Akademska slikarica Matilda Mueller suvremena je hrvatska likovna umjetnica, diplomirala je na ljubljanskoj Akademiji, izlagala je na nekoliko samostalnih izložbi.
U povodu novoga izlaganja u Madridu razgovaramo s umjetnicom.
Gđo Müller, trenutno izlažete u Madridu, u galeriji Monat. Što ste izložili?
-Izložila sam dvije slike: portret i autoportret intenzivnih, živih boja i linija kojima slikam ljudska lica onako kako ih trenutno doživljavam: slojevito, oljušteno, živo, prekriveno, tajanstveno, transparentno, kontrastno i nadam se zanimljivo.
Ove slike su nastale višemjesečnim skiciranjem i proučavanjem ljudskih lica na malim formatima papira a sada ih polako prenosim na platna velikih dimenzija (100×70 cm i veća).
Ove jeseni, izlažete u Parizu, u okviru predstavljanja galerije Monat.
-Tako je. Prvo ću nešto reći o samoj galeriji. Galerija Monat je galerija suvremene umjetnosti smještena u staroj gradskoj jezgri Madrida u Španjolskoj koja kontinuirano radi na održavanju uske veze između novonastalih,etabliranih moderniji suvremenih umjetnika kroz suradnju s kolekcionarima umjetnosti širom svijeta. Galerija me je kontaktirala i predložila mi suradnju ne samo u sklopu internacionalne grupne izložbe u svojoj galeriji, koja je u tijeku s moje dvije slike (od 4.6.2021 .- 4.7.2021.), već i na sajmu umjetnosti u Parizu. Suvremeni umjetnički sajam, Art3f u Parizu je sajam suvremene umjetnosti na kojem se sastaju poznati međunarodni vlasnici galerija i umjetnici iz cijele Europe, kao i regionalni izlagači kako bi predstavili svoja najnovija djela.Održava se tri dana od 10.-12.9 2021. i na njoj ću izložiti također dvije slike, dva portreta.
U središtu Vašeg zanimanja su portreti.
-Da, trenutno sam malo više koncentrirana na njih premda uvijek nešto radim paralelno. Ljudska lica su oduvijek inspirirala umjetnike. Bili su da tako kažem-pokazatelji osoba, njihove važnosti, bogatstva, njihove mode te psihološkoga stanja.
U nekom trenutku sam ih počela crtati i ja, većinom tušem a gledajući ih s odmakom uočila sam jaku psihološku komponentu osoba koje sam portretirala.
Kako je vrijeme odmicalo, napuštala sam crno-bijeli portretni izraz i polako prelazila na jaki kolorit i trenutno tražim, igram se, učim, pokušavam prikazati osobu koju vidim na neki svoj način. Bilo da je to osoba koju poznajem ili neka koja me je zaintrigirala na nekoj slučajnoj fotografiji na internetu. Uglavnom portretiram ljudski lik kroz likovne elemente: linije, boju, teksturu, plohu i prostor na svoj intiman i ekspresivan način. Živim bojama ističem život, strast, toplinu i osjećaje.
Ne ograničavam se na postizanje stopostotne sličnosti ali mi je lijepo dati malu naznaku koja bi naslutila koja to osoba jest.
Koliko je pojedina tehnika značajna za Vaš rad?
-Volim učiti. Ja zapravo svakodnevno i iznova učim. Ali volim i istraživati.
Uz tradicionalna učenja o umjetnosti, tradicionalne tehnike, mene su uvijek zanimali pomaci izvan poznatoga konteksta, izleti u nepoznato, istraživanje nečega drugačijeg i stvaranje novog. Često mi stalna ponavljanja brzo dosade (premda znam da je “ponavljanje majka znanja”) i tada jednostavno počinjem nešto drugačije.
Jako volim elemente iznenađenja u umjetničkom izražavanju.
Lijepo je naučiti služiti se npr. Samo mokrim ili suhim slikarskim tehnikama ali ja sam oduvijek spajala naizgled nespojivo. Narančastu s plavom, zelenu s purpurnom. Plastiku s drvetom, platno sa staklom. Pastele s akrilom, pastozan nanos boja s lazurnim. Fotografiju sam topila upaljačem I preko toga slikala flomasterima. Od toga stvarala unikatne vizualne predmete, poklone. Ponekad mi je sve to istraživanje uspijevalo. Često nije.
Ponekad moje istraživanje ispadne nezanimljivo a još češće završi prebojano, kao podloga za nešto novo ili u smeću.
Jako volim elemente iznenađenja u umjetničkom izražavanju. Svojim vlastitim načinima pokušavam naglasiti ono što mislim da je bitno te istražujem kako pojačati doživljaj slike.
Način na koji se izražavam je različit, ovisno o trenutačnim idejama, mislima I osjećajima.
Zaključno mogu reći da se ne ograničavam niti s jednom tehnikom ili stilom.
Što je ključ za razumijevanje Vašeg slikarstva?
-Zar mora postojati ključ? I zašto bi postojao samo jedan? Mislim da umjetnost nije samo poznavanje sve literature ovoga svijeta koja objašnjava kako je nešto naslikano i zašto je baš tako. Naravno da znanje itekako pomaže, i meni puno pomaže ali ponekad treba samo stati i prepustiti se. Pokušati se povezati, osjetiti. Možda mi baš vi možete otkriti nešto novo o mojoj slici i naučiti me nešto novo…još učim…
Ističete Kleeovu izjavu, kako linije treba pustiti u šetnju.
-Čitajući Klee-ov naoko jednostavan „Pedagogical sketchbook“, pedagošku skicirku iz 1925. godine, zaintrigirale su me skice i objašnjenja, učenja o liniji, njenom slobodnom kretanju, šetnji bez cilja. Često sam se osjećala kao njegova linija koja pokušava naći svoj konačni crtež.
Uz izjavu „jedno oko vidi, drugo osjeća“ ova izjava kako linije treba pustiti u šetnju me je privukla jer mi je dala poticaj da se dok stvaram ne ograničavam, otpustim i opustim. Ohrabrujem da se ne držim provjerenih koncepata već slušam svoju nutrinu I puštam ju na svoja platna ili već neki drugi materijal. Tako i ja svoje linije stavljam u šetnju i puštam neka se slobodno kreću.
Što je novo u atelijeru?
-U atelijeru sam trenutno završila jedan meni zanimljiv portret po narudžbi, u istom ovom stilu, još malo slojevitijem i baš se radujem kako će ga ta osoba doživjeti. Trenutno se, kako sam već ranije izjavila bavim tzv. portretima na moj način, ne bojeći se boja a paralelno učim od raznih izvrsnih umjetnika kao što su Eugen Varzić iz Hrvatske te od nekoliko njih izvan Hrvatske.
Kako doživljavate aktualnu umjetničku produkciju?
-Hm, zanimljivo pitanje. Rekla bih da je aktualna umjetnost, umjetnička produkcija vrlo živa, možda čak življa nego ikad. U ovim zahtjevnim vremenima u kojima se nalazimo ona je neophodna i nadam se da će to shvatiti svi koji odlučuju o njoj u okviru pojačavanja umjetničke satnice od najranije školske dobi.
Planovi, izložbe, monografije…?
-Planovi su raditi i stvarati a onda, tko zna kamo će me to dovesti. Ne opterećujem se s time previše. Važno je raditi a onda će valjda doći I izložbe.
Nadam se bar jednoj grupnoj ili samostalnoj izložbi u Hrvatskoj sljedeće godine a za monografiju će trebati proći još puno rada I vremena da bih stvorila dovoljno djela kako bih ju ostvarila.
Miroslav Pelikan
