih posljedica tehnologije, izolacije i egzistencijalnog straha. Ključni dijelovi predstave bave se pitanjima identiteta, rada i dokolice, dok nelinearna struktura i multimedijalne tehnike dodatno naglašavaju slojevitost priče.
Kazališni projekt “Slijepi vode slijepe” bavi se “teatralizacijom” fenomena post-istine kroz vizualni i konceptualni okvir “Parabole o slijepima” Pietera Bruegela starijeg, slike koja je zapravo vizualna interpretacija biblijske parabole iz Evanđelja po Mateju (15:14), gdje Isus kaže: “Ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.” U današnjem vremenu, koje je obilježeno tehnološkim napretkom i dominacijom informacija, postoji sveprisutna opasnost od manipulacije i dezinformacija. Breugelova slika služi kao metaforičko upozorenje na rizike slijepog prihvaćanja informacija, naglašavajući potrebu za kritičkim razmišljanjem u svijetu gdje subjektivna uvjerenja često nadjačavaju objektivne činjenice. U kasnom kapitalizmu, gdje mediji potiču senzacionalizam radi profita i gdje je granica između stvarnosti i fikcije zamagljena, izazivaju se koncepti istine i stvarnosti. U ovom okruženju, umjetnost može imati dvostruku svrhu: pružiti introspekciju o našim subjektivnim stvarnostima i istovremeno djelovati kao alat za njihovu manipulaciju.
Scensku glazbu potpisuje Ana Đurić Konstrakta, oblikovatelj zvuka i videa je Konrad Mulvaj, Martina Tomić je suradnica za scenski pokret, Zdravko Stolnik je oblikovatelj svjetla, a Patrik Sečen asistent redatelja.
MONTAЖ$TROJ ovim naslovom prvi put surađuje s Gradskim dramskim kazalištem “Gavella”, a predstava “Slijepi vode slijepe” teži preispitati granice kazališnog izraza i njegove uloge u suvremenom društvu, radom koji kombinira tradicionalne umjetničke oblike s tehnološkim iskustvima i pristupima te poziva publiku na promišljanje vlastite uloge u suvremenom digitalnom svijetu.
