Autor:
Katarina Butković
[email protected]
Često zastanemo ispred Katedrale i divimo se njenom pročelju, a da zapravo ne znamo što predstavljaju ti mnogobrojni ukrasi, likovi i skulpture.
Većina zna da skulpture predstavljaju svece, ali isto tako ne zna što znače mnogobrojni groteskni likovi s nacerenim licima ili kamene figure u obliku zmija, žaba, šišmiša i drugi zoomorfni oblici koji za kišnog vremena iz usta izbacuju vodu.
Znalci su će reći da su to rigalice i bit će u pravu. Iz usta i kljunova te čudne životinje izbacuju kišnicu, jer nenadmašivi Bolle nije htio postaviti cijevi, nego ukrase, čak i kad je riječ o odvodnji oborinskih voda. Znao je, za razliku od mnogih prije i poslije njega, na najbolji način spojiti umjetnost i funkcionalnost.
U keltskoj i germanskoj mitologiji rigalice izlaze noću i kradu djecu, a danju se skamenjuju. Kod nas to nisu mitološka bića, nego jednostavno ukrasi koji izbacuju vodu da ne pada na pročelje katedrale.
Čudni ljudski likovi s velikom zubima, nosevima i nacerenim licima su maskaroni, a svrha im je ukrasna. Njima je u 12. stoljeću zapadno krilo katedrale ukrasio biskup Eberhard. Neki kažu da se negdje među maskaronima i rigalicama skriva i Bolleov lik, ali ga nitko nije sa sigurnošću prepoznao.
Likova svetaca je jako puno, a izdvojit ćemo najvažnije. Na glavnom portalu lijevo od ulaza su skulpture Sv. Ćirila sa žezlom, Sv. Jurja kako ubija zmaja i Sv. Barbare s kaležom, koja je zaštitnica lake smrti. Iznad svetaca su anđeli koji drže njihova imena.
Desno od vrata su Sv. Metod, Sv. Florijan, zaštitnik Katedrale, i Sv. Katarina. Uz rozetu je lik Ivana Krstitelja i Sv. Josipa, zaštitnika Hrvatske. U luneti iznad vrata je Sveto trojstvo, rad Roberta Frangeša Mihanovića iz 1902. Iznad lunete su tri skulpture: Isus Krist, osnivač Katoličke crkve, kralj Ladislav, osnivač Zagrebačke nadbiskupije, i Sv. Stjepan. Na timpanonu ili zabatu je Majka Božja s Isusom u krilu, a ispod nje grbovi iz značajnih razdoblja hrvatske povijesti. Tu su i pečati. Nasuprot Kuharićevom ostavljeno je mjesto za pečat kardinala Bozanića.
| Dva velika požara u 17. stoljeću Katedralu su pogodila dva velika požara, 1624. i 1645. godine, kad je izgorjelo krovište, rastopila su se zvona, srušio dio svodova i stradalo mnogo korskih klupa. Graditelj Ivan Albertal sagradio je zvjezdasti gotički svod u svetištu, obnovio krovište te sagradio južni toranj u duhu rensanse, a biskup Benedikt Vinković dao je podići na zapadnom pročelju novi monumentalni portal po uzoru na portal crkve u Jaku u Mađarskoj. |
Na drugoj galeriji su satovi i mnogobrojne fijale ili tornjići. Satova je osam i zvonar ih svakodnevno rukom navija pomičući teške poluge. Stari je zvonar živio u tornju Katedrale, a novi živi u Markuševcu i svaki dan dolazi navijati satove. Sreća je da zvona pokreće pritiskom na dugme.
Pod baladahinom na samom vrhu opet likovi su svetaca: Sv. Franjo Ksaverski, Sv. Rok, Sv. Ilija itd.
Naša prvostolnica ima jedan od najdužih naziva. Njeno puno ime je Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih mađarskih kraljeva Stjepana i Ladislava.
Velika restaruracija 1880. do 1902. godine
Unutrašnjost katedrale trobrodna je gotička građevina jednakih visina svodova. Velikom restauracijom od 1880. do 1902. znatno je izmijenjena, no ipak je u konstrukciji i u općem dojmu ostala vrijedno srednjovjekovno zdanje. Njezina unutrašnjost obiluje vjerskim, umjetničkim i povijesnim znamenitostima pohranjenima u Riznici, Dijecezanskome muzeju i Metropolitanskoj knjižnici. U glavnoj lađi crkve su velike, vrijedne orgulje tvrtke iz Ludwigsburga, koje je 1855. nabavio nadbiskup Juraj Haulik.
