Iza imena Zea krije se Arnold de Boer iz Amsterdama, nizozemac koji je dobro poznat posjetiocima kultnih močvarnih underground koncerata. U Močvari je kao Zea nastupao već 2 puta – 2009. i 2017. godine. Osim toga, Arnold je od 2009. godine pjevač i gitarist kultne nizozemske grupe The Ex. I The Ex su također dva puta do sada nastupali u Močvari i bez daha i rasplesanima ostavili sve posjetitelje svojim jedinstvenim spojem zapadne alternativne rock glazbe i ethno glazbe koja potiče sa afričkog kontinenta.
Upravo je Arnold kao “svježa krv” bio taj koji je u The Ex na velika vrata inkorporirao afričke utjecaje bliske grupama poput Konono No 1 iz Konga koji se čuju na albumima “Catch My Shoe”, “Enormous Door” i “27 passports” na kojima je Arnold učestvovao.
SUBOTA 21.08 • POČETAK 20:00 • UPAD 0 KN
Lokacija: Močvarna terasa
Covid putovnice nisu potrebne.
Zbog epidemioloških mjera vodimo pisanu evidenciju posjetitelja pa vas molimo da dođete prije početka koncerta kako bi izbjegli gužvu na ulazu i kako ne bi zakasnili na početak koncerta.
Sve je to, samo u one man verziji jednako zastupljeno i na koncertima kaoda nastupakao Zea. Arnold uz pomoć gitare, semplera i ritam mašina spaja post punk, elektroniku, afro beat i brojne druge utjecaje u jedinstvenu glazbenu cjelinu u kojoj možete čuti i Joy Division i Atari Teenage Riot i ethno jazz iz Etipoije.
Najbolji prikaz svega napisanog je album Zea – “The Swimming City” objavljen 2014. godine dok posljednji album “Summing” iz 2020. godine, snimljen sa nizozemskim pijanistom Oscar Jan Hooglandom još više širi granice glazbenog teritorija na kome se Arnold nalazi.
Ovo je još jedan od onih malih “tajnih” koncerata koje možete vidjeti i zbog koga će vam prijatelji nabijati zazubice ako ga kojim slučajem propustite.
Koncert se održava u sklopu Disclosure art festivala.
Akademski kipar i akademski glazbenik Vitold Košir istaknuti je suvremeni hrvatski umjetnik, autor značajnog skulptorskog opusa,izlagao je na brojnim samostalnim izložbama. Uz umjetnost i glazbu Košir je istinski, strastveno odan sokolarstvu.
Gospodine Košir, pored skulpture i glazbe, aktivno se bavite i sokolarenjem. Što je za Vas sokolarstvo?
-Sokolarstvo je danas priznata nematerijalna kulturna baština. Zaista je vrsta umjetnosti, gusto filigransko emotivno tkanje između čovjeka i divlje životinje koje se ispunjava slobodnim letom. Tradicija koja se kroz stoljeća vrlo malo mijenjala.
Važna je obuka ptica.
-Dobro sokolarstvo počiva na povjerenju između grabljivice i čovjeka. Prvi koraci sastoje se od učenja ptice da mirno sjedi na ruci, s rukavice uzima hranu i dolijeće na poziv. Što znači da ste puno vremena u neposrednoj blizini, upoznajete karakter, stječete ugodne zajedničke pozitivne navike. Obuka grabljivica vrijeme je međusobnog zaljubljivanja. Sokolar svojoj ptici nudi hranu, zaštitu i bezbrižan odmor nakon slobodnog leta.
Kada ste se počeli?
-Sokolarstvom se bavim preko 35 godina. Početak je bio čisti prst sudbine. Kao klinac s nepunih 19 doselio sam se na Pantovčak gotovo preko puta Marijana Žižanovića i moj dječački san se najednom ostvario. U vrlo kratkom roku dozvolio mi je rad s nekoliko vrsta grabljivica i ubrzo prepustio orla. Imam veliku sreću da smo sve ove godine prijatelji i suputnici.
Sokolarstvo je ekskluzivni, rijetki sport?
