Početna Blog Stranica 3313

Tri dokumentarca …i to kakva tri!

Autor:
Restart

Pod nazivom “Tri dokumentarca” u kinu Europa održat će se revija trenutno najtraženijih ne-igranih filmova. Od 7. lipnja moći ćemo vidjeti dva su dobitnika Oskara – “Zaljev” (2010.) i “Čovjek na žici” (2009.), a bit će prikazan i novi film Michaela Moorea “Kapitalizam – ljubavna priča”

Najsvježiji je film “Zaljev” Louiea Psihoyosa, upravo nagrađen Oskarom za najbolji dugometražni dokumentarac, dok je “Čovjek na žici” Jamesa Marsha zanimljiv kao prošlogodišnji dobitnik Zlatnog kipića. Oba filma su u distribuciji Restart labela, a društvo će im praviti ni manje ni više nego najnoviji uradak Michaela Moorea “Kapitalizam – ljubavna priča”.

iz filma Zaljev“Zaljev” je u proteklih godinu dana jedan od najnagrađivanijih filmova. Osim prestižnog Oscara, odnio je više od 50 nagrada na važnim svjetskim festivalima, među ostalima na festivalu nezavisnog filma u Sundanceu, na kanadskom Hot Docsu te IDFA-i. Zanimljivo je da se podjednako sviđa publici, žiriju i kritičarima. Kamera američkog vrhunskog podvodnog fotografa Louiea Psihoyosa prati bivšeg dresera delfina (između ostalih i onih koji su glumili popularnog Flipera), a sada zakletog aktiviste Richarda O’Barryja, koji je s ekipom aktivista, filmaša i ronioca odlučio razotkriti tajne koje se kriju iza zabavne industrije, pokušavajući prodrijeti u “zabranjeni” zaljev japanskog otočića Taiji. Snažan i emotivan film se gleda poput trilera i poziva na momentalnu akciju. Film u hrvatskoj distribuiraju Restart label i Lush, a u kinu Europa vidjet ćete hrvatsku premijeru.

iz filma Čovjek na žici“Čovjek na žici” britanskog redatelja Jamesa Marsha osvojio je nagradu Oscar samo godinu dana prije. Još jedan dokumentarac u maniri trilera bavi se “umjetničkim zločinom stoljeća”. Naime, Francuz Philippe Petit, 1974. godine učinio je suludu stvar, između tornjeva-blizanaca Svjetskog trgovačkog centra razapeo je žicu i na njoj balansirao i plesao punih sat vremena, sve dok nije uhićen… Kako mu je to pošlo za rukom, pokazuje ovaj dinamični i na momente nevjerojatan film, snimljen kamerom Igora Martinovića našeg čovjeka s njujorškom adresom. Distributer filma je Restart label.

Ljudsko lice Michaela Moorea

Michaela Moorea, vjerujemo, ne treba posebno predstavljati. Nakon serije izvrsnih filmova, kao što su “Ludi za oružjem”, “Fahrenheit 9/11” i “Sicko” snimio je još jedan provokativan i iznimno kritičan film, koji se ovoga puta bavi – kapitalizmom. U filmu “Kapitalizam kao ljubavna priča” govori koliko je skupo plaćena “ljubav prema američkom načinu života”. Recesija potpomognuta kreditima Amerikancima je za tren im progutala poslove, aute i svu ušteđevinu. Nevjerojatnim statistikama Moore je dao ljudsko lice – odveo nas je u domove onih direktno pogođenih “slijepim vjerovanjem” u ovakav sustav vrijednosti, ali i odlučio predstaviti kako bi ipak mogla izgledati nešto bolja budućnost. Ponovno duhovit i ponovno kontroverzan kao i uvijek. “Voljeli ga ili mrzili kao redatelja, poštovati ga morate”, rekao je jedan od kritičara. Distributer je PaDora.

Sva tri dokumentarca na programu su kina Europa do 22. lipnja, a od 17. lipnja počinju igrati i u Dokukinu Croatia.

