Promatrajući često cikluse ulja nadahnutog suvremenog hrvatskog likovnog umjetnika, akademskog slikara iz Dubrovnika, Lukše Peke, doživljavao sam pojedine motive kao izravni doticaj s udaljenom utopijskom zemljom, s Arkadijom. Ta se tako često sanjana zemlja otvarala pred preda mnom u svoj svojoj magičnoj jednostavnosti i iznimnoj ljepoti krajobraza.
Istina, niz tema i motiva koje je Peko uspješno tretirao, okružuju ga, na jugu Hrvatske, u okolici Dubrovnika i logično se nameću kao prirodni odabir slikara.
Naravno, slikar je potaknut krajobrazom naslikao osobni dojam o njemu, nastojeći ključne elemente prostora oživotvoriti na nizu slika, ulja na platnu ili kartonu, na različitim formatima, od malih do srednjih i velikih.
Peko stvara niz slika na kojima izviru i rastu boje u tvorbi volumena gdje vlada izrazita toplina, sunčane zrake natkriljuju sve, zrak je čist i proziran, tek malo povremenog vjetra, priroda spava ili miruje, čekajući niže temperature.
Trag čovjeka sačuvan u drevnoj crkvici koja pamti rane dane, zvuk zvona se razliježe udolinama i visovima, zeleno raslinje probija se između kamenja, zrikavci, uspravno usamljeno drveće stremi nezamislivim visinama, mir, svečana tišina, trenutak koji traje vječno, toplina, mir.
Niz ulja na prepariranom kartonu u nekoliko manjih formata slikar je naslikao u dahu, koristeći govor snažnih boja u kreaciji tako bliskog i istodobno udaljenog svijeta.
Stvarno nestvarni svijet Lukše Peke živi svoj čudesni život, u sačuvanom krajoliku odmjerenog zajedničkog suživota , prirode i čovjeka.
Miroslav Pelikan