-Definicija sokolarstva je lov s treniranom pticom grabljivicom. Vremena u kojem su ljudi lovili iz potrebe ne bi li se prehranili davno su prošla. S vremenom je jednim dijelom postalo i sport i razbibriga visokih društvenih slojeva, pogotovo u srednjem vijeku.
Danas je zakonom dozvoljeno svakome tko položi propisane ispite, a ptice su dostupne kod uzgajivača koji danas i u Hrvatskoj uzgajaju vrhunske ptice svih vrsta interesantnih za sokolarstvo.
Vrijeme otvorenih granica i brzog napretka tehnologije – tu mislim na telemetriju za lociranje ptica, moderne materijale za izradu opreme i na automobile kojima lako putujemo na udaljene međunarodne sokolarske susrete -omogućilo je da sokolarstvo postane mnogima dostupno. Ipak, zbog količine vremena koje zahtjeva održavanje ptice u dobroj mentalnoj i fizičkoj kondiciji sokolarstvo je još uvijek rijedak sport.
Prepoznaju li ptice sokolara?
-Svakako. Svakodnevnim kontaktom razvija se jedinstven odnos između svakog sokolara i njegove ptice. Karakterom se ptice ne razlikuju samo među vrstama – sokolovi su potpuno drugačiji od orlova, jastrebovi su po naravi dijametralni harrisima – nego i među jedinkama iste vrste. Tako neke životinje nerado surađuju s nepoznatim ljudima ili psima dok druge s tim nemaju nikakvog problema.
Ima li sokolarstvo danas praktičnu primjenu?
-U novije vrijeme dobiva jednu potpuno novu dimenziju. Biološka zaštita aerodroma, hotela, parkova, skladišta, javnih i poljoprivrednih površina, sve je prisutnija zbog ogromnog prirasta broja vrana i galebova.
S kojim vrstama ptica Vi radite?
-Harrishawk je grabljivica s američkog kontinenta. Jedinstvena odlika te vrste je da u prirodi žive i love u jatima. Tako imaju visoku socijalnu inteligenciju i sklonost suradnji što ih čini vrlo ugodnim partnerom.
Orao je najveća grabljivica impozantnih dimenzija i visoke inteligencije. Ljepota i snaga smjestili su ga u mitove kao pticu Zeusa i sv. Ivana, grbove Rima, Austrije, Njemačke, SAD i Rusije i još mnogih zemalja, plemićkih obitelji i gradova. Moja orlica stara je tek godinu dana, a u prvoj sezoni pokazala je ugodan i stabilan karakter.
Dolet orla na ruku sasvim je riječima neopisiv emotivni spektakl.
Vi doista i živite skupa s tim pticama?
-Veliko bogatstvo u mom životu je količina slobodnog vremena koje mogu odvojiti za sokolarstvo. Dijelim s njima i fizički, i emotivni, i mentalni prostor. Uz situaciju da imam ogroman vrt i stan prilagođen sokolarskim potrebama zaista svakodnevno i doma, i u prirodi,i slobodi živim sa svojim pticama.
Postoji li i lijepa i ružna strana ovoga sporta?
-O lijepima strana Vam govorim sve vrijeme. Sokolarstvo je kulturna baština, predivan put u poimanje prirode. Emocijama nabijen odnos između ptice i čovjeka. Enormno uzbuđenje kod svakog ispuštanja u slobodni let i beskrajnog veselja i zadovoljstva kad se ptica vrati. Ružna strana je da civilizacija zadire sve dublje u prirodu i njihova okolina postaje komplicirana i opasna. Ceste, pruge, strujni kablovi, vjetroelektrane, ograde, sve je to izvan njihove mogućnosti poimanja opasnosti.
Sudjelujete na takmičenjima i doma i vani?
-Mi ih nazivamo susretima. Svakome godi prezentirati što ljepši ili uspješniji let, ali navijačka i dobronamjerna atmosfera je uvijek takva da se međusobno pomažemo. Susreti su naravno i sjajna prilika da se steknu nova znanja, razmjene i usvoje lijepe tradicije i zasnuju velika prijateljstva.
