Početna Blog Stranica 334

Prvi ovogodišnji specijal ‘Tate kod Lane’ Lane Gojak Bajt ugostio Fabijana Pavla Medvešeka

Nakon dužeg vremena, specijal naziva ‘Tate kod Lane’ popularnog podcasta voditeljice Lane Gojak Bajt ugostio je poznatog hrvatskog glumca Fabijana Pavla Medvešeka, talentiranog glumca, voditelja, a odnedavno i ponosnog oca sinčića. Fabijan je član ansambla zagrebačkog kazališta Komedija, a publika ga pamti i po brojnim televizijskim ulogama, a nedavno je njegovo srce osvojio novi član njegove malene obitelji jer Fabijan je nedavno uplovio u najvažniju životnu ulogu – postao je otac.

Fabijan Pavao u 45. epizodi podcasta, u razgovoru s Lanom podijelio je detalje svog profesionalnog puta, ali i izazove balansiranja između karijere i obiteljskog života te o radostima očinstva.  Kada je pravo vrijeme za postati roditelj? Neki osjećaju da su za taj događaj spremni “od kad znaju za sebe”, drugima se dogodi slučajno i neočekivano. Neki parovi godinama pokušavaju, pa se čudo dogodi kada se najmanje nadaju i ulovi ih nespremne. A onda postoje oni koji cijelo vrijeme dvoje – jesmo li dovoljno zreli, imamo li dovoljno strpljenja, hoćemo li mi to znati, jesmo li financijski sposobni, imamo li podršku, je li bolje još malo pričekati. Bez obzira na okolnosti, jedno pitanje uvijek ostaje: jesmo li ikad zaista 100% spremni za tu ogromnu životnu promjenu koja se dogodi kada mališani “ušeću” u naše živote?

„Smatram da se nitko ne osjeća potpuno spremno dok to ne postane stvarnost, ali onda shvatite da je ta uloga odavno duboko ukorijenjena u nama. Biti prisutan na porodu za mnoge očeve je jedno od najintenzivnijih i ujedno najemotivnijih iskustava u životu. To je podrška partnerici, ali i svjedočenje čudu života. Držati je za ruku – koliko god bilo bolno, pružiti riječi ohrabrenja, donijeti čašu vode ili samo biti prisutan, stvara vezu koja se ne zaboravlja. Sigurno nije lako gledati voljenu osobu u tolikoj boli, ali onaj trenutak kad beba stigne sve postaje kristalno jasno i shvatite da je vrijedilo.“ – pojasnio je Fabijan Pavao Medvešek.

Iako je Fabijan isplanirao svašta odraditi prije dolaska prinove, bebica je stigla čak mjesec dana ranije i ulovila ih nespremne. Sreća u nesreći je što su mama i sin morali ostati desetak dana u bolnici što je novopečenom tati Fabijanu dalo nešto vremena da koliko-toliko preuredi i pripremi stan.

Život s djetetom je prepun “prvih puta”. Fabijan Pavao Medvešek novopečeni je otac koji je tek počeo sakupljati dragocjena iskustva i uspomene za cijeli život, a za pratitelje podcasta prisjetio se prve noći s bebom, prvih bebinih riječi, prvog putovanja i prvih korake. Neka iskustva još nema i tek ga čekaju.

Podijelio je i svoje iskustvo s poroda, a koji ga je detalj posebno iznenadio, pogledajte u videu. Nova epizoda dostupna je već danas na YouTubeu te audio podcast platformama poput Spotifya i Applea.

Foto: Siniša Bajt

DJ-ica Honey Dijon sinonim je za plesnu glazbu, izvrsnu energiju i nezaboravne tulume

Posljednja tri desetljeća na tronu house glazbe jedno je ime upisano zlatnim slovima. Talentirana, osebujna i ponosna DJ-ica Honey Dijon sinonim je za plesnu glazbu, izvrsnu energiju i nezaboravne tulume. Drugi put, ova će trans diva nastupiti na velikom BSH spektaklu na Zagrebačkom Velesajmu, na platou ispred Talijanskog paviljona br. 15, u subotu, 10. svibnja. Njezin prošli nastup na Velesajmu još je uvijek u sjećanju za više od 5 tisuća ljudi.