[youtube 4KRD8e20fBo nolink]

[youtube EIawNRm9NWM nolink]

‘Tri dokumentarca’, revija trenutno najtraženijih ne-igranih filmova u kinu Europa od 7. lipnja / Dva su dobitnici Oskara, ‘Zaljev’ 2010. i ‘Čovjek na žici’ 2009. / Novi film Michaela Moorea ‘Kapitalizam – ljubavna priča’ /

Kino Europa od 7. lipnja 2010. počinje s prikazivanjem tri vrhunska nova dokumentarna filma, u programu jednostavno nazanom – ‘Tri dokumentarca’. Najsvježiji je ‘Zaljev’ Louiea Psihoyosa distribucije, upravo nagrađen Oskarom za najbolji dugometražni dokumentarac, dok je ‘Čovjek na žici’ Jamesa Marsha, odnio Zlatni kipić prošle godine. Ova dva filma su u distribuciji Restrt labela, a društvo će im praviti ni manje ni više nego najnoviji uradak Michaela Moorea ‘Kapitalizam – ljubavna priča’.

Zaljev’ je u proteklih godinu dana jedan od najnagrađivanijih filmova. Osim prestižnog Oscara, odnio je više od 50 nagrada na važnim svjetskim festivalima, među ostalima na prestižnom festivalu nezavisnog filma u Sundanceu, na kanadskom Hot Docsu te IDFA-i. Zanimljivo je da se podjednako sviđa publici, žiriju i kritičarima. Kamera američkog vrhunskog podvodnog fotografa Louia Psihoyosa prati bivšeg dresera delfina (između ostalih i onih koji su glumili popularnog Flipera), a sada zakletog aktiviste Richarda O’Barryja, koji je s ekipom aktivista, filmaša i ronioca odlučio razotkriti tajne koje se kriju iza zabavne industrije, pokušavajući prodrijeti u ‘zabranjeni’ zaljev japanskog otočića Taiji. Snažan i emotivan film gleda se poput trilera i poziva na momentalnu akciju. Film u hrvatskoj distribuiraju RESTART label i LUSH, a u kinu Europa vidjet ćete hrvatsku premijeru.

Čovjek na žici’ britanskog redatelja Jamesa Marsha osvojio je nagradu Oscar samo godinu dana prije. Još jedan dokumentarac u maniri trilera bavi se ‘umjetničkim zločinom stoljeća’. Naime, Francuz Philippe Petit, 1974. godine učinio je suludu stvar, između tornjeva-blizanaca Svjetskog trgovačkog centra razapeo je žicu i na njoj balansirao i plesao punih sat vremena, sve dok nije uhićen… Kako mu je to pošlo za rukom, pokazuje ovaj dinamičani i na momente nevjerojatan film, snimljen kamerom Igora Martinovića našeg čovjeka s njujorškom adresom. Distributer filma je: RESTART label.

Michaela Moorea, vjerujemo, ne treba posebno predstavljati. Nakon serije izvrsnih filmova, kao što su ‘Ludi za oružjem’, ‘Farenheit 9/11’ i ‘Sicko’, snimio je još jedan provokativan i iznimno kritičan film, koji se ovoga puta bavi – kapitalizmom. Amerikanci su skupo platili svoju ‘ljubav prema američkom načinu života’, recesija potpomognuta kreditima za tren im je progutala poslove, aute i svu ušteđevinu. Nevjerojatnim statistikama Moore je dao ljudsko lice – odveo nas je u domove onih direktno pogođenih ‘slijepim vjerovanjem’ u ovakav sustav vrijednosti, ali i odlučio predstaviti kako bi ipak mogla izgledati nešto bolja budućnost. Ponovno duhovit i ponovno kontroverzan kao i uvijek. ‘Voljeli ga ili mrzili kao redatelja, poštovati ga morate’, rekao je jedan od kritičara. Distributer je PaDora.

Sva tri dokumentarca na programu su kina Europa do 22. lipnja, a od 17. lipnja počinju igrati i u Dokukinu Croatia.