Planovi, nastupi, nove ptice?
-U toku mi je izložba skulptura na temu glazbe u galeriji Decumanus u Krku. Motovun film festival dodijelio je laureatima moje skulpture kao nagrade. Odmah iza ljeta počinje i koncertna sezona Simfonijskog orkestra HRT čiji sam član, a i moji bendovi Crybabies iThePlagijators nakon ove prisilne jednogodišnje stanke nastavljaju prašiti gdje god stignu.
Za kraj,volim ovo pitanje,temeljeno je na Vašem umjetničkom,kiparskom i glazbenom angažmanu ali i na sokolarstvu: tko ste Vi Vitold Košir?
-Malko mi je prekomplicirano jednom rečenicom odgovoriti na ovo Vaše pitanje. Previše nas je u jednoj glavi da bi se usuglasili oko odgovora.
U nakladničkoj kući Znanje dobro su upoznati s ovom jednadžbom za ljetnu uživanciju stoga su se pobrinuli da knjigoljupci i ovog ljeta dođu na svoje!
U nastavku donosimo kratki pregled noviteta, a više o naslovima možete pročitati niže u tekstu.
Roman Ožiljci prošlosti(Selfies), novi je uradak prekaljenog majstora nordijskog trilera Jussija Adlera-Olsena i sedmi roman iz uzbudljivog serijala o Sektoru Q – odjelu za neriješene slučajeve. Ovaj vrhunski satkan misterij pun je napetosti i crnog humora čime će oduševiti i najzahtjevnije čitatelje. Prijevod donosi Marina Kopjar. (Cijena: 139,00 kn)
Za ljubitelje talijanskog noira i one koji će to tek postati, tu je Metropolis(Metropolis), talijanskog autora Flavija Sorige. Krimić je to u kojem se ubojstvo ljepotice iz ugledne obitelji dešava kraljem ljeta u Caligariju, sardinskoj prijestolnici i gradu u stalnoj mijeni, punom živopisnih likova i dubokih proturječnosti. Prijevod Metropolisa s talijanskoga plod je zajedničkog rada u sklopu Translaba, radionica talijansko-hrvatskog književnog prevođenja u organizaciji Talijanskog instituta za kulturu i Društva hrvatskih književnih prevodilaca. (Cijena: 99,00 kn)
Otmica ugledne znanstvenice iz Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, dvije strašne detonacije i jezovita urota koja bi mogla odnijeti tisuće nedužnih života. Premisa je ovo romana Posljednja udovica(The Last Widow),eksplozivne avanture pune živopisnih likova i stalno rastuće napetosti koju nam donosi jedna od najtalentiranijih spisateljica trilera današnjice Karin Slaughter, a čiji prijevod potpisuje Miloš Đurđević. (Cijena: 119,00 kn)
Za one koji više vole romane o odrastanju i obitelji, prvoj ljubavi i prijateljstvu, David Nicholls donosi Slatki rastanak(Sweet Sorrow), nezaboravnu priču o radosti i boli prve ljubavi. Napisan u jedinstvenom stilu, ovaj je roman jedan od onih u kojima već na prvim stranicama zavolite glavnog junaka i glasno navijate da savlada sve zapreke koje mu život nepravedno stavlja na put. U prijevodu Lidije Milenkov Ečimović „Slatki rastanak“ posveta je ljubavi u svim njezinim oblicima i pravim ljudima koji se ponekad nenadano u pravom trenutku nađu na pravom mjestu kako bi promijenili nečiju sudbinu. (Cijena: 129,00 kn)
Za ljubitelje suvremene ženske fikcije, iz pera Sare Haywood dolazi nam Kaktus(The Cactus), duhovit, šarmantan i neobičan roman o pomalo čudnoj ženi čiji osamljen, ali sređen život odjednom postaje neuredan i pun ljubavi. U vrhunskom prijevodu Mirjane Valent, Kaktusje idealno štivo za ljubitelje romana „S Eleanor Oliphant je sve u najboljem redu!“ (Cijena: 129,00 kn)
Iz pera Tomi Adeyemi, talentirane autorice koju mnogi nazivaju novom J.K. Rowling,za obožavatelje žanra fantastike tu je roman Djece vrline i osvete(Children of Virtue and Vengeance). Nastavak je ovo Djece krvi i kosti,vrhunskog fantsyja nadahnutog zapadnoafričkom mitologijom koji uvlači u svijet magije i opasnosti, a čiji prijevod potpisuje Ira Wacha-Biličić.
