Autor:
Katarina Butković
katarina.butkovic@ mmreza.hr
Bilo da su u obliku gljive, vodoskoka, kaskade, ribnjaka, zdenca ili česme, one nas u ove vruće dana dotiču svojim bisernim kapima i barem na trenutak stvaraju osjećaj ugode na vrelini gradskog asfalta. Naravno, riječ je o fontanama.
Zagreb ih ima na stotine, jer svaki novi trg, trgovački centar ili poslovna zgrada imaju svoju fontanu, malu ili veliku. Gradsko-stambeno komunalno gospodarstvo brine se o 38 najznačajnijih gradskih fontana, a većina su zaštićeni spomenici kulturne baštine.
Iva Knezović, referentica na održavanju objekata komunalne infrastrukture, kaže nam da su sve gradske fontane u punom pogonu te da nema nikakvih kvarova. Remont koji se obavlja od studenog do ožujka garancija je da će ljeti sve dobro funkcionirati.
Posjetili smo nekoliko fontana u užem centru grada. Svaka je bila okružena ljudima, neki su uz nju pili kavu i pušili kao da su u nekom bosanskom gradiću, drugi močili noge, a bilo je i onih koji su se i okupali. Zajedno s njima osvježenje su u fontanama potražili psi i golubovi.
| Najstariji je Kažotićev zdenac Najstarija zagrebačka fontana je Kažotićev zdenac. Sagrađen je 1312. godine i bio je na mjestu današnje kuće u Vlaškoj 25. Obnovljen je 1823. godine. Krunište zdenca je u Muzeju grada Zagreba. Manduševac se spominje u 14. stoljeću. Izvor pitke vode izvirao je u Bakačevoj 3, a voda je u otvorenom koritu tekla do fontane na trgu, gdje je bio zdenac. Obnovljen je 1852., a uklonjen 1895. i nanovo rekonstruiran 1987. po zamisli poznatih zagrebačkih arhitekata Silađina, Kranjca i Šerbetića. Još je jedan zdenac ljepotom obilježio Zagreb – Zdenac života ispred Hrvatskog narodnog kazališta. Sagradio ga je Ivan Meštrović 1905. godine, a postavljen je 1912. Marijin stup s anđelima, ispred katedrale, sagradio je Fernkorn, a fontanu Bolle 1880. godine. |
Najpoznatije zagrebačke fontane su Kažotićev zdenac, Manduševac, Zdenac života, Blizanci na Zrinjevcu, Ribar na Jezuitskom trgu, Kupačica na Trgu sportova, fontane na Trgu burze itd.
O fontanama su pjevali i pjesnici. Poznat je Ivančanov haiku “Vodoskok”: “Uvijek iznova raste stablo vodoskoka”. U fontane bacamo novčiće za sreću, kraj njih se susrećemo. Bez njih bi Zagreb bio nepotpun.
[nggallery id=151]
