Autor:
Jozo Renić
[email protected]
“Išla sam prije ispita na Kamenita vrata zapaliti svijeću”, “Ako sam na putu prema Gornjem gradu, uvijek idem kroz Kamenita vrata da se mogu u tišini pomoliti”, “Kleknula sam pred slikom Gospe da mi se vrati dečko”… Takve su poruke već postale uobičajene kad smo u nekoj nevolji. U ponedjeljak smo slavili Majku Božju od Kamenitih vrata i Dan grada Zagreba. Nakon višestoljetnog štovanja Gospe zagrebačke, od godine 1991. Zagreb ima svoju zaštitnicu – tadašnji zagrebački nadbiskup, kardinal Kuharić dao joj je naslov “zaštitnice, čuvarice i vratarice hrvatske metropole”, a otprije desetak godina njezin se blagdan slavi i kao Dan grada. I ove je godine 31. svibnja išla procesija s njezinim likom. Gradski dužnosnici hodali su među mnoštvom koje je nosilo svijeće, poneki su u ruke zapetljali krunicu, molilo se za bolji život u metropoli.
Gospa od Kamenitih vrata recimo da je danas svojevrstan gradski vjerski i kulturološki brend pa je Zaštitnica grada, kao i sama vrata kao drevna arhitektura, nezaobilazna točka turistima. Svi su oni odslušali legendu iz prošlosti kako je godine 1731. buknuo požar u zgradi sjemeništa Sv. Josipa, koji se proširio na Kamenitu ulicu, Opatičku i Jezuitsku. Mnogo je kuća izgorjelo, čak i gradska bolnica. Međutim, sutradan, kada je vatra utihnula, iz pepela izgorjelih Kamenitih vrata izvađena je neoštećena slika s likom Majke Božje. A budući da je sve uokolo bilo uništeno, čak su se i zvona franjevačke crkve s obližnjega Kaptola rastalila, sačuvana slika smatrala se velikim čudom. Žena koja je pronašla sliku dala je podići oltar i od tada je počela tradicija štovanja, molitve i zavjetovanja.
Provedete li nekoliko minuta na Kamenitim vratima, vidjet ćete da su od rijeke prolaznika rijetki oni koji barem načas ne zastanu, poklone se i prekriže. U polumraku starih zidina poneki se znaju klečeći zadržati satima, a poneki se tek malo zaustave, osvrću se katkada oko sebe gledajući je li ih tko promatra, pa nisu ni sigurni koliko im dugo pristoji tu se zadržavati. Da li šaptati molitvu ili samo micati usnama? Ima situacija da te jureći biciklist prekine u obraćanju Gospi ili tišinu poremeti turistički vodič koji u blizini megafonom tumači starine. Bilo kako bilo, ta slika i znamenitost Kamenitih vrata više su od jedne priče iz prošlosti; jednostavno se i onima koji nisu pretjerani bogomoljci usadilo u svijest da tu ima ono nešto…
Kamenitih se vrata sjetimo i onda kada kraj njih u kriznim stanjima čeka policijski kordon kako bi zaustavio prosvjednike koji kroz ta “vrata boljeg života” kane uzići na Trg sv. Marka. Sve njih Zaštitnica motri. Pa i onih par bogalja što čuče pokraj obližnjeg sv. Jurja, vapeći za pomoć Gospe ne bi li užurbani prolaznici prema njima pokazali milosrđe.
