Autor:
Zvonimir Milčec

[singlepic id=125 w=250 h=222 float=left]Razveselila me jedna upravo objavljena knjiga koja je sadržajem, slikom i riječju sa savskih ledina šutnula nogometnu loptu do svjetskog rariteta i rekorda. I koja će svojim naslovom – “50 godina druženja NK Stari – Mladi Savske” – obogatiti ne samo fundus Nacionalne i sveučilišne knjižnice, nego i domove svih nas kojima je do športskog druženja i tradicije u našem gradu stalo. Stari u toj nogometnoj bajci bili su oni koji su došli iz vojske, a Mladi koji još u vojsci nisu bili. Među njima nije bilo toliko natjecateljske strasti koliko strasti za druženjem, a pozornica tog polastoljetnog druženja, uz nogomete terene, bila je i stara Daščara uz igralište NK Jedinstva koje je bilo uz današnje Prisavlje te Boćarski dom s juga i Cvjetno naselje na sjevernoj strani.

”Kad je postignut konsenzus gostiju Daščare, okrenulo se još nekoliko rundi kuhanog vina i vrele šljivovice, da bi dični skup, premda već zamagljenih pogleda, donio kristalno jasan zaključak: ‘2. siječnja 1958. godine, u 10 sati, bit će odigrana utakmica Stari – Mladi Savske’”, zapisuje urednik te rijetke i vrijedne knjige i autor većine nadahnutih tekstova, bard športskog novinarstva mr. Darko Draženović.

U kakvim se uvjetima to nogometno druženje odigrava, plastično opisuje autor: “Budući da je Božić tih godina bio zajamčeno bijel, bilo je potrebno iscrtati linije igrališta, obilježiti kazneni prostor i peterac, netko je dobrotom ljudi iz Chromosa dobavio boju, tzv. fasadeks, ali problem je postala obična špaga. Bez nje bi uzdužne i poprečne crte – lelujale. Nikako je nisu mogli nabaviti, pa su odlučili da umjesto aut-linija primijene posebno ‘pravilo’: igra se od gelendera do gelendera. Gelenderi su bili cijevi o koje su se oslanjali gledatelji”…

Poslije svake tekme, naravno, slijedi skupni objed u Daščari. Financiranje klope, koje je svojim cijenama bilo prilagođeno i najplićem džepu, imalo je također svoja pravila. Gubitnici su klopu i cugu morali plaćati pobjednicima, tako da bi desni bek plaćal lijevom krilu ili obratno, a cenarhalf centarforu ili obratno… I igračka oprema bila je šarolika, primjerena vremenu, amaterizmu i druženju sredinom prošlog stoljeća. Tak doznajemo da su oni koji nisu imali kopačke na teren istrčavali u gojzericama, a vojnici na dopustu u vojničkim čizmama…