Zarazni eklektični stil glazbe, koji je karakterizira, u rasponu je od disco, house i techno zvuka, a često u setovima zagovara otvorenost i slobodu izražaja. Njezini zarazni setovi okupljaju ljude na plesnim podijima diljem svijeta, a posebno je omiljena u svijetu mode. Louis Vuitton i Dior samo su neke od modnih kuća s kojima usko surađuje stvarajući glazbu za njihove revije ili pak kao ekskluzivni DJ na njima. Beyonce i Madonna samo su neke od glazbenih zvijezda na čijim se posljednjim albumima našlo i njezino ime.

Berlin je grad u kojem živi i stvara posljednjih godina. Nedavno je izdala album Black Girl Magic koji govori o njenom životu“Kao umjetnica, posebno kao obojena trans žena koja radi u glazbi, željela sam da album bude u vašem licu, bez pardona, sirov i iskren.” – otkriva Honey i dodaje: “Album je vrlo aktualan. Uglavnom sam surađivao s crnim, queer pjevačima i tekstopiscima. To su pjesme o ljubavi, životu, otporu, borbi protiv ugnjetavanja.” Neke od hitova među prvima će imati prilike slušati i zagrebačka publika.

Honey Dijon i Hrvatsku veže posebno prijateljstvo. Njeni zagrebački nastupi polako postaju i rezidencija našeg najpoznatijeg glazbenog Brenda BSH, a njena omiljena ljetna destinacija svakako je Tisno.

„Tajna sjajne plesne glazbe je radost. Zato mi je disko kao pravac to uvijek govorio. Iako je govorio o stvarnostima iz života, također je bilo uzdižuće i oslobađajuće. To čini i odlična plesna glazba. Uzdiže nas i oslobađa, a tjera nas na razmišljanje. Zalaže se za afirmaciju.“ – govori Honey  te u jednom od posljednjih intervjua zaključuje: „Putovanje je ono što čini stvarno dobru zabavu. To je poput seksa. Brzi tempo, spori tempo, dajući ljudima pauzu da dođu do daha i vraćajući ih na brod.”

Svi njezini nastupi posljednjih su godina tjednima unaprijed rasprodani, a ulaznice za zagrebački spektakl još uvijek možete nabaviti putem linka: https://www.entrio.hr/en/event/bsh-zagreb-open-zagreb-pyramids-22982

ZKM nam donosi praizvedbu nove drame Ivora Martinića „Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute“ u režiji Aleksandra Švabića

U Zagrebačkom kazalištu mladih 14. veljače očekuje nas praizvedba novog dramskog teksta jednog od najvažnijih hrvatskih suvremenih dramatičara Ivora Martinića “Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute“. Režiju potpisuje Aleksandar Švabić, a glume Doris Šarić Kukuljica, Sreten Mokrović, Petra Svrtan i Luka Knez.