— —

ZALJEV / THE COVE, Louie Psihoyos, SAD, 2009., 91’
www.thecovemovie.com

Distributer: RESTART label i LUSH

Šezdesetih godina, Richard O’Barry, vodeći svjetski dreser delfina, radio je na popularnom filmu ‘Fliper’. Kada mu je jedan od delfina uginuo na rukama, shvatio je da je dresura bila greška i da te životinje imaju pravo na slobodu. Odlučio je da neće odustati dok i posljednjeg delfina ne vrati u prirodno stanište. U režiji vrhunskog podvodnog fotografa, predstavlja nevjerojatnu priču u kojoj se zajedno s ekipom aktivista, filmaša i ronioca zaputio u misiju prodiranja u skriveni zaljev u Japanu i otkrivanje istine o zabavnoj industriji. Misterije koje otkrivaju, predstavljaju samo vrh ledenogbrijega.

Nagrade:
Pobjednik više od 50 prestižnih međunarodnih filmskih festivala, među njima: Academy Awards, Oscar – najbolji dugometražni dokumentarac / Sundance FF – nagrada publike / Hot Docs – nagrada publike / Silver Docs – nagrada publike / Sydney FF – nagrada publike / IDFA – nagrada publike / Los Angeles, Film Critics Association – najbolji film / Toronto, Film Critics Association – najbolji dokumentarac…

Recenzije:
’Ovo je vrlo vjerojatno jedan od najsnažnijih, najemotivnijih i najvažnijih dokumentraca ‘o prirodi’ koji sam ikada pogledao. Brutalno iskren i jednostavno fascinantan’ Scott Weinberg

‘Izvanredan, odlično režiran dokumentarac koji se razotkriva kao špijunski triler, sa svime što se od tog žanra očekuje – od prisluškivanja hotelske sobe do skrivanja i misterioznog muškarca u sivom flanel kaputu’ Jeannete Catsoulis, NY Times

Trailer:
http://www.youtube.com/watch?v=4KRD8e20fBo

— —

ČOVJEK NA ŽICI / MAN ON ON WIRE, James Marsh, UK/SAD, 2008., 90’

www.manonwire.com

OSCAR 2009.

Distributer: RESTART label

Kako snimiti dinamičan dokumentarac o događaju starom više od trideset godina? Redatelj James Marsh snimio je čak i cjelovečernji film o ishrani Elvisa Presleya, pa mu nije bilo nimalo teško povezati intervjue, arhivske materijale i dramske rekonstrukcije, u film koji se prati poput najnapetijeg trilera. O čemu se radi? O ‘umjetničkom zločinu stoljeća’ iz 1974., kada je izvjesni Philippe Petit između tornjeva-blizanaca Svjetskog trgovačkog centra razapeo žicu i na njoj balansirao i plesao punih sat vremena, sve dok nije uhićen… U dokumentarcu kojeg su na Sundanceu nagradili i publika i žiri, ikonoklast koji je nadživio ikonu, nakon 34 godine objašnjava kako mu je to uopće pošlo za rukom.


Nagrade:
Academy Awards – Oscar – najbolji dugometražni dokumentarac / Sundance FF – glavna nagrada i nagrada publike / Los Angeles, Critics Association – najbolji dokumentarac / Outstanding British Films – Bafta Award / National Board of Review – najbolji dokumentarac…


Recenzije

‘Izvrstan film koji djeluje na vas kao triler’ Rodger Ebert

’Oduševljavajuć i mudar film koji doseže neslućene visine’ Time out, New York

Trailer:
http://www.youtube.com/watch?v=EIawNRm9NWM

— —

KAPITALIZAM – LJUBAVNA PRIČA, Michael Moore, SAD, 127’

www.michaelmoore.com

Distributer: PaDora

127’

Michael Moore u svojem je loncu skuhao još jedan kontroverzni ekstremno kritičan film. Ovaj put, okomio se na kapitalizam i cijenu koju Amerikanci plaćaju za svoj način života. Ovoga puta krivac je mnogo veći od General Motorsa, a Moore nas uvodi u još neistraženi teritorij. Danas, američki san više sliči na noćnu moru: obitelji cijenu plaćaju svojim poslom, domom i ušteđevinom. Moore nas odvodi u domove običnih ljudi čiji su se životi zbog povjerenja u taj sustav vrijednosti potpuno preokrenuli. Ono što pronalazi dobro su poznati simptomi ljubavne afere koja je otišla u krivom smjeru: laži, zlostavljanja, izdaja…i 14,000 radnih mjesta koja se svakodnevno gube. ‘Kapitalizam – ljubavna priča’ kulminacija je Moorevih ranijih uradaka o tome kako bi mogla izgledati nešto bolja budućnost.

