Glavni zagrebački trg ime nosi po banu Josipu Jelačiću. Njegove političke i vojne uspjehe ne treba ponavljati, pa se usredotočujemo na dugu povijest i imena ovog svojevrsnog srca i vrela grada. Poznat je i kao Harmica, nekoć Trg Republike, Manduševac i Jelačić plac.
Legenda se veže upravo uz Manduševac i njegovo ime te naziv koji danas nosi glavni grad Lijepe naše. Prema usmenoj predaji, drevni je ban na vrelu na istočnoj strani trga, kod zgrade Gradske štedionice, sreo mladu damu. Obrativši joj se imenom, imao je za nju jedan zadatak. „Mando, dušo zagrabi!“ Žednog je prolaznika Manda napojila, zagrabivši mu vode, istovremeno ušavši u legendu kako je nastalo ime Zagreb.
Izvor danas znan kao Manduševac možda je doista dobio ime po djevojci koja je utažila žeđ prolaznika, no njegova lokacija nije autentična. Nalazio se u današnjoj Bakačevoj ulici. Kasnije je voda dovedena do današnje lokacije.
U 17. se stoljeću oko tog vrela razvilo sajmište, nezamislivo bez pitke vode, a sudski spisi iz tog doba navode ga i kao glavno sastajalište vještica. Uz sajmište na ovom trgu veže se i naziv Harmica koji je svojevremeno nosio. On dolazi od mađarske riječi, a odnosio se na carsku tridesetinu koja se ubirala prodavačima. Iz ponekih zagrebačkih usta i dan danas može se čuti izraz Harmica, iako su ga još 1848. po prvi put preimenovali u Jelačićev trg. Podigli su mu tamo i 1866. spomenik u čast.
Promjenom vlasti i osnutkom SFRJ-a dolazi novi naziv, Trg Republike. Uz tu promjenu je 1947. uklonjen i dotad raznim instalacijama sakrivan spomenik. Desetljećima je Jelačić skupljao prašinu u podrumu Gliptoteke. Nakon restauracije, uz pratnju okupljenog građanstva, u listopadu 1990. u svečanoj je povorci kip bana i njegovog konja, imena Emir, vraćen na postolje na sad već ponovno preimenovanom trgu.Od tad, Zagrepčani svakodnevno dogovore za piće s prijateljima završavaju s pitanjima „Nađemo se kod konja? Pod repom?“