Svima koji su se nakon uzajamne emancipacije ponovno našli za obiteljskim stolom, naslov ove predstave djelovat će sumnjivo i blago uznemirujuće. I to s razlogom. S Božićima, Uskrsima, rođendanima i karminama je relativno lako – tu je buka alibi da se stvari odrade na mišiće. Svakodnevica malo komplicira stvari i treba je znati prehodati, pogotovo kad je gluha. Ono između razgovora o ručku i Dnevnika, onaj prosječni utorak nakon razgovora o vremenu i poslu, te sitne rituale koji potvrđuju skučene gabarite obiteljskog suživota. Tu tišina nije dobrodošla. U nuklearnim odnosima duge šutnje znače da je bomba već pala. Ili da će upravo pasti. U nizu razgovora za stolom Sin, Majka i Otac seciraju svoju obitelj, svoju prošlost i sve neprešućene istine, kao i onu najgoru – istinu da ga ipak ne vole bezuvjetno. Naime, predviđanje novih ekonomskih i ekoloških katastrofa od strane vlade donosi razvoj sustava zaštite, kao i informativne formulare čije jedno pitanje izazove velike prijepore. Naime, upitnik u kojem se od roditelja višečlane obitelji pita: ukoliko zbog katastrofalnih događaja, možete zadržati samo jedno dijete, koje bi to dijete bilo? Sadašnji trenutak drame trenutak u kojem roditelji priznaju najstarijem sinu, miljeniku obitelji, kako su ga u formularu odabrali kao nekoga koga bi se potencijalno odrekli, te kako bi zadržali mlađeg sina, koji je oduvijek bio problematičan. Kroz niz razgovora za stolom Sin, Majka i Otac seciraju svoju obitelj, svoju prošlost i sve neprešućene istine, kao i onu najgoru – istinu da ga ipak ne vole bezuvjetno. Kroz niz vremenski ispremiješanih razgovora kroz deset scena razlaže se i pojam obitelji, koji u svim kriznim vremenima dobiva novo značenje. Drama se formalno sastoji od samih dijaloga. Jedina didaskalija nalazi se u naslovu drame. Dijalog se sastoji od čistih, ogoljenih, gotovo faktografskih rečenica, optužbi, gorkih istina, bez imalo uljepšavanja. Povratak na čisti dijalog u vremenski ispremiješanim scenama stvara posebnu atmosferu i naboj drame – osjećaj neizvjesnosti, napetosti te ono što Martinića najviše zanima u kazalištu – jesmo li spremni čuti neumivenu istinu?

Dramski tekst „Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute“ predstavljen je krajem prošle kazališne sezone na scenskom čitanju u ZKM-ovu Bienalnom rezidencijalnom programu za afirmirane hrvatske dramske pisce koji je usmjeren na poticanje, prepoznavanje i promoviranje suvremenog hrvatskog dramskog pisma te na osnaživanje hrvatske suvremene dramatike i njezinih prominentnih predstavnika. Ovaj Martinićev tekst prošao je tako u ZKM-u sve etape nastajanja kazališne predstave: proces narudžbe teksta, prve provjere teksta u formi koncertnog čitanja pred publikom te konačno i praizvedbu teksta. Osim Ivora Martinića i Aleksandra Švabića autorski tim čine: dramaturg Marin Lisjak, scenograf Matija Blašković, scenski pokret potpisuje Petra Hrašćanec, dizajn rasvjete Anton Modrušan, dizajn zvuka, kompozitor Miodrag Gladović, kostimografkinja je Tea Bašić Erceg, a inspicijentica Dina Ekštajn.

Ovo nije prva suradnja Zagrebačkog kazališta mladih i Ivora Martinića. Naime, u ZKM-u je 2019. postavljena i višestruko nagrađivana predstava „Dobro je dok umiremo po redu“, također u režiji Aleksandra Švabića.

Ususret praizvedbi teksta Ivora Martinića „Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute“, u režiji Aleksandra Švabića, održat će se tribina Čitanje kazališta u četvrtak 13. veljače 2025. u 18:00 sati, dvorani Polanec. Ulaz je slobodan.

 ZKM-ovo Čitanje kazališta ujedno je i promocija knjige dviju drama Ivora Martinića u izdanju nakladničke kuće Fraktura.

Uz Martinića, jednog od najvažnijih hrvatskih suvremenih dramskih pisaca, na tribini će govoriti i dramaturg nove ZKM-ove predstave Marin Lisjak i Matko Botić, teatrolog, dramaturg i glazbenik. Tribinu vodi pisac Srđan Sandić.

Utopijsko-distopijska opera Priroda i opera u režiji Mathiasa Behrendsa 8. veljače premijerno na Muzičkoj akademiji

Muzička akademija postavlja opernu produkciju Priroda i opera u režiji Mathiasa Behrendsa i pod mentorstvom maestra Mladena Tarbuka koja će premijerno biti izvedena u subotu, 8. veljače u 19 sati u koncertnoj dvorani Blagoje Bersa. Reprizne izvedbe uslijedit će 10., 11., 12. i 13. veljače. U operi sudjeluju studenti i mentori Muzičke akademije,  Tekstilno – tehnološkog fakulteta, Akademije dramske umjetnosti i Fakulteta hrvatskih studija.

