Po čemu ćemo pamtiti današnji dan? Jesmo li bili dobri prema sebi i prema ljudima oko sebe, zadovoljni, vedri? Ili smo slušali tirade nadređenih, odobravali im “mudre” misli?
Ponedjeljak uopće ne mora biti loš iako ga većina zaposlenih takvim smatra. Na zagrebačkim ulicama, na klupama u parkovima, ne čekajući Valentinovo padali su poljupci, možda nekima prvi. Sanjalo se otvorenih očiju, sve zbog sunca koje je jedne navelo da mu se pasivno prepuste i jednostavno uživaju, dok su drugi krenuli u akciju.
U Botaničkom vrtu u Zagrebu hrabro su procvjetale visibabe ne mareći za naše recesiju i afere. Bilo ih je i na Dolcu. Proljeće još nije počelo, no prvi vjesnici su tu i dio te obične svakodnevne radosti željeli smo zauvijek zadržati.
[nggallery id=378]
