U ponedjeljak 22. lipnja, Otok hrvatske mladeži na Jarunu ponovo će primiti desetke tisuća gostiju iz Hrvatske i inozemstva na jubilarnom, desetom izdanju INmusic festivala.
Iako nerijetko strepimo zbog padalina koje su dosad obilježile nekoliko izdanja festivala, provod na Jarunu idealan je uvod u nadolazeće ljetne mjesece. More ljudi, vrhunska atmosfera, opuštenost i nesputanost. “Mozak na pašu”, rekli bismo pa čak i za brojne studente koji nervozu uoči ispita razbijaju koncertima, skakanjem i plesom.
Uoči skorašnjeg jubileja, odlučili smo se na “blic rekapitulaciju” dosadašnjih devet godina u obliku deset koncerata koje pamtimo “malo više” od ostalih. Pritom redoslijed izvođača koje navodimo nema nikakvog posebnog značenja.
Arctic Monkeys (2013.)
U Zagreb su došli promovirati svoj posljednji album AM (2013), a publika je pohrlila na Jarun nadajući se kako će popularna četvorka iz Sheffielda ponoviti neke od nevjerojatnih festivalskih nastupa koje smo redovito utipkavali na YouTube (Glastonbury, Reading, Rock Am Ring…). Monkeysi su te godine oduševili, odsvirali su najjače i najpoznatije hitove i uveli nas u briljantni novi zvuk. Na pozornici su uživali i zabavljali se, a nakon te godine mnogi će danas organizatorima zavapiti: “Dajte nam opet Monkeyse!!”.
Nick Cave & The Bad Seeds (2008.)
Jedan od najvećih džentelmena koji je ikada uzeo gitaru u ruke. Na pozornici je redovito u odijelu, a između pjesama konstantno održava odnos s publikom. Na Jarunu je svirao i 2011. sa svojim Grindermanom, a osim vrlo dobrog nastupa bilo je zanimljivo pratiti koliko se “pomahnitale” obožavateljice mogu stisnut u prvim redovima, samo da bi bile bliže Caveu. O koncertu 2008. pričalo se tjednima prije nastupa, a ostao je i zapamćen kao najbolji te godine.
Black Keys (2014.)
Iako su kritiku pomalo i razočarali, a brojni svjedoci prečesto su isticali lošiju kvalitetu zvuka tijekom koncerta, ostaje ipak zabilježeno kako smo u Zagrebu napokon gledali velike Black Keyse. Stigli su na vrhuncu karijere. Nakon megauspješnog albuma El Camino (2011.) i, sad je već očito, svevremenskog singla Lonely Boy, Keysi su se pjevušili svugdje i konstantno. Na Jarunu su promovirali vrlo dobar album Fever, a fanovima benda (a takav je i autor ovog teksta), njihove melodije i sama pojava na pozornici bili su dovoljno dobar razlog za skakanje i odličnu zabavu.
Moby (2009.)
Kao podsjetnik na nevjerojatan nastup Mobyja, iskoristit ćemo tekst koji su organizatori stavili na službenoj FACEBOOK STRANICI FESTIVALA: “Jedan od najboljih nastupa na INmusicu umalo da je bio prekinut zbog nekolicine vrlo ‘kulturnih’ ljudi, koji su, nećete vjerovati – gađali čovjeka sa svjetlećim štapićima. Moby je bio zatečen, smetalo mu je u svirci i nije mogao vjerovati, ali uspio se snaći. Inače jako miran i pristojan čovjek, nekako se prilagodio te odgovorio gospodi u publici s par sočnih psovki, kao da je na trenutak postao pravi balkanac.
Iggy and The Stooges (2013.)
Neumoran, nezaustavljiv i nevjerojatan. Iggy and The Stooges “rokali su” toliko jako da je odzvanjalo i kilometrima daleko. Konstantno u interakciji s publikom, na Iggyju se vidjelo koliko uživa pred na pozornici. Zanimljivo, čak su nam i zaštitari poslije prenijeli kakav je to profesionalac, koliko je normalan i “pri zemlji”.
The Streets (2011.)
Neovisno o brojnim vrhunskim izvođačima i koncertima u dosadašnjih devet godina, ne sjećam se da sam na jednom koncertu vidio toliko uživljenu i zaintrigiranu publiku. Plesalo se koliko god se protezao zvuk s pozornice. The Streets je publici pružio nešto posebno, a brojnošću ljudi oko stagea izdominirao je puno poznatijeg Nicka Cavea koji je u isto vrijeme na glavnoj pozornici svirao s Grindermanom. Bez sumnje kapa dolje i definitivno jedan od najboljih i najzanimljivijih koncerata u Zagrebu u posljednjih desetak godina.
Pixies (2014.)
Energični i predani, Pixiesi su nam uz Black Keyse uljepšali prošlu godinu. Publika je čagala na svim stranama, čak i u dugačkim redovima za sendviče i osvježenje. Vrlo dobar koncert, predivna energija i koncert za pamćenje. Nakon te 2014. godine svi su, umjesto o trenutno popularnijim Keysima, pričali upravo o – Pixiesima!
Kraftwerk (2009.)
“Njemački pioniri elektronske glazbe su za svoje prvo gostovanje u Hrvatskoj, uz spektakularan audiovizualni nastup pripremili i još pokoje iznenađenje za našu publiku. Dogodilo se to baš tijekom pjesme Robots kada su umjetnici sišli sa stejdža i ostavili robote neka sviraju. Ne znamo, niti je bitno kako su to izveli, ali u svakom slučaju na djelu je bilo vizionarstvo.” (Izvor: INmusic festival)
Dubioza kolektiv (2010.)
Te godine, Dubioza kolektiv nije bila niti upola takva senzacija kao danas iako su iza sebe već imali nastupe na nekim od najpoznatijih svjetskih festivala (Sziget, Exit, Eurosonic). Smješteni su u poslijepodnevnim satima i to na Hidden Stage, a nikako nije pomogla niti kiša koja se tih dana baš namjerila na Zagreb. Stala je taman prije koncerta, ali je ostavila podosta blata oko pozornice. Međutim, ekipu iz DB-a ništa nije zaustavilo da stvori vrhunsku, na trenutke ekstatičnu atmosferu, a njihov koncert pamtimo kao najbolji 2010. godine.
Franz Ferdinand (2006. 2009., 2012.)
Šećer na kraju. Franz Ferdinand su dosad na INmusicu nastupili čak tri puta, a doći će i ove godine kao Franz Ferdinand & Sparks. Jedan nastup bolji od drugoga, idealan festivalski bend koji je već u prvom izdanju festivala (2006.) ostvario izuzetan odnos s publikom, a kasnije ga je samo održavao i njegovao. Vrhunski performeri i zabavljači, dečki iz FF-a rado dolaze u Zagreb. Oduševljeni su pozitivnom “vibrom”, hranom, poviješću, feedbackom publike… Što reći nego – jedva čekamo 22. lipanj i 23 sata kada se na main stage penje FFS!
Naslovna fotografija: Julien Duval (www.inmusicfestival.com)