Kao polazište za projekt Behrends uzima umjetničku tezu da priroda više ne postoji. Uništavamo svoj okoliš već poprilično dugo i posljedice toga su sve vidljivije. Mladi su se pobunili protiv tog procesa i zahtijevaju promjene u svakom pogledu, od gospodarstva do kulture. Iz tog je nastala dramaturgija ovog projekta koju bismo mogli nazvati Pet minuta poslije dvanaest: scena prikazuje duboko ukopani bunker nakon katastrofe. Čemu dalje živjeti, u svijetu bez sunca, bez mora, bez prirode? Muzika, kao najumjetnija od svih umjetnosti donosi sjećanja na nekadašnji svijet i netaknutu prirodu. Scene se nižu kroz razne dijelove scenskog prostora i zazivaju različite osjećaje napuštenosti, samoće ili otpora, pojašnjava Mathias Behrends.

Što ostaje kada “priroda” više ne postoji? Koja se sjećanja oslobađaju? Studenti, skupina instrumetalista i pjevača, koji predstavljaju nasumične ostatke čovječanstva, stvaraju fragmente svijeta nakon ekološke katastrofe. Žele pronaći i spasiti pjesmu, glazbu iz ranijeg svijeta i prisjetiti se, primjerice, rijeke, mora, šume, plodova… Kako pronaći svoj jezik, svoju tjelesnost, svoje mišljenje i svoja sjećanja na život prije katastrofe? Ova operna produkcija uključuje niz važnih ulomaka iz opernog stvaralaštva Albana Berga, Luciana Beria, Benjamina Brittena, Antonína Dvořáka, Leoša Janáčeka, Gustava Mahlera, Giacoma Meyerbeera, Modesta Petroviča Mussorgskog, Roberta Schumanna, Richarda Wagnera.

Ovaj novozamišljeni zaplet iz raznih opernih djela oscilira između utopije i distopije. Uništavanje temelja života (“Rheingold” Wagnera), arogantna superiornost čovjeka nad prirodom (“Bog i priroda” Meyerbeera), eksperimenti s posljednjom preostalom vodom (početak “El mar” Berija), smrt vlastitog djeteta (“Wiegenlied” Schumanna) pokazuju beznađe. Nade, razumijevanje, utopije samo su privremeno vidljive: mladoj osobi daju posljednji gutljaj vode (kraj Beriovog “El mara”), prosvjed mlade generacije mogao bi promijeniti društvo nabolje (“Lukava lisica” Janačeka) ), sjećanje na ljubav i čežnju čak i u mračnim, beznadnim danima (početak Schumannove “Genoveve”) i nevine riječi djeteta (kraj “Wozzecka” Berg), dodaje Behrends.

BIOGRAFIJE

Mathias Behrends

Operni redatelj prof. Mathias Behrends pročelnik je Švicarskog opernog studija na Bernskom umjetničkom sveučilištu i redovito režira operne produkcije. Njegovi projekti uključuju opere Krunidba Popeje (C. Monteverdi), Ottone i Giulio Cesare (G. F. Händel), Idomeneo, La finta Giardiniera, Così fan tutte, Čarobna frula (W. A. Mozart), Il curioso indiscreto (P. Anfossi), Falstaff (A. Salieri), The Old Maid and the Thief (G. C. Menotti), Rita, ou Le mari battu (G.Donizzetti) i druge.

Opernu režiju diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Berlinu, asistirao je Ruth Berghaus, Christianu Pöppelreiter, Johannesu Schaafu, Peteru Konwitschnyj i režirao u Stuttgartu, Berlinu, Grazu, Leipzigu, Ingolstadtu, Cottbusu, Singapuru, Zagrebu te na Festivalu u Davosu (Švicarska) i La Chaise-Dieu (Francuska). Predavao je Musiktheater (glazbeni teatar) na Sveučilištu u Grazu, Leipzigu i Karlsruheu, redovito predaje na seminarima iz područja opere te je dugi niz godina bio umjetnički voditelj Međunarodne ljetne akademije u Bielu u Švicarskoj. Spektar njegova režiranja kreće se od Johannes-Passion (Johann Sebastian Bach) do suvremenog glazbenog teatra (Weisse Rose, Udo Zimmermann).

