PET+: Jesam li iskrena? Hladna? Preotvorena?

Autor:
Maja Jagar (PET+)

„Wow, koja hrabrost. Svaka čast na iskrenosti i odlučnosti! Samo tako naprijed.“
„Tvoja iskrenost mi se nekad čini lažna, kao da time nešto pokušavaš postići.“
„Maja, tvoja otvorenost mi stvara pritisak. Jel se možeš smiriti? Pripazi malo na druge ljude u svojoj okolini.“
„Kad bi malo više pokazivala svoju osjećajnu stranu ljudi bi te mnogo pozitivnije doživjeli i lakše se povezali s tobom.“
„Znaš da te jako volim, ali za moj ukus si preosjetljiva. Prestani se toliko fokusirati na svoje osjećaje i izražavati ih u svakom trenutku. “

Ove izjave su autentične. Sve sam ih nedavno čula od svojih prijatelja i poznanika. Ti ljudi me dosta dobro poznaju. Moram im  vjerovati, nema mi druge. To sam sve ja.

Ali sranje, pa rekli su potpuno različite stvari! Kakva sam točno? Jesam li iskrena? Preotvorena? Hladna? Preosjećajna? Kakva da budem? Što je najbolje biti?

Jedan dan sam se probudila  odlučna pronaći odgovore na ova pitanja. Ulogirala sam se na Facebook u potrazi za dnevnom dozom novosti o drugima kada ugledah sljedeće:

„Ne znamo tko smo jer vjerujemo onome što drugi kažu o nama, a ne znamo tko su drugi jer vjerujemo onome što kažu o sebi“ pročitala sam na Lukinom statusu na Facebooku i odmah ga lajkala. Doživjela sam instant prosvjetljenje!

Mislim da sam pronašla dio svojih odgovora. Previše vjerujem drugima, a premalo sebi. Stalno to radim. Ma kako bi netko drugi mogao znati kakva sam ja bolje od mene?

Prisjetila sam se predavanja s prve godine studija pedagogije na kojem su nas učili kako poanta poruka koje upućujemo nije uvijek njen sadržaj. Može to biti odnos s osobom kojoj se obraćamo, ono što govorimo o sebi  kao i naš apel, poziv upomoć.

Tako jednostavna rečenica „Vani je jako hladno.“ može značiti mnogo toga. Izgovorena za ručkom, vjerojatno stavlja sadržaj i želju za ćaskanjem u prvi plan, međutim ako to kaže putnik drugom putniku koji puši na prozoru zajedničkog kupea u vlaku, velika je šansa da mu zapravo ljubazno poručuje „Hej ti, zatvori prozor!“ Možda nije apel, nego putnik želi započeti razgovor o sebi, o tome kako mu je super što je konačno došla zima jer mu je to najdraže godišnje doba i veoma je sretan što napokon može obući kapu i šal koje mu je prerano preminula baka isplela za rođendan.

Tako je i sa porukama koje primamo o nama samima. „Leća“ našeg kritičkog oka zamagljena je našim iskustvima i osjećajima. Ne vidimo uvijek objektivno. Svašta znamo reći, a malo toga konkretnog kažemo. Zapravo možemo i puno reći, ali često to što kažemo više govori o nama nego o onome o kome pričamo.

Na prvoj godini faksa na ovo još nisam bila spremna, sve mi je to bila neka teorija.  4 godine kasnije čvrsto sam odlučila: Neću više previše uzimati k srcu sve što mi drugi kažu.

Evo recepta koji sam smislila:

1. Pristojno saslušati što mi netko ima za reći, posebno ako se radi o konstruktivnoj kritici.

2. Razmisliti da li sam u trenutku u kojem je nastalo razilaženje mišljenja možda bila bezobrazna ili neobazriva, zlonamjerno nastrojena ili jednostavno umorna.

3a. Ako jesam, odmah se moram ispričati i razmisliti kako bih se mogla popraviti, u korist odnosa s osobom koja me kritizira kao i mog rasta kao osobe.

3b Ako nisam – propuštam na drugo uho van sve što se tiče zamagljene „leće“ druge osobe. Ukoliko mi je stalo do odnosa s tom osobom, na nježan ću joj način pokušati ukazati na neispravne projekcije.

Također, držati ću do časti svojih prijatelja. Svi smo mi prvenstveno ljudi. I trebamo isto. Ljubav i pažnju. I to najviše baš kada pogriješimo.

A što se tiče onih 5 pitanja koje sam si na početku ovog teksta postavila, pronašla sam odgovor. Biti svoja jedino je što valja biti, sve ostalo su stranputice! Ljudi koji me vole cijeniti će moju autentičnost, pa makar to katkad bila i moja zbrkanost. Oni me neće imati potrebu staviti u kojekakve kategorije.

Oni drugi imati će poteškoća s njom. Pa tako će se koji put dogoditi da iskrenost protumače kao neiskrenost. Uz svoje moje napore da zaista budem iskrena.

Ali ja nisam drugi. Ja sam ja. I samo na sebi mogu raditi. A i ne mogu se svima svidjeti. Ni meni se svi ne sviđaju :-)