Nagrade:
Venecija IFF – Leoncino d’Oro Award, The OPEN Prize / Phoenix Film Critics Society Awards – najbolji dokumentarac


Recenzije: Voljeli ga ili mrzili, morate ga poštovati. Moore usmjerava našu pažnju bolje nego ijedan drugi dokumentarist ikad. Roger Ebert, Chicago Sun

Smijao sam se do suza Peter Travers, Rollingstone

75 % Rotten Tomatoes, 7,3 imdb

Darujemo knjigu “Zbogom debljino”

naslovnica knjige Zbogom debljinoJedan od najvećih domaćih autoriteta u području prehrane dr. sc. Ignac Kulier u svojoj najnovijoj knjizi “Zbogom debljino” otkrit će vam mnoštvo korisnih informacija o uzrocima prekomjerne težine i tome kako se nositi s debljinom. Nije nimalo bezazleno, jer prevelika tjelesna masa može pridonijeti razvoju opasnih bolesti srca i krvnih žila, dijabetesa te različitih vrsta raka.

Prema mišljenju stručnjaka debljina je u posljednje vrijeme poprimila razmjere pandemije. Knjiga je odgovor na problem i to ne bilo kakav već utemeljen na  najnovijim znanstvenim saznanjima vezanima za prekomjernu tjelesnu težinu i pretilost. Kao autor dr. Kulier znanstvene činjenice predstavlja slikovit, jednostavan i čitateljima zabavan način.

Izdavač nakladnička kuća VBZ ističe kako u ovom vrijednom izdanju možete saznati sve o kalorijama, mastima, bjelančevinama, ugljikohidratima, glikemijskom indeksu namirnica, masnim stanicama, neučinkovitim i po zdravlje opasnim dijetama, lijekovima za liječenje debljine, dodatcima prehrani, prehrambenim navikama, štetnosti brze hrane i izležavanja pred malim ekranima, kao i o utjecaju tjelesne aktivnosti na smanjenje tjelesne težine, psihološkim aspektima mršavljenja… i još mnogo toga. Knjigu dr sc. Ignaca Kuliera zovu još i biblijom mršavljenja. Dovoljno da isprobate sreću na Online-Zagreb.hr, zar ne? Dovoljno je registrirati se na portalu.

REGISTRIRAJ SE I OSVOJI!

Online-zagreb.hr i VBZ poklanjaju vam primjerak knjige dr. sc. Ignaca Kuliera “Zbogom debljino”.

Kako biste osvojili knjigu, potrebno je na adresu [email protected] poslati email s naslovom  Zbogom debljino _online, te upisati sljedeće podatke – ime i prezime, korisničko ime na Online-Zagreb.hr-u i broj mobitela.

Vaše prijave primamo do 8. lipnja kada ćemo objaviti sretne dobitnike.

Sretno! :-)

Mnogi ne znaju gdje im je sklonište

Autor:
Katarina Butković
[email protected]

Željko Ivančević (Foto: Siniša Kosić /Medijska mreža)U njima pjevamo, plešemo, slikamo, igramo stolni tenis itd., a najčešće ne znamo da smo u tim trenucima zaštićeniji od svih drugih. Govorimo, naravno, o atomskim skloništima, iznajmljenima za razne namjene, koja na prvi pogled i ne izgledaju tako.

No, što u slučaju radioaktivnog zračenja, kemijsko-biološkog djelovanja, otrovnih zagađivača u atmosferi ili avionske bombe ili projektila? Znamo li svi gdje je najbliže sklonište i u kakvom je stanju?

Naš prvi sugovornik Željko Ivančević provjerio je to vrlo brzo, u najbližem kafiću.