Mladen Tarbuk

Hrvatski skladatelj i dirigent Mladen Tarbuk predaje muzičku teoriju, dirigiranje, kompoziciju i orkestar na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kao redovni profesor u trajnom zvanju. Potpredsjednik je Hrvatskog društva skladatelja.

Djela su mu izvođena na mnogim festivalima suvremene glazbe kao što su Svjetski dani glazbe Manchester, Zagreb i Beijing, Gaudeamus Amsterdam, Wien Modern, World Saxophone Congress Glasgow, Bregenzer Festspiele, Moskovska jesen, Europamusicale München, Musicora Paris, Trieste Prima i Music biennale Zagreb, te su objavljivana u nakladama Doblinger, Cantus i HoneyRock. Dobitnik je nagrada Tolosa 1993, Dr. Ernst Vogel 1993, Papandopulo (dva puta), Slavenski (četiri puta) i Šulek.

Kao dirigent nastupao je s brojnim orkestrima i opernim ansamblima, poput Oper am Rhein u Düsseldorfu, praške i mađarske državne opere, Opera Lyra Ottawa, Sinfonietta Cracovia, Nordic Chamber Orchestra, Orquesta del Estado Mexico, Orchestra Sinfonica Siciliana, Teatro Verdi Trieste, Simfonijskim orkestrom mađarskog radija, te orkestrom National Music Festival Chesterton. Vodio je Operu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i Dubrovačke ljetne igre.

Poseban zborski a cappella koncert zagrebačkoga HNK-a

Jedinstveni zborski događaj održat će se 26. veljače na pozornici Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, kada će Zbor Opere upriličiti koncert Ljubav i zanos: Pjesme iz pera hrvatskih skladatelja.

Pod ravnanjem maestra Luke Vukšića, zborovođe zagrebačke Opere, publika će moći poslušati antologijska zborska djela najprominentnijih hrvatskih skladatelja, od Ivana pl. Zajca, Blagoja Berse, Borisa Papandopula, Igora Kuljerića i Jakova Gotovca.
Prvi put u posljednjih nekoliko desetljeća naš Zbor predstavlja publici cjelovečernji a cappella koncert s probranim programom hrvatskih klasika. Skladbe koje ćete čuti izašle su iz pera skladatelja čija djela rado slušate u našoj operi i koji su svojim djelovanjem i svojom umjetnošću oplemenili naše kazalište. Posebna nam je čast najaviti zagrebačku praizvedbu remek-djela Borisa Papandopula Pozdrav Zori dalmatinskoj u izvedbi sopranistice Mije Domaćine Topalušić i zbora, najavio je Luka Vukšić.

Zbor Opere HNK u Zagrebu osnovan je 1870. godine te je u to vrijeme imao 13 ženskih i 13 muških članova, dok danas broji 33 ženska i 33 muška člana. Tijekom desetljeća zbor je sudjelovao u brojnim opernim izvedbama koje tvore veliki opus u kojem su zastupljena gotovo sva svjetska i domaća operna djela te brojne domaće praizvedbe. Svoju kvalitetu zbor je pokazao i na brojnim svjetskim turnejama i gostovanjima od Tokija do Berlina, a osobitu čast doživio je pozivom Herberta von Karajana da jednu sezonu bude u Salzburgu stalnim zborom u okviru opernih izvedbi.

Osim gostovanja i nastupa s nacionalnom Operom, zbor zagrebačkoga HNK-a u nekoliko je navrata samostalno nastupao u Francuskoj i Italiji, dok su pojedini članovi zbora također bili pozvani kao gosti u brojne europske zemlje.

