Autor:
Katarina Butković
[email protected]

Te subote rođendan je slavila osmogodišnja Marijana. Od mame je poželjela hrčka. Mama k’o mama, pali auto i ravno u Pet shop. Kupila je malu smeđu lopticu, koja je bila toliko živahna da je već u autu progrizla kutiju i gotovo izašla van.

Na ulici su već čekali Marijanini prijatelji i veselje počinje. Hrčak ide iz ruke u ruku, hrane ga suncokretom, maze ga i tepaju mu… Ubrzo se začuo plač:
– Mama, mama, hrčak je uginuo.
– Kako to, pa rekli su mi da pršti od zdravlja, iznenadila se majka.
– Idemo ga sahraniti predložila je Marta.
– Nemojte stavljati zemlju na njega, neću da ga popapaju crvi, samo lišće, molila je uplakana slavljenica.
– Nećemo, samo nekoliko grančica, lišče i cvijeće, obećali su prijatelji.

Bilo je suza, ali uskoro će torta, a to je malo društvo privlačilo koliko i dolazak hrčka. Mama je zapalila osam svijećića, svi su puhali, pa je potekla i poznata pjesma: Sretan rođendan ti… Neki nisu mogli pjevati, jer nekoliko metara dalje sahranjen je hrčak. Pojela se torta, djeca su odgledala i lutkarsku predstavu u velikom dnevnom boravku, a onda se netko sjetio hrčka.

– Idemo se oprostiti od njega, uskoro moramo doma…
– Mama, mama , nema hrčka vikala je Marijana, uskrnuo je rekla je Iva…
– Jeste glupi, hrčak je samo spavao, pravio se važan njen stariji brat, general poslije bitke…
– Idemo ga tražiti…
– Evo ga u tatinoj cipeli, vrištala je od sreće Marijana, grleći malo stvorenje.
– Bilo bi dobro da ne živi sam, rekla je susjeda Nina.
– Imaš pravo, treba mu cura, cvrkutala su djeca.

Nina pali auto pa u Pet shop. Našla je lijepu bijelu ženku i za pola sata hrčak je imao družicu. Marta je predložila da naprave vjenčanje. Bijele mašnice na kavezu, cvijeće i obilje sjemenki samo je dio ceremonijala. Odabrani su i kumovi, imena itd. Kada su ih stavili zajedno, sada već muž i žena, bili su neočekivano netrpeljivi jedno prema drugom. Počela je prava bitka. Napadali su jedno drugo, a rezultat je ozlijeđena noga pridošle ženke.

Tu se našao i susjed Bruno, veterinar.
– Pa tko je kupio trudnu ženku, ima u njoj barem petnaest mladih, nije čudo što je mužjak ne prihvaća. Nisu to njegova djeca. Osim toga, on je već obilježio ovaj kavez i smeta mu miris došljakinje.

Opet na scenu stupa Marta.
– Onda ćemo pored sprovoda i vjenčanja napraviti i razvod. Idem ja doma po još jedan kavez pa ćemo ih rastaviti.
– Sada su odvojeni i sretni rekla mi je na kraju slavlja, od svega umorna, osmogodišnja Marijana.

I još nešto za vaš komentar

Kasnije mi je susjeda ispričala da je saznavši da je hrčak uginuo nazvala Pet shop i pitala što da radi.
– Donesite mi mrtvog hrčka i onda ćete dobiti novoga.
– Kako da vam ga donesem, djeca su ga već zakopala, a kada se raziđu bit će mrak i vi nećete više raditi.
– Žao nam je, sutra je kasno, rekla je neljubazna prodavačica.
– Ali vi ste tvrdili da je zdrav i dopremljen je u kutiji po vašim propisima. Vjerojatno ste prodali bolesnog hrčka.
– Samo vi donesite mrtvog hrčka danas do devet sati, inzistirala je druga strana. Susjedi nije palo na pamet da nosi mrtvog hrčka. Odlučila je kupiti novoga, ali u istom Pet shopu više ne.

Ako vam hrčak ugine znate što vas čeka. Cijena hrčka je samo 43 kune. Nikome, vjerojatno, nije stalo do tih novaca, ali Pet shopu je nedostajalo dobre volje i poslovnog duha, barem po meni.