Možemo promatrati svakodnevnu slikarsku aktivnost slikara Mladena Žunjića, hrvatskoga suvremenoga umjetnika koji u posljednje vrijeme, u proteklih nekoliko godina privlači iznimnu pozornost obilnim i složenim rezultatima svoga rada, kao kontinuirano dnevničko zapisivanje o trenutcima i danima koji su neprijeporno prošli, no vreli dah doživljenog još vri u nama, kao da se nismo ni odmaknuli od jučerašnjeg, potrošili nekoliko sati.
Novi set tekućih ulja na platnu, karakterističnog velikog formata, 100 x 100 cm, niz je apstraktnih kompozicija izveden razbuktalim kolorom koji sliči neumitnoj lavi koja teče potocima i rijekama, napokon oslobođenoj.

Žunjićevi razigrani i neukrotivi motivi plešu i dalje svoje čudesne plesove sljedeći misterioznu koreografiju prepunu simbola u oceanima dominantnih boja ispresijecanih trakama drugačijeg kolora, između većih neobičnih ploha, nejednakih i neodredivih.
Žunjić zapisuje svoje dojmove promatrajući svoju okolinu, nastojeći u njoj uvijek pronaći izazovnu i privlačnu temu, instinktivno tražeći ono što jer manje vidljivo ili opazivo.
Ponekad, poneka slika sliči jednostavnoj i nezamršenoj igri, da bi ubrzo druga iz iste serije svjedočila o žestokoj borbi slikara s bojom na platnu, još uvijek ne znajući na čijoj je strani odabrani, uzbudljivi motiv.

Žunjić slika lako i iskreno, neprestano produbljujući svoje neutaživo zanimanje za vidljivo i nevidljivo u motivu, za opipljivo i neopipljivo u koloru.

Miroslav Pelikan