Za ljubitelje književnih klasika tu je „olfaktivni“ triler o zločinačkom geniju, Parfem – Povijest jednog ubojice(Das Parfum, Die Geschichte eines Mörders), remek-djelo Patricka Süskinda. Ova jeziva priča koja hipnotizira od prve do posljednje stranice i nikoga ne ostavlja ravnodušnim prevedena je na 49 jezika i prodana u milijunskim nakladama, a na našem tržištu sada je dostupna u novom ruhu, s očaravajućom naslovnicom koja oduzima dah. Prijevod donosi Nedeljka Paravić. (Cijena: 79,00 kn)
Svi naslovi mogu se pronaći u knjižarama diljem zemlje, te na webshopu Znanje.
Studenac, glavni maloprodajni lanac na Jadranu, otvorenjem petog Studenac marketa, na adresi Nova cesta 52, nastavlja s rastom i širenjem svojeg poslovanja u Zagrebu. Najnovije otvorenje uslijedilo je samo tri mjeseca nakon što je u glavnom hrvatskom gradu otvorena prva prodavaonica Studenca.
Budući da je Zagreb značajno drukčije okruženje od obale, želja kompanije bila je maksimalno se uklopiti u životni stil Zagrepčana te se prilagoditi potrebama i navikama dinamične urbane sredine.
Stanovnicima Zagreba tako je predstavljen novi format proximity trgovina koje ponudom prate svjetske FMCG trendove. Svih pet zagrebačkih Studenac trgovina smješteno je na frekventnim lokacijama te u manjem prostoru raspolažu mogućnostima koje nude i veliki formati, pri čemu donose brže snalaženje, manje gužve, a istodobno i mnogobrojne pogodnosti.
Zagrebačke prodavaonice Studenca donose obogaćenu ponudu TO GO s odabranim asortimanom gotovih i polugotovih jela kao i toplih napitaka i svježih voćnih sokova. Kako bi Zagrepčanima prišao još bliže, Studenac je dostupan i na aplikacijama WOLT i BOLT, pri čemu, uz uštedu vremena, redovitim tjednim akcijama nudi i uštedu novca.
Upravo sa željom da kupcima osigura kvalitetne proizvode po atraktivnim cijenama, Studenac je u travnju predstavio jedinstveni asortiman svojih privatnih robnih marki, označen znakom zelene košarice i dostupan samo u Studencu. Riječ je o probranim proizvodima, većim dijelom domaćih proizvođača, koji će bez sumnje biti podrška budžetu stanovnika glavnog grada.
Rast mreže prodavaonica u glavnom hrvatskom gradu važan je poslovni iskorak za tržišno pozicioniranje i jačanje Studenca, ne samo kao lidera Jadrana već i jednog od vodećih maloprodajnih lanaca u Republici Hrvatskoj.
Zagrebačke trgovine Studenca nalaze se na adresama Ulica kneza Mislava 1, Ilica 53, Ilica 138, Trg Nikole Šubića Zrinskog 14 i Nova cesta 52, a do kraja godine planiraju se otvorenja dodatnih trgovina.
Zbog izvrsnosti u odnosima s kupcima, usluzi i kvaliteti ponude te napora uloženih u podizanje kvalitete ukupnog korisničkog iskustva i zadovoljstva svojih kupaca, Studenac je ranije ove godine nagrađen međunarodnim priznanjima – zlatnom medaljom „Customer’s Friend“ i certifikatom „Posvećeni izvrsnosti“.