Kalinić: Nema adaptacije, a iseljenje u roku 24 sata
Pavle Kalinić, pročelnik Ureda za upravljanje u hitnim situacijama, kaže da je korištenje skloništa u miru regulirano Pravilnikom o uvjetima pod kojima se skloništa mogu davati u zakup. Dva najvažnija uvjeta su da se ne smije obavljati adaptacija i da se na zahtjev nadležnog tijela civilne zaštite sklonište u roku 24 sata mora isprazniti.

– Znaš li gdje je najbliže sklonište? – upitao je konobara.
– Pa, valjda tu negdje – pokazao je na zelenu poluloptu obraslu travom.
– A tko ima ključ od skloništa, u slučaju da se nešto dogodi?
– Ne znam – rekao je konobar.
– I to je važno, kao i mnogo toga o čemu u ovim, nasreću mirnim danima, ne razmišljamo.

Željko je predstavnik suvlasnika u stambenoj zgradi na Gredicama. U njegovim su rukama ključevi skloništa, pa i sudbina barem 250 stanara. Održava ga i brine se o njemu kao o vlastitom stanu, kaže, pa stanari mogu mirno spavati. Za svaki slučaj, ključ je dao još jednom suvlasniku. Vodi nas u u sklonište koje ima sve što je zakonom propisano: krevete, ispravnu ventilaciju i sve instalacije, kemijske WC-e, dva ulaza, nešto pokrivača. Tu nema vlage ni glodavaca, sve je uredno i prozračno. Željka s pravom zabrinjava to što od 1995. godine nitko iz mjerodavnih službi nije došao provjeriti stanje skloništa, pogotovo ako se zna da ima mnogo zapuštenih koja su davno izgubila funkciju.

Darko Arapović (Foto: Siniša Kosić /Medijska mreža)Darko Arapović pokazuje nam u blizini drugi tip skloništa. U vlasništvu je grada i iznajmljeno je stolnoteniskom klubu. Također je besprijekorno. U bočnim hodnicima su kreveti i kemijski WC-i. Vrata teška više od jedne tone garancija su protiv kemijsko- bioloških otrova, ventilacija funkcionira. Pitamo Darka za koliko bi vremena sklonio sve stolove i omogućio ulazak ljudi u slučaju nesreće. Vrlo brzo, čak puno brže od propisana 24 sata. Pokazuje nam kako u trenutku sklapa veliki teniski stol i na kotačićima ga vuče u stranu.

Pitanja za vas:

Znate li gdje vam je sklonište? Jeste li zadovoljni načinom kako se koristi sklonište u zgradi gdje stanujete?

Proći kroz Kamenita vrata…

Autor:
Jozo Renić
[email protected]

procesija (Foto: Siniša Kosić /Medijska mreža)“Išla sam prije ispita na Kamenita vrata zapaliti svijeću”, “Ako sam na putu prema Gornjem gradu, uvijek idem kroz Kamenita vrata da se mogu u tišini pomoliti”, “Kleknula sam pred slikom Gospe da mi se vrati dečko”… Takve su poruke već postale uobičajene kad smo u nekoj nevolji. U ponedjeljak smo slavili Majku Božju od Kamenitih vrata i Dan grada Zagreba. Nakon višestoljetnog štovanja Gospe zagrebačke, od godine 1991. Zagreb ima svoju zaštitnicu – tadašnji zagrebački nadbiskup, kardinal Kuharić dao joj je naslov “zaštitnice, čuvarice i vratarice hrvatske metropole”, a otprije desetak godina njezin se blagdan slavi i kao Dan grada. I ove je godine 31. svibnja išla procesija s njezinim likom. Gradski dužnosnici hodali su među mnoštvom koje je nosilo svijeće, poneki su u ruke zapetljali krunicu, molilo se za bolji život u metropoli.

