Autor:
Jasminka Kovačević /Saša Zinaja
[email protected]
Obilježavanje Dana pobjede i domovinske zahvalnosti nije rezervirano samo za Knin, obilježava se u mnogim drugim mjestima i gradovima pa tako i u Zagrebu gdje su se oko 10 sati na Trgu bana Jelačića okupili članovi obitelji poginulih branitelja, pričuvni časnici u svečanim i maskirnim odorama i Puhački orkestar ZET-a.
Bez pratnje političara, tek uz ponekog novinara i fotoreportera uputili su se prema Trgu kralja Tomislava, a potom prema Jarunu gdje je na velikom jezeru, između ulaza Hrgovići i Hrvatskoga sokola, MORH je postavio izložbu naoružanja, tehnike i opreme oružanih snaga.
Mnogi Zagrepčani u rat su odlazili dobrovoljno, među prvima, jednostavno imajući potrebu pomoći ostatku Hrvatske čije se stanovništvo borilo za goli opstanak. Od početka rata pa sve do Oluje bojišnica je bila pred vratima, tek 40-tak kilometara od Zagreba. Četiri godine na tim su područjima svi vojno sposobni muškarci uglavnom ili mobilizirani, ili su bili pod radnom obvezom i s ograničenim kretanjem. Trgovine su se zatvarale u 17 sati, a s mrakom je počinjao i policijski sat koji je trajao do ujutro. U vrijeme zatišja ubijani su ljudi, u vrijeme primirja po hrvatskim gradovima i selima padale su granate, pucalo se na vozila hitne pomoći, bombardirane su bolnice… Sigurnosti nije bilo ni za koga, a najmanje za civile.
Zagrepčani s dobrim sluhom čuli su detonacije u Karlovcu, Slavonskom Brodu pa i one u Vukovaru. Nažalost, spašavajući živote stanovnika Hrvatske neki su i poginuli ili postali invalidi. Neki od branitelja nakon rata su ostali zbunjeni razvojem događaja, a u blizini nisu imali nikoga tko bi im znao pomoći… Jesmo li se svima zahvalili na pravi način? Vjerojatno nismo, i vjerojatno nikada nećemo. Tek nas u ovakve “dane ponosa i slave” uhvati neka tuga jer oni koje smo poznavali i voljeli više nikada neće biti s nama.
Proslava na Jarunu traje do 20 sati, a Aleja Matije Ljubeka za promet biti zatvorena do 22 sata.
[nggallery id=157]
