Riječ je o izložbi koja je rezultat procesa radioničkog rada sa ciljanom skupinom populacije, korisnicama Udruge SVE za NJU – Udruge žena oboljelih i liječenih od raka. Lutka i maska kao izuzetno moćan mediji projekcije nedovoljno su prisutne u art-terapiji i rehabilitaciji. Radi se o neobičnoj izložbi anonimnih portreta članica Udruge, kao i onih koji su ih u ovoj ideji podržali (članovi obitelji, prijatelji, volonteri). Posjetitelju izložbe nudi se dostojanstveno i svečano ozračje u prostoru razmještenih maski: čvrstih odljeva lica “(Važno je ostaviti trag” – kaže jedna od sudionica projekta – “pa makar i u gipsu”), kao i pokušaj njihove eterične nadgradnje. Pojedinačne sudbine i ona zajednička suptilno se isprepliću i stvara se simfonija slučaja.
“Ovo je jedan poseban način za skretanje pažnje na priče koje se kriju iza autentičnih lica žena s iskustvom raka.” (Ljiljana Vukota, Udruga SVE za NJU)
„Cilj je projekta, skupini žena, koja je po svemu heterogena, ali ipak povezana samo jednom jedinom mišlju, ponuditi susret s lutkom, a potom i s maskom kao moćnim sredstvima bilo projekcije, bilo komunikacije, igre ili tek razonode, oplemeniti ih i obogatiti novim spoznajama i skalom emocija. Na drugoj pak strani, nakana mi je da umjetničkim sredstvima široj javnosti ukažem na mnoštvo nevidljivih boli i tihih borbi onoga kojeg zovemo Drugi.
Maska se rađa kao otisak autentičnog lica, kao svojevrstan potpis ili pečat. To je i dijalog s vlastitim tijelom, pogled na sebe izvana. Susret sa svojom maskom bjeline, u vidu gipsanog odljeva lica, istovremeno je i himna različitosti, neponovljivosti, kao i uranjanje u rijeku predaka: „Pa to sam ja! ..To je moj tata!.. Ista sam kao mama!… riječi su koje se najčešće čuju nakon što se negativ oslobođen s lica odlijepi u vlastiti život.
Daljnja je postaja našeg putovanja preobrazba ovog čvrstog, materijalnog i zadanog u nešto jedva uhvatljivo, fluidno i krhko, u stanište čiste apstrakcije i ljepote. Zagrliti svoje tjelesno biće tom ljepotom, zavoljeti svoj lik kao jednu česticu u nizu beskonačnih faceta kojima priroda govori, vratiti svoju prirodu u krilo velike Prirode. Odmoriti se načas od tisuću pitanja, osjetiti samo ljepotu koja umiruje i liječi.
Ljepotu koja je odgovor bez pitanja.“
Kruna Tarle
Izložba će se otvoriti u petak, 20. svibnja u 19 sati čime će se ujedno obilježiti početak zadnje u nizu održanih radionica, ovog puta otvorenog tipa, za posjetitelje, gdje će oni dobiti priliku da sami u galeriji ostave trag – gipsani odljev svog lica, i tako obogate izložbu. U kontekstu čitavog projekta ova gesta ima značajku podrške članicama Udruge SVE za NJU. Kako je to ujedno dan kada se održava Reli po galerijama, galerija će biti otvorena do 22 sata, te sutradan (u subotu), od 10 do 13 sati.
Organizator izložbe: ULUPUH
Partner: Udruga SVE ZA NJU, Zagreb, Ulica kneza Mislava 10
O autorici: Kruna Tarle (Zagreb, 1948.) kazališna je i likovna umjetnica multimedije. Ostvarila je niz autorskih projekata (režija, dramaturgija, scenografija, kostimografija, koreografija), međunarodnih suradnji i gostovanja, edukativnih i art-radionica, multimedijskih projekata. Prevela je s engleskog odnosno njemačkog teatrološke naslove: „Ples kao kazališna umjetnost“, „Teatar objekta“, „Nemogući teatar – O fenomenologiji kazališta figura“. Oblikovala je i vodila Lutkarski studio Zagrebačkog kazališta lutaka (ZKL), Atelier ZKL-a, osnovala ansambl Fasade, humanitarni projekt Panaceja. Predstavnica je tzv. image-teatra, kazališta poetskih slika. www.krunatarle-art.com
