Odabir boja, kolor, jedna je od ključnih karakteristika svakog likovnog umjetnika, daje mu prepoznatljivost.
Često je boja i ključ za razumijevanje ideja koje prožimaju likovno djelo.
Naravno, motivika mora biti u suglasju s bojom, s paletom, podupirući se međusobno doprinose cjelovitoj umjetničkoj kreaciji.
Imao sam sreću i zadovoljstvo pisati proteklih godina o sjajnom opusu predanog dubrovačkog akademskog slikara Lukše Peke upoznajući njegove iznimne cikluse ulja, od krajobraza, otoka, glava, grafika, veduta, doista uživajući u tom radu.
Osobito su me privukli motivi stvarno nestvarnih krajobraza s istaknutim visovima i ponekom drevnom crkvicom na vrhu, iznad puta koji vijuga između, pored visokih, nebu ustremljenih drva guste zelene krošnje.
Boje su izrazite,snažne,no,one odišu dojmom smirenosti, pa i opuštenosti koju čovjek osjeća ispod vrelog podnevnog sunca obavijen toplinom, prozirnim zlatnim plaštem.
Polja su žuta i crvena,udaljeni vrhovi su plavi, nebo je gotovo bijelo, čisto, drveće i grmolike biljke žestoko se zelene, po sredini, put se bijeli, bijeli se i zid crkvice.
Mirno je,tišina,rijetki glas ptice, bez ikakva strujanja zraka, kao da sve spava, ne dubokim, nego ugodnim polusnom, kada nam ništa ne smeta i voljeli bi da ovaj svijetli dan traje što je moguće duže i da ostanemo u tom lijepom, jakom kolorističkom okružju i nastavimo sanjati.
Kolor Lukše Peke je rafiniran, odmjeren ali i izrazito sugestivan u stvaranju čudesnih krajolika, onih koji tako često zamišljamo, kao utjehu, kao san.
Miroslav Pelikan
