Autor:
Vinko Šebrek
“Saga o jezeru” naslov je izložbe fotografija Josipa Ušaja, člana Fotokluba Zagreb, koja se otvara u utorak, 12. listopada, u 19 sati u Galeriji Fotokluba Zagreb, Ilica 29/3.
Autor izlože 80 fotografija u boji nastalih u posljednje tri godine na manje poznatom zagrebačkom jezeru Savica. Jezera se protežu sjeverno uza Savu, na području između Savice i Petruševca.
Premda ova jezera (ima ih 12) uglavnom poznaju i posjećuju ribiči i lokalno stanovništvo, Grad Zagreb ih je, još 1991. godine prepoznao kao osobito vrijedno močvarno stanište i donio odluku o proglašenju Savice značajnim i zaštićenim krajobrazom s posebnim zoološkim rezervatom, kako bi bila trajno sačuvala autentična prigradska priroda.
Međutim, romantičnom i divljem prostoru Savice, čini se, došao je kraj budući da se grad širi pa se i ovaj dio tišine i ljepote sustavno ugrađuje u prostorne planove. Tako se zapravo ta sačuvana divljina tretira u upravo donesenom Generalnom urbanističkom planu grada Zagreba.
Fotografija kao životna radost i umjetnost
| O AUTORU: Josip Ušaj Josip Ušaj, rođen u Splitu, živi i radi u Zagrebu. Bavi se, kao inženjer elektrotehnike, dugi niz godina, rasvjetom spomenika kulture, starih gradova i sakralnih objekata. Radeći na rasvjeti spomenika kulture, mnogih sjajnih primjeraka graditeljske baštine u Hrvatskoj i drugdje, fotografija mu je služila kao nužna podloga za rad. To je nesumnjivo bio koristan trening za ruku i oko. Otuda je trebalo načiniti posve mali korak da se uroni u jedan čudesan svijet koji bilježi fotografija. To je uzbudljivi svijet ljepote koje ne nedostaje. Treba samo gledati! Gledati i uživati. Svoje je radove izlagao na brojnim izložbama, najčešće samostalnim, ali nije izbjegavao ni grupne izložbe. Izlagao je u Zagrebu, Karlovcu, Osijeku, Rijeci, Splitu, Hvaru, Slunju…, izvan Hrvatske u Novom Mestu, Sarajevu i Mostaru. |
Kako smo već navikli na fotografije Josipa Ušaja, koje su njegova životna radost i umjetnost, prepoznajemo i u ovima njegove, ideje, stav i poruke. Izložbom nas uvlači u svijet fotografije na način da analitički i kritički gledamo na svoje okruženje. Instiktom istinskog fotografskog stvaratelja, Ušaj osjeća bit našeg vremena, svuda je nazočan i kroz angažirani odnos izgrađuje osobni izričaj u fotografskom mediju. Sinteza estetskog, emotivnog i dokumentarnog u njegovoj fotografskoj slici njegov je stvaralački ideal. U estetskom pogledu njegove slike su bliske slikarima impresionistima, koje dokumentarističkim značajkama dobivaju na važnosti i snazi. Svjestan te snage svojih fotografija, u prezentaciji motiva rado se služi komparativnim metodama.
Pored onoga što traži, otkrivajući nam netaknute ljepote koje jednostavno ne primjećujemo u gradskom užurbanom i prigradskom životu i prolazimo pokraj njih slijepi, on svoju umjetnost koristi kao fotografski krik, kao upozorenje na nebrigu, propuste ili devastacije koje činimo svojem životnom prostoru.
Premda je fotografije na ovoj izložbi podredio umjetničkom likovnom govoru, sa svim fantastičnim estetskim odlikama, Ušaj snagom svoga likovnoga izričaja i svjedočanstvom umjetničke fotografije, kao dokumenta, otkriva taj divni i tajni svijet prigradskih zagrebačkih jezera, nevjerojatan zoološki rezervat nadomak gradskih nebodera. Osim što nam daruje gradsku prirodnu divljinu, kao usput, upozorava na manje lijepu stranu modernog života: devastaciju, nečistoću, nered i zagađivanje. Poziva nas da obiđemo tu divljinu, udaljenu od središta grada svega dva kilometra, da se saživimo s njom, kao što, rekao bih, moli milost od nadležnih gradskih organa da ovu prirodnu ljepotu sačuvaju u izvornom obliku.
Ove prelijepe umjetničke fotografije uvode nas u nama nepoznat svijet, u svijet koji nam je tako blizak i dostupan, u svijet gdje ptice slobodno lete, gdje ribe prkose tihim ribičima; one nam pokazuju i drugu vizuru našega grada, vizuru koju ne poznajemo, premda nam je na dohvat oka; koja nam nudi da se naslušamo tišine gotovo u samom središtu grada.
Izložba je podijeljena u pet posebnih tematskih cjelina: Jezero od zlata, Labuđe jezero, Ribički raj, Modern art i Aqua viva.
Fotografije prate i autorov tekst, kao svojevrstan esej o jezeru, pjesnički uradak koji izražava njegove poglede i stav i koji nam pomaže u sagledavanju izloženih fotografija.
Ušaj zapravo želi, koristeći snažan medij fotografije, dati svoj glas ugroženim vrstama i svemu onome što polako nestaje pred naletom urbanizacije, pred okrutnom najezdom civilizacije, ali i naše nebrige.
Ove fotografije možda neće promijeniti naš život, no sigurno mogu promijeniti naša razmišljanja, otvoriti ih ljudima, kao što su i mene otputile da pješice krenem prema jezerima i prepoznajem mjesta koja nas s fotografija zovu. Tako bismo ove fotografije mogli nazvati i pozivnicama ljubiteljima prirode da svrate do Ribičkoga raja ili labuđeg jezera, da svratimo na to vodeno igralište veselih liski i lijenih pataka.
Likovna formulacija izloženih radova je vrlo raznovrsna, ali u svakom pojedinom slučaju dorađena je majstorstvom umjetnika koji nam je uz ljepotu, ovim fotografijama ponudio i svoju umjetničku dušu. Zato vrijedi posjetiti Galeriju Fotokluba Zagreb i pogledati izložbu našeg agilnog i svestranog člana Josipa Ušaja.
Izložba ostaje otvorena do 25. listopada.
[nggallery id=212]
