“Kuhanje povijesti” ili ratovanje preko kuhinjskih lonaca
Autor:
Restart
Dokumentarni film “Kuhanje povijesti” snimljen prošle godine u režiji Petra Kerekesa baziran je na 10 recepata vojnih kuhara. Priča se proteže od Drugog svjetskog rata, gdje o njemačkom kruhu govore vojnici Wehrmachta i Ruskinja zadužena za “pravljenje palačinki mrtvima”, preko aktualnih i poznatih ratova kao što je onaj u Čečeniji, a nama najzanimljivija svakako je recentna povijest.
Titov kušač hrane govori nam da se nakon maršalove smrti “kuhinja poseljačila”, a i da se već preko ponuđenih delicija na stolu mogao primijetiti “da će sve otići dovraga”. Hrvatski brigadir Mladen ponosan je na teletinu kojom je hranio Hrvatsku vojsku, dok pakračke gospođe otkrivaju tajne paprikaša koje su kuhale za srpsku vojsku.
Hranjenje trupa, taktička je strategija korištena do zapanjujućih razmjera u najvećim europskim konfliktima 20. stoljeća.
Mesna pita jedne Ruskinje dala je milijunima muškaraca potrebnu snagu za pobjedu u Drugome svjetskom ratu. Pekar u židovskom logoru sprovodi plan protiv nacističkih čuvara jedinim sredstvom koje mu je na raspolaganju – arsenom.
“Gladan vojnik ne osjeća se sigurno”
Tko bi rekao da su se ratovi vodili loncima, tavama i posudicama za papar? Za razliku od klasičnog dokumentiranja ratnih uspomena, slovački redatelj usmjeren je na poseban aspekt: osjetilni element rata. Vojni kuhari imaju jedinstven i dosad neotkriven utjecaj na bojnom polju. “Gladan vojnik ne osjeća se sigurno”, objašnjava vojni kuhar dok pravi kobasice.
Naizmjence iščašene i uzbudljive osobne priče zaboravljenih svjedoka povijesti tiho očovječuju nezapisane ratne bitke i njihovu cijenu. Šest ratova, 10 recepata i 60.361.024 mrtvih – “Kuhanje povijesti” fascinantna je priča o prošlosti.
Film počinje svoju hrvatsku distribuciju u kinu Europa od 13. rujna, od 24. rujna je i u Dokukinu Croatia, od 19. listopada u splitskim Zlatnim vratima, od 29. listopada u pulskom kinu Valli te početkom listopada u Bjelovaru na programu DOKUart festivala. Nakon toga slijedi distribucija u 20-tak hrvatskih gradova.
Sve su rečenice o ljubavi patetične pa će tako zvučati i kad kažem da sam se u Zagreb zaljubio na prvi pogled i da ta ljubav traje i trajat će – rekao nam je Joško Ševo, poznati hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac te profesor glume na Akademiji dramskih umjetnosti.
Ostvario je mnoge televizijske uloge, najpoznatije su one u “Bitangama i princezama” te “Hlapićevim novim zgodama”, i ostvario mnoge uloge u kazalištu Gavella.
Četvrto izdanje Vox Feminae festival ili festivala na kojem se čuje ženski glas očekuje nas od 16. do 19. rujna, a to znači puno filmova, glazbe, diskusija i radionica. Odvijat će se na “staroj” lokaciji, u Autonomnom kulturnom centru Medika (AKC Medika), Pierottijeva 11.
Večernji glazbeni program donosi presjek najboljih hrvatskih autorica različitih glazbenih žanrova pa je tako petak rezerviran za hip hop, reggae i dancehall. Zvijezda večeri je Diyala. Subota počinje s najboljom novom hrvatskom kantautoricom Ninom Romić te se nastavlja u žešćim rock i elektro ritmovima preko benda Žen i DJ dua Miće Mace iz Rijeke.
Provesti 12 sati s fotoaparatom u rukama nije lako ni profesionalcima, a kamoli amaterima. Ali, upravo to je veliki izazov fotomaratona koji je po treći puta održan u Zagrebu. Ideja stara 21 godinu zarazila je domaće ljubitelje fotografije pa su puni energije startali jučer u 10 sati s Trga bana Jelačića gdje su dobili i prvih osam tema za fotkanje:
Vremena za razmišljanje nisu imali puno, tek pola sata da obave posao i prebace se do sljedeće lokacije, i tako 12 sati uzastopce. Od sudionika se očekivalo da snime 24 fotografije, na svakoj lokaciji samo po jednu i mnogima je to pošlo za rukom, međutim neki su odustali. Zašto, objasnili su na Facebook stranici Fotomaratona – najčešći je problem bio umor. Oni izdržljiviji došli su na svoje:
Neki od sudionika bili su pomalo razočarani što ljudi koje žele slikati traže za uzvrat novac za dopuštenje, drugi su usprkos dobivenim baterijama prije završetka sve potrošili, treći bi radije neke druge lokacije za snimanje od onih koje su određene propozicijama natjecanja… Usprkos “primjedbama” konačni dojam je odličan pa cjelokupno natjecanje i organizacija dobivaju najviše pohvala od samih sudionika.
