Svakoga radnog dana od 7 ujutro na Četvrtome programu Hrvatske televizije (HRT – HTV 4) emitiraju se vijesti i emisija Studio 4.
Razgovarali smo s Vlatkom Kalinić i Igorom Dunajem.
Prvi se put u Hrvatskoj emitira neprekidni informativni studijski program uživo. Kakav je osjećaj biti dijelom tako velikoga i zahtjevnoga projekta?
Vlatka: Osjećaj? Zahvalnost i strahopoštovanje. Zahvalnost jer sam dio projekta za koji zaista vjerujem da pomiče granice u prenošenju informacija. Strahopoštovanje osjećam i prema veličini i zahtjevnosti projekta i prema sve brojnijim gledateljima koji zaslužuju provjerene i cjelovite informacije u svakome trenutku.
Igor: Zahvalnost. Na početku sam novinarske karijere, u stalni radni odnos primljen sam u veljači ove godine, a već sam dio projekta koji dosad nije postojao u Hrvatskoj. Sretan sam i počašćen zbog toga, a to su mi omogućili ljudi koji su me pozvali da budem dio Studija 4 te koji vjeruju u mene. Isto tako osjećam veliku odgovornost jer želim da projekt nastavi rasti i podizati standarde hrvatskih medija.
Je li Vam draže voditi Vijesti ili razgovarati s gostima u emisiji Studio 4?
Vlatka: Vijesti su mi bile veći izazov dok sam ih i uređivala. Sada su mi razgovori s gostima izazovniji, no daleko najviše uživam kao komentator u prijenosima uživo. Vijesti su rezime dana, gosti analiziraju i pružaju dublje razumijevanje pojedinih tema, no sada naši gledatelji imaju mogućnost vidjeti što se događa – dok se događa. Prvi put smo uživo imali prilike vidjeti kako izgleda dodjela Nobelove nagrade za mir, uživo smo pratili početak godine milosrđa, ali i pregovore Mosta i dviju koalicija, obraćanja predsjednice i političara… I svi možemo biti dio onoga što se upravo zbiva. U tome vidim najveću vrijednost projekta.
Igor: I vijesti i razgovori s gostima u studiju jednako su mi izazovni. S jedne strane sve gledatelje informiramo o tome što se događa, dok s druge strane s gostima dublje zalazimo u najvažnije teme dana. No osim o političkim događajima, koji su, naravno, okosnica programa, donosimo i malo manje poznate teme, tople priče i događaje koji dosad često nisu dobivali dovoljno pozornosti.
Oboje ste karijeru započeli na radiju. Kako je raditi na televiziji i to u ulozi voditelja?
Vlatka: Usuđujem se reći da je iskustvo rada u radijskome živom programu najbolja moguća podloga za bilo koju vrstu voditeljskoga posla. Radio se oslanja na govor, pa je naglasak na jasnome i lijepome izražavanju i pozornome slušanju sugovornika. Izazov je naučiti se ponašati pred kamerom,biti opušten, a ostati ozbiljan. No kao i u svakome poslu, to dolazi s vremenom i iskustvom.
Igor: Da budem iskren, nedostaje mi pravoga radijskoga na radiju. Drago mi je da radim u kući kao što je HRT, jer s angažmanom u Studiju 4 nije završio moj rad na radiju. Dobio sam priliku usporedno raditi na oba medija i tako se i razvijati. Ono što naučim na radiju mogu primijeniti na televiziji i obrnuto te se nadam da će mi iskustvo koje upravo stječem biti ključno u karijeri.
Na cijeloj ekipi Informativnoga medijskog servisa Hrvatske radiotelevizije svakodnevno je velika odgovornost. Igore, Vi ste na televiziji tek dvije godine – stvara li Vam to stres ili ste se već prilagodili? Vlatka, kako se Vi nosite sa stresom?
Vlatka: Uspijevam ostati potpuno pribrana i usredotočena u svim stresnim, izvanrednim situacijama. Tek kad sve završi, preplave me osjećaji i postanem svjesna stresa koji sam u potisnula. Najvažnije je pronaći trenutak u danu u kojemu mogu biti sama sa sobom i sve što se dogodilo otpustiti te krenuti dalje.
Igor: Prije svega želio bih reći da sam od 2013. u sustavu HRT-a, i to na radiju. Tek je početak ovoga projekta označio i moj početak na televiziji. I dalje učim o cjelokupnome procesu nastajanja devetosatnoga programa uživo. Tako da su stres, ali i trema i nervoza, naravno, prisutni. No zaista se trudim i pokušavam raditi što profesionalnije jer, kao što ste i sami rekli, velika je odgovornost na svima uključenima u projekt Studio 4, koji svakim danom raste i privlači sve više gledatelja.
Kako se slažete s kolegama – pružaju li Vam potporu, daju li savjete?
Vlatka: U studiju nas vidite dvoje, ali iza nas stoji cijela četa profesionalaca bez čijega znanja i podrške Studio 4 ne bi bio moguć. Bolju ekipu na projektu ne mogu zamisliti – među nama ima mladih kreativaca i entuzijasta, ali i jednako toliko prekaljenih televizijskih znalaca s velikim iskustvom. I svi su zaista cijelim srcem u projektu, osobito urednica kanala Sanja Gvozdanović i izvršna urednica Nika Vincetić, koje žive i dišu Studio 4. Atmosfera je zdrava i konstruktivna, o svemu se otvoreno govori i zbog toga se iz dana u dan vidi napredak. Za voditeljski posao savjetom i primjerom najviše mi pomažu mentor projekta Denis Latin i dnevna urednica Ružica Renić.
Igor: Najviše pohvala moram uputiti Vlatki koja ima strpljenja i razumijevanja kada sjedne u studio s početnikom poput mene, a ta činjenica na kraju i meni olakšava cijeli proces. Početak projekta označio je i promjene za mene jer većinu ljudi nisam poznavao, no svi su me prihvatili kao da surađujemo već duže vrijeme i zbog toga se sve odvija puno lakše. Sve pohvale svima u režiji koji voze program, Sanji i Niki i svima ostalima sve do poznatih i prekaljenih televizijskih lica Gorana Rotima, Ružice Renić i Denisa Latina, čiji savjeti imaju veliku vrijednost.
Imate li novinarske uzore?
Vlatka: Kolega Tihomir Vinković čest je gost u našemu studiju u ulozi komentatora vanjskopolitičkih zbivanja. Uđe kao kauboj, bez ijednoga papira ili natuknice. I ne treba mu, uvijek zna sve o svemu. I to nam toliko lijepo izloži da dok ga slušam pomislim kako bih si rado presadila njegov mozak. Osim znanja, divim se novinarskoj hrabrosti u borbi za razotkrivanje istine, a dosad nisam upoznala nikog beskompromisno hrabrijega od britke Nataše Škaričić.
Igor: Kada sam prvi puta došao na razgovor za posao na HRT-u, postavljeno mi je isto pitanje. Odgovorio sam Mislav Togonal. Tada ga još nisam poznavao, ali mi se sviđao njegov način vođenja emisija, prezentacija i sigurnost koju pokazuje. Poslije sam dobio priliku upoznati ga i mišljenje mi se nije promijenilo. No boravak na radiju mi je i proširio vidike, pa sam tako upoznao mnogo kolegica i kolega čija su mi imena bila nepoznata. Razina znanja i predanosti koju sam viđao i vidim na HRT-u zaista su impresivni i mislim da ne bi bilo pošteno nekoga izdvojiti.