Dokumentarac Cinema Laika premijerno 5. veljače u Dokukinu KIC:Aki Kaurismäki u priči o izgradnji lokalnog kina 

Dokumentarni film Cinema Laika, debitantski uradak hrvatskog renomiranog vizualnog umjetnika Veljka Vidaka, premijerno će biti prikazan u srijedu, 5. veljače u Dokukinu KIC. Film je to koji bilježi neobičan pothvat u kojem najveći finski redatelj Aki Kaurismäki gradi kino u malom ruralnom gradiću u Finskoj i na taj način pokazuje nemjerljivu važnost kina za lokalnu zajednicu!

U malom gradiću u Finskoj čija ekonomska egzistencija u posljednja dva desetljeća uvelike ovisi o metalurgijskim aktivnostima njegovih stanovnika, renomirani finski redatelj Aki Kaurismäki  te njegov prijatelj, pjesnik i pisac Mika Lätti grade vlastito kino smješteno u staroj ljevaonici. Koristeći reciklirano drvo, metal te rabljeni namještaj, Kaurismäki i stanovnici Karkkile zajedno surađuju kako bi stvorili Kino Laika.

Dvorana će biti okružena automobilima Cadillac, motociklima, rock barovima te inspirativnom ljepotom prirode koja ga okružuje, sažimajući na taj način esenciju kinematografske čarolije – mjesto gdje obitava magija skupa sa svojom dubokom sposobnošću donošenja promjena.

Hrvatski redatelj Veljko Vidak koji je u Zagrebu najprije završio Akademiju likovnih umjetnosti da bi školovanje nastavio u Parizu gdje je diplomirao na studiju režije kao svoj prvi redateljski dugometražni dokumentarni film odlučio je snimiti Cinema Laika, dirljivo i tematski iznimno važno djelo o neupitnoj jačini utjecaja jedne male kino dvorane na lokalnu zajednicu ruralnog finskog gradića. Ovo je univerzalna priča o svim onim zapuštenim sredinama gdje upravo kinematografija odnosno izgradnja lokalnog malog kina predstavlja svojevrsnu revitalizaciju lokalne zajednice. Nakon premijere u Dokukinu KIC, film Cinema Laika stiže u domaća kina 6. veljače.

Veljko Vidak hrvatski je umjetnik i filmaš koji redovito organizira izložbe u Francuskoj, a čija su umjetnička djela obišla svijet. “Netko na kinematografiju gleda kao na način predstavljanja svijeta oko sebe. Kad sam saznao da Aki Kaurismäki gradi prvu kino dvoranu u gradiću Karkkila u Finskoj, odlučio sam slijediti vlastitu ambicioznu inicijativu i to u vremenu koje puno više naginje zatvaranju kina nego njihovom otvaranju“, izjavio je Vidak u jednom intervjuu. Kroz film Cinema Laika, redatelj Vidak prikazuje rastući entuzijazam lokalnog stanovništva koji su na gradnju i skorašnje otvorenje nove kino dvorane gledali kao na određenu transformaciju vlastitog grada. Tijekom njezine izgradnje, kino dvorana je postala glavnom i gotovo ekskluzivnom temom svih razgovora u gradu, gdje god se stanovnici nalazili: “Cijeli grad kao da je disao u ritmu progresa gradnje”, objašnjava Vidak. Mjesto na kojem se gradilo novo kino s vremenom postalo je poput novog srca grada, a stara ljevaonica iznova ih je podsjećala da je cijeli grad nastao upravo zahvaljujući njoj. Simbolično je, stoga, da se kino dvorana gradila upravo na tom istom mjestu.

Karkkila je mjesto u kojem živi otprilike devet tisuća ljudi, a nalazi se na sat vremena vožnje od Helsinkija. Ovaj grad, u kojem sam živio trideset i osam godina, nikad nije imao kino. Kako bi gledali filmove, lokalni stanovnici morali su putovati do drugog grada u blizini ili čak do Helsinkija, izjavio je za Variety redatelj Kaurismäki. Ali sad to više neće morati raditi. Predivan je osjećaj dati im šansu da konačno u svom gradu gledaju filmove. Dokumentarac CINEMA LAIKA uspješno kombinira poznati finski humor s Kaurismäkijevim suptilnim redateljskim stilom, a u filmu se pojavljuje i jedan od najpoznatijih američkih autora nezavisnog filma, Jim Jarmusch.