Autor:
Katarina Butković
[email protected]

Joško Ševo (Foto: Siniša Kosić /Medijska mreža)Sve su rečenice o ljubavi patetične pa će tako zvučati i kad kažem da sam se u Zagreb zaljubio na prvi pogled i da ta ljubav traje i trajat će – rekao nam je Joško Ševo, poznati hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac te profesor glume na Akademiji dramskih umjetnosti.

U Zagreb je došao iz drevnoga Trogira 1977., s punih 18 godina. Grad ga je očarao ljepotom, ali mu se učinio nekako tamnim, sivim i dosta neuređeim. Prva temeljita obnova zbila se prije Univerzijade i tad mu je grad izgledao kao umiven i ponovno rođen.

– Današnji je Zagreb onakav kakavog sam ga zamišljao u najljepšim snovima. S godinama je moja ljubav prema njemu sve zrelija i jača. Kad me pitaju što je s Trogirom, odgovaram Mihalićevim stihom: “Prolazim Zrinjevcem, dotiče me more”. Nisam izgubio more u sebi voleći Zagreb – govori nam Joško.

Čekao i dočekao svojih pet minuta
Ovih dana Joško odrađuje svoj najteži posao – odabir mladih glumaca na prijemnom ispitu na Akademiji.
– Šef sam komisije za mlade glumce i nije mi lako. Od 140 studenata moramo odabrati 12. Teško je rušiti nečije snove, ali 128 ljudi morat će potražiti sreću na nekom drugom fakultetu. To se dogodilo i meni i zato mi je još teže. Kad sam prvi put pao na Akademiji, upisao sam Filozofski fakultet i čekao svojih pet minuta. Čekao i dočekao.

Vrijeme podstanarstva bilo je vrlo zanimljivo, jer je prošao sve kvartove osim Črnomerca. Ipak mu je centar grada, gdje danas živi, ostao omiljeno odredište. Udaljenost od Akademije do stana prepješači uvijek s istim divljenjem, idući lijevom i vraćajući se desnom stranom. To je svojevrsni ritual u kojem svakodnevno uživa. Zagreb ne bi mijenjao nekim drugim gradom, ali bi zato mijenjao lice Zagreba, posebno Novoga.

– Da sam gradonačelnik, otvorio bih odmah jedno kazalište u Novom Zagrebu i približio bih Zagreb Savi.

Ne treba se sve odvijati oko Jelačić-placa. Grad mora pozitivno pulsirati cijelim svojim bićem. Ne bih želio da se Zagrebu dogodi ono što se događa u nekim europskim gradovima, a to je izmještanje života izvan grada.

Joško ne želi uspoređivati Zagreb s drugim gradovima, jer Zagreb se voli, a ne uspoređuje. Ipak, neke ulice u Grazu podsjećaju ga na zagrebačke, pa jednu čak i zove Radićevom. Voli putovati, osobito voli povratke, jer su uvijek potvrda više koliko voli Zagreb.

Joško Ševo je ove godine dobio dvije velike nagrade, jednu na Festivalu glumca za ulogu Mate Arpuna u predstavi “Škrtičina” i drugu, Zlatni smijeh, na Danima satire za istu ulogu. Dosad mu je uloga Drage u predstavi “Poletija grdelin iz žuja” bila najdraža, odigrao ju je čak 120 puta, no sad misli da je to ipak uloga Mate Arpuna.

Joško Ševo (Foto: Siniša Kosić /Medijska mreža)Ostvario je mnoge televizijske uloge, najpoznatije su one u “Bitangama i princezama” te “Hlapićevim novim zgodama”, i ostvario mnoge uloge u kazalištu Gavella.

Nastupa i sa svojom glumačkom družinom. Svog sina, kaže, nikad neće nagovarati ni odgovarati od glumačkog poziva. Iako je u glumačkim vodama već četvrt stoljeća, ne misli usporiti. Uskoro počinju novi projekti na daskama koje život znače.

Na kraju je parafrazirao svog omiljenog skladatelja i pjesnika Arsena Dedića, rekavši da se Arsen i Zagreb vole tajno, a on i Zagreb uvijek javno.