Gospa od Kamenitih vrata recimo da je danas svojevrstan gradski vjerski i kulturološki brend pa je Zaštitnica grada, kao i sama vrata kao drevna arhitektura, nezaobilazna točka turistima. Svi su oni odslušali legendu iz prošlosti kako je godine 1731. buknuo požar u zgradi sjemeništa Sv. Josipa, koji se proširio na Kamenitu ulicu, Opatičku i Jezuitsku. Mnogo je kuća izgorjelo, čak i gradska bolnica. Međutim, sutradan, kada je vatra utihnula, iz pepela izgorjelih Kamenitih vrata izvađena je neoštećena slika s likom Majke Božje. A budući da je sve uokolo bilo uništeno, čak su se i zvona franjevačke crkve s obližnjega Kaptola rastalila, sačuvana slika smatrala se velikim čudom. Žena koja je pronašla sliku dala je podići oltar i od tada je počela tradicija štovanja, molitve i zavjetovanja.

gradonačelnik u procesiji (Foto: Siniša Kosić /Medijska mreža)Provedete li nekoliko minuta na Kamenitim vratima, vidjet ćete da su od rijeke prolaznika rijetki oni koji barem načas ne zastanu, poklone se i prekriže. U polumraku starih zidina poneki se znaju klečeći zadržati satima, a poneki se tek malo zaustave, osvrću se katkada oko sebe gledajući je li ih tko promatra, pa nisu ni sigurni koliko im dugo pristoji tu se zadržavati. Da li šaptati molitvu ili samo micati usnama? Ima situacija da te jureći biciklist prekine u obraćanju Gospi ili tišinu poremeti turistički vodič koji u blizini megafonom tumači starine. Bilo kako bilo, ta slika i znamenitost Kamenitih vrata više su od jedne priče iz prošlosti; jednostavno se i onima koji nisu pretjerani bogomoljci usadilo u svijest da tu ima ono nešto…

Kamenitih se vrata sjetimo i onda kada kraj njih u kriznim stanjima čeka policijski kordon kako bi zaustavio prosvjednike koji kroz ta “vrata boljeg života” kane uzići na Trg sv. Marka. Sve njih Zaštitnica motri. Pa i onih par bogalja što čuče pokraj obližnjeg sv. Jurja, vapeći za pomoć Gospe ne bi li užurbani prolaznici prema njima pokazali milosrđe.

IZLOŽBA: Od stripa do filmskog platna

Izložba Od stripa do filmskog platna – belgijski strip i animacija, Galerija ULUPUH, 11 sati

Galerija ULUPUH, Tkalčićeva 14, tel. 4813-746, http://www.ulupuh.hr/

Izložba je izvorno postavljena u lipnju 2007. godine, a gostovanje su omogućili Služba za međunarodne poslove Valonije i Bruxellesa te Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Bruxellesu.

PET+: Zastrašujući imperativi ljepote

Autor:
Maja Jagar (PET+)

Maja JagarUdruga PET+ sa zadovoljstvom najavljuje hrvatsku premijeru dokumentarca „Prelijepa Amerika“ u kinu Europa  11. lipnja u 19 sati, kao i posjet jedne od producentica filma – američke stručnjakinje za poremećaje prehrane prof. Carolyn Costin!

Pogledala sam film pa vam prenosim najzanimljivije momente „Prelijepe Amerike“. Kao uvod, autori su upitali  američkog tinejdžera kakve djevojke voli. Automatski je odgovorio mršave. Na pitanje zašto, nije znao odgovoriti.

Carolyn CostinDanašnju općeprihvaćenu ideju  ljepote predstavljaju vrlo mršave djevojke  koje doduše imaju i ponešto masti. Ali ne bilo gdje. Isključivo u predjelu grudi i stražnjice. Takvu građu tijela, prema procjenama, ima 5 posto američkih žena.

Da se netko iz budućnosti  vrati u naše vrijeme, neke bi ga stvari veoma iznenadile. Primjerice, supermodeli tjedno zarađuju u prosjeku 30.000 dolara. Istovremeno, djevojke iste visine i kilaže zadržavaju u bolnici kako ne bi umrle od anoreksije  i troše istu tu količinu novca na liječenje. Kako je moguća takva kontradikcija? Što to naše društvo radi od nas? Je li moguće da je važnije kako izgledamo nego tko smo?

Djevojke, a u zadnje vrijeme sve češće i momci, izloženi su jakom društvenom imperativu za savršenim izgledom. Neki mu odolijevaju, dok za one osjetljivije, „kanarince u rudniku“ kako ih naziva Carolyn Costin, ovdje započinje mučna borba za očuvanje svojega „ja“ iz koje nažalost, ne izađu svi kao pobjednici.