U tijeku su prijave za Akademiju Raise the Bar, besplatni obrazovni program namijenjen edukaciji i profesionalnom usavršavanju konobara, barista i barmena. Stručnjacima Coca-Coca Cole HBC Hrvatska kao predavači na Akademiji pridružit će se vrhunski stručnjaci iz područja miksologije i jakih alkoholnih pića, vina, kave, piva i barskog menadžmenta. Među njima su Andrej Čapka, direktor i vlasnik Zmajske pivovare, Ivan Jug, somelijerski prvak Hrvatske, suvlasnik i voditelj restorana Noel te Andrea Klemenčić, menadžerica u hotelijerstvu u odjelima za gastronomiju i restoraterstvo.
„Uz sve izazove s kojima se ugostiteljski i turistički sektor suočio tijekom proteklih godinu i pol dana, nedostatak kvalitetne i educirane radne snage još je više došao do izražaja. Od 2019. godine naš besplatni obrazovni program uspješno je završilo 26 konobara, barista i barmena i ponosni smo što će Coca-Cola HBC Hrvatska četvrtim ciklusom Akademije nastaviti doprinositi rješenju ovog dugogodišnjeg problema hrvatskog HoReCa sektora“, izjavio je Filip Verbanac, direktor Odjela za jaka alkoholna pića, kavu i ugostiteljstvo Coca-Cole HBC Hrvatska i idejni začetnik projekta Raise the Bar.
Za sudjelovanje u obrazovnom programu Coca-Cole HBC Hrvatska mogu se prijaviti kandidati koji imaju najmanje godinu dana radnog iskustva u ugostiteljstvu i turizmu, neovisno o prethodnom obrazovanju te radnom statusu. Svi zainteresirani za Akademiju Raise the Bar trebaju se predstaviti kratkim motivacijskim videom te ispuniti prijavni obrazac na internetskoj stranici raisethebar.hr/akademija.
Prijave traju do 15. rujna nakon čega će stručni tim Coca-Cole te članovi tima Raise the Bar ocijeniti kandidate te odabrati one koji će ući u uži izbor. Nakon toga slijedi razgovor s kandidatima, a odabrani polaznici će od 18. listopada do 10. prosinca u sklopu teorijske i praktične nastave naučiti najsuvremenije tehnike i trendove u ugostiteljstvu od vrhunskih stručnjaka koje okuplja projekt Raise the Bar.
Dodatne informacije o Akademiji Raise the Bar, obrazovnom programu Coca-Cole HBC Hrvatska, dostupne su na www.raisethebar.hr.
Alfrede, nedavno (4. kolovoza 2021.) u galeriji kvART u Westgate Shopping City-u otvorena je tvoja ”Retrospektiva 1991. – 2021.” povodom 30 godina tvog umjetničkog djelovanja na hrvatskoj likovnoj sceni i može se pogledati do 29. kolovoza. Koliko je radova izloženo, u kojim tehnikama, iz kojih ciklusa? Koji motivi prevladavaju u tvom slikarstvu?
– Izloženo je 38 radova, u raznim crtačkim tehnikama (uljni pastel, ugljen, različiti oblici tuša, sepija), slikarskim (ulje na platnu, akvarel, kombinirane tehnike tuša i akrila na papiru i platnu), grafičkim (monotipija) i ostalim (kolaž, tuš i sepija na platnu), iz raznih perioda od 1991. godine, od vremena kad još nisam bio student ALU do danas. Tu imate pejzaže, vedute, portrete i autoportrete. Ali s obzirom na to da sam ja radio puno toga na razne način kroz više od 30 godina, puno toga još treba obraditi, npr. moje aktove, simbolističke i nadrealne kompozicije, erotske radove, knjige umjetnika i masu toga drugoga. To čeka neku narednu sveobuhvatniju monografiju (prva je izdana 2014. godine) i veću retrospektivnu izložbu. Što se tiče ove izložbe, jako sam sretan što sam pozvan da predstavim svoj dugogodišnji rad na ovako impozantnoj lokaciji kao što je novootvorena umjetnička galerija Westgate Shopping City-a, koji je najveći trgovački centar ne samo u RH, već i u Europskoj uniji.
Jedan si od najnagrađivanijih domaćih umjetnika, vrlo aktivan i u promociji hrvatske likovne umjetnosti u svijetu kroz različite inozemne žirirane izložbe na kojima si sudjelovao i na njima dobio brojne nagrade i priznanja. Koje su tebi osobno nagrade, odnosno priznanja posebno dragi i koje inozemne suradnje bi istaknuo kao značajne za tvoj rad?
– Meni je to zaista teško reći jer su vrlo različite i dobivene za različite stvari od potpuno različitih organizacija, ustanova, komisija i država. Imate tu od državnih odličja i nagrada (npr. Brazil i SAD) i čisto umjetničkih (npr. u Kini, Grčkoj, Pakistanu i drugdje). Godišnja nagrada HDLU Zagreb za 2016. godinu je jedina umjetnička nagrada koju sam dobio u RH, a s obzirom na to da sam ja rođen, školovan i djelujem u RH, to mi je svakako bitno.
Prepoznat si i kao predstavnik modernog europskog slikarstva tušem, unutar kojega povezuješ zapadnjačku modernu umjetnost s tradicionalnom kinesko-japanskom kaligrafijom i istočnoazijskom tehnikom tuša, na neki način težeći ka tome da povežeš istok i zapad kroz kulturu i umjetnost. Usavršavao si se i na tokijskom sveučilištu Gakugei, donoseći te utjecaje i u hrvatsku likovnu umjetnost i proširujući naše razumijevanje drugih kultura. Što te privuklo istočnjačkoj umjetnosti, po čemu je njihov tradicionalni izraz i pristup različit od našeg?
– Pa to je nekako sve došlo spontano, od samih početaka. Ja još dok sam učio pod okom svoga djeda, tamo krajem 1980-tih, vidjele su se morfološke naznake koje pokazuju osjećaj za ritam punog i praznog i sažimanje (sintezu) mnoštva vizualnih informacija. Prva (a i kasnija) osvještavanja dolazila su od mentora i promatrača mojih uradaka. Sve se razvijala polako i organski. Na akademiji, kad sam krenuo intenzivno raditi, a bilo je vremena /npr. 1993./1994. godina/ kad sam radio i po noći, sve se pokazalo jasnim i u tome sam imao potporu. Nisam baš previše razmišljao što to znači i kakav je širi kontekst. Kasnije je postalo jasno da ta čistoća, jasnoća, smisleni minimalizam umjetnosti dalekog istoka (poglavito Japana) ima neku korelaciju s mojim crtežima. Onda sam počeo više razmišljati, pa i pisati kratke članke.
Postoje li mentori i učitelji koji su posebno utjecali na tebe i koje bi želio istaknuti? Postoje li likovni kritičari koji su popratili tvoj rad i s kojima si kvalitetno surađivao, kod nas i u inozemstvu? Kakva je danas općenito likovna kritika u Hrvatskoj kada je u pitanju prepoznavanje rada i dosega suvremenih živućih umjetnika?
– Naravno. Važnost svojeg djeda jednostavno ne mogu prenaglasiti. Njegov vlastiti rad usprkos nekim pokušajima još niti izdaleka nije obuhvaćen, analiziran i valoriziran. Na ALU tu su bili Matko Peić, Nikola Koydl i ostali. Slikarski uzori iz povijesti umjetnosti su priča za sebe, ima ih od Japana, preko Rusije do Amerike. Od naših povjesničara umjetnosti i likovnih kritičara u lijepom sjećanju će mi ostati Mladen Muić, Ive Šimat-Banov, Stanko Špoljarić, Ante Vranković, a tu su i naravno (pisali su o mome radu) Nikola Albaneže, Enes Quien, Vlado Bužančić i ostali (popis je poduži).
Iza tebe je dug umjetnički put i veliki trud. Naša generacija koja se formirala devedesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme rata u Hrvatskoj, pripada generaciji tzv. ”srednjaka” i sa žaljenjem možemo primijetiti da su mnoge kolege kroz vrijeme naprosto nestali s likovne scene, što je općenito trend u hrvatskoj likovnoj umjetnosti da sve više likovnih umjetnika napušta struku, nekad već i par godina nakon diplome na umjetničkim akademijama. Što je tebi pomoglo da tako dugo ostaneš aktivan u struci, usprkos vrlo teškim radnim uvjetima u kojima danas stvaraju hrvatski likovni umjetnici?
– Da, žalosno točna opservacija stvarnosti hrvatskih likovnih umjetnika. Barem onog dominantnog dijela. Što je meni pomoglo? Hmmm…puno toga, ali s jedne strane tu je beskonačno jaka odluka unutar samog sebe da neću odustati što god bilo (a to sam sam sebi rekao kad sam se odlučio profesionalno baviti umjetnošću, da mogu malo zastati, pauzirati, ali ne i odustati!), a s druge strane ako je čovjek umjetnik ”po rođenju”, onda i ne može odustati jer unutarnja nužnost, ta potreba za stvaranjem, čovjeka goni da ide dalje.
U Hrvatskoj političari u pravilu nemaju sluha za probleme umjetnika, i posebno onih likovnih, čiji rad je specifičan i po tome da u većini državnih galerija i muzeja umjetnici nisu honorirani za svoje izložbe i umjetnički program koji pružaju kulturnoj publici. Nekada su domaće galerije i muzeji otkupljivali djela domaćih likovnih umjetnika, a danas toga gotovo više i nema. Neke strukovne udruge umjetnika stalno ističu ove probleme pred Ministarstvom kulture i medija, kako nam je struka potpuno podcijenjena i obezvrijeđena. Koje bi ti istaknuo probleme likovnih umjetnika, a s kojima si se do sad suočavao i koje mjere s državne razine bi po tebi mogle pomoći likovnim umjetnicima u Hrvatskoj?
jhdr
– Problemi koji nas tište je egzistencijalna nesigurnost i rasplinjavanje svakog društvenog statusa. Veliki broj akademskih umjetnika je u vrlo teškoj situaciji. Biti akademski obrazovanim umjetnikom u npr. 1970-tim i danas su potpuno, ali potpuno druge stvari. Relacije, sustavi i ljestvice vrijednosti, sve se promijenilo tj. palo na razinu katastrofalno lošeg. Danas samostalni umjetnik mora dokazati da ima novaca, kako bi dobio smiješno malu potporu države. To je suprotno temeljnoj logici. Tu treba stvari reformirati na razini osnovnih paradigmi.
Pozvat ćemo sve naše prijatelje i publiku da svakako posjete tvoju Retrospektivnu izložbu u galeriji kvART u Westgate Shopping City-u do 29. kolovoza 2021., pa ti se zahvaljujemo i na trudu da nam je prirediš, obzirom da je u ove zadnje dvije pandemijske godine likovnim umjetnicima njihov posao znatno otežan. Kakvi su tvoji budući planovi, ako se danas uopće nešto i može planirati – no ipak gdje misliš da kao likovni umjetnik još trebaš ustrajati, u čemu se želiš još usavršavati, gdje su ti novi izazovi?
– Da, zaista je teško bilo što dugoročno planirati. A i kratkoročno se nerijetko pokazalo kao promašaj. Zato pokušavam brzo reagirati na svaku priliku koja se pojavi, ako je to nešto što me zanima i ako procijenim da se radi o kvalitetnom projektu ili osobi.
Kao i svatko od nas, analiziram ono što radim, što sam napravio i vidim (prema mojim subjektivnim kriterijima) zaista puno prostora za pomake i unapređenje (prema nekom zamišljenom idealu). O tome bih mogao napisati jednu malu studiju, ali što se tiče onog dijela vezano uz moju karijeru kao umjetnika, nadam se više samostalnih izložbi u inozemstvu, više zastupljenosti u važnim zbirkama, dobroj prodaji (financijskoj stabilnosti) i još mnogočemu…
