U stalni postav Tehničkog muzeja u Zagrebu stigla je legendarna Zastava 750, popularno nazvana Fićo. Ključ automobila Muzeju je ustupio predstavnik obitelji Beštak, u čijem je vlasništvu Fićo bio već desetljećima. Prešao je 180.000 km, na njemu je prvi lak i autentična oprema iz 1967. kada je proizveden.
Još davne 1955. (18. listopada) s proizvodnih traka u Kragujevcu, a temeljem suradnje s Fiatom, silazi prvi Fićo. Bila je to kopija talijanskog Fiata 600, a do kraja godine sišlo ih je ukupno 805 primjeraka. Za usporedbu, tada je stupanj motorizacije u Jugoslaviji bio u omjeru jedan automobil na 1.600 stanovnika.
Kako je nastao naziv “Fićo”
O podrijetlu nadimka “Fićo” postoji velik broj teorija, no po svemu sudeći najbliža istini je ona o “kuriru Fići”. Naime, pedesetih godina, u centralnom partijskom glasilu “borba” objavljivan je kratki strip karikatura pod naslovom “kurir Fića”. Kroz njegov lik autor je blago i u rukavicama kritizirao partijske promašaje i nebuloze sistema, ali je i upravo stoga uživao veliku popularnost čitatelja. Fićo je ubrzo postao san radnika socijalističke Jugoslavije. Premda vlast u početku nije blagonaklono gledala na tu automobilsku uravnilovku, ubrzo je Fićo postao glavni primjer uspjeha reforme i blagostanja u društvu.
Zastava je tijekom vremena vršila i modifikacije na Fići, kaskajući tako za talijanskim originalom. Fićo je zaživio i u različitim specijalnim varijantama poput servisne, pa je tu bila milicijska, bolnička, poznati žuti Fićeki Auto moto saveza itd. Čak je nastala i praktična kombi varijanta. Tijekom karijere Fićo se pokazao i kao glumac u seriji Grlom u jagode i u filmu Nacionalna klasa, a i sportska natjecanja u bivšoj državi bila bi nezamisliva bez Fiće na koji se “navukla” cijela jugoslavenska babyboom generacija.
Fićo je bio i generator industrijskog razvoja bivše države. Bio je napravljen od 3.715 sastavnih dijelova, od čega samo 1.780 na karoseriji. Da bi se proizveo jedan primjerak bilo je potrebno isporučiti 343 kg čelika, 47 kg lijevanog željeza, 31 kg lakih legura, 6 kg plastike, 58 kg gume i 11 kg tekstila. Za oko 30.000 automobila, industrija Jugoslavije šezdesetih je trebala isporučiti godišnje 660.000 raznih žaruljica, 150.000 guma i zračnica… Godine 1962. Zastava je 70 posto dijelova nabavljala na domaćem tržistu, dok je na kraju taj postotak dosegnuo oko 98 posto kada je 18. studenoga 1985. godine 5 montažnih traka sišao posljednji primjerak od ukupno 923.487 proizvedenih Fića.
Tekst i fotografije: Facebook stranica Tehničkog muzeja