Nerealni zahtjevi

Korištenje živih organizama za ocjenjivanje čistoće okoline je prilično stara aktivnost. Nekad davno su rudari nosili sa sobom kanarinca u rudnik i ako bi ova ptičica počela gubiti svijest, to bi bio znak da je metan, plin bez mirisa, dosegao visoke i opasne koncentracije u jami. Rudari bi se povlačili iz toksična toksične okoline i neko vrijeme se ne bi vraćali u jamu.

Mogli bismo povući paralelu između rudnika i naše kulturne zajednice.

Koga možemo kriviti za te nerealne imperative ljepote? Tko bi mogao profitirati od nezadovoljstva jedne djevojke svojim izgledom? Ona sama sigurno ne. Niti njen partner. Niti njeni roditelji, prijatelji, na prvi pogled nitko…

Sociologinja Anne Becher, u svom posjetu otočju Fidži 1982. godine otkrila je da se radi o sredini u kojoj se visoko cijeni ženske obline. Poželjna žena je jake tjelesne konstitucije, ona koja bi u zapadnom svijetu svakako bila proglašena pretilom. Kao i Mauritaniji, zemlji na zapadu Afrike, gdje je dobro ugojena djevojčica bila  najbolji znak dobrog položaja obitelji. U to doba otočani nisu imali televiziju. Sociologinja je provela istraživanje, koje je pokazalo da nijedna tinejdžerica dotada nije povraćala u svrhu smanjivanja svoje težine.

Samo 6 godina kasnije, nakon što su i oni dobili svoj „prozor u svijet“, čak 11 posto djevojčica je priznalo da koristi tu agresivnu metodu kao način kontrole svoje težine!

Zašto? Jer su gledajući televiziju zaključile da mršave žene imaju puno bolji položaj u društvu od onih jačih.

Savršenstvo ne postoji

Pod utjecajem medija, sve nam je teže cijeniti prosječnost. Razaznati ono što ženu doista čini lijepom. Tražimo savršenstvo i u sebi i u drugima.

Važno je spoznati da ono ne postoji. Ne gleda nas sa jumbo plakata s najnovijom kolekcijom kupaćih kostima niti iz reklame za kremu za lice. Djevojka koja nam se smiješi s nje vjerojatno i sama ponekad ima loš dan, pokoju pjegicu, prištić, kratke prste, prevelike ili premale grudi, odnosno neku “nepravilnost” bilo koje vrste.

Ono što zasigurno ima je četa ljudi koja ju je pripremila za to snimanje i privremeno uklonila sve njene nepravilnosti kako bi nam prodala sliku savršenstva. Posljedično, osjećaj nezadovoljstva samima sobom.

Kozmetička industrija od toga živi. Što bismo mi više bili zadovoljni sobom, to bi ona imala manje posla.

Istraživanja pokazuju da tri minute listanja modnog časopisa izaziva u 70 posto žena depresiju, zabrinutost i osjećaj srama zbog svog izgleda. To je naprosto strašno i nedopustivo.

Takve negativne utjecaje moramo moći prepoznati i znati im se suprotstaviti, jer  vrijednost nas kao osoba zasigurno ne ovisi o stupnju sličnosti s retuširanom slikom neke djevojke u modnom časopisu. Kako izgledamo nije presudno, već ono kakvi smo. Ljepota je lijepa, ali ona bez sadržaja vrlo brzo gubi svoj sjaj. Unutarnja ljepota i vjera u sebe imaju mnogo duži rok trajanja. Kao što kaže američka aktivistkinja Gloria Steinem, samopouzdanje nije sve. Stvar je u tome da bez njega nema ničeg drugog.

Želite li pogledati dokumentarni film „Prelijepa Amerika“ o tome kako mediji utječu na našu sliku o sebi, dođite u petak 11. lipnja u 19 sati u kino Europa! Nakon  hrvatske premijere ovog dokumentarnog filma, moći ćete diskutirati s prof. Carolyn Costin, terapeutkinjom i medijskom aktivisticom za afirmiranje prirodne slike žene u javnom životu. Ulaz je slobodan!

Maja